Kao svojevrsnu uvertiru lokalnih izbora Jutarnji list je na
osnovu 40 različitih kriterija – od zaposlenosti i zarade, preko
dostupnosti zdravstvene zaštite, uvjeta u obrazovanju, mogućnosti
studiranja, kulturne ponude i turizma, do sigurnosti od
kriminala, održivosti gradskih proračuna i poduzetničke klime –
objavio početkom svibnja listu hrvatskih gradova najboljih za
život. Od njih 128, Karovac se jedva ugurao među prvih 50. Jedva
među 50!? Ovakav način istraživanja po neznanstvenoj metodi se
može prozvati proiizvoljnim i rastezljivim za tumačenje, ali 40
kriterija od kojih se može složiti prilično precizni mozaik
kvalitete života u jednom gradu, sugeriraju da ovdje nije riječ
samo o dojmu.
Prije 30 godina ne bi bilo niti jedne liste po bilo kojem aršinu
među kojima Karlovac ne bi bio među prvih deset gradova u
Hrvatskoj, ako ne i šire. Što nam se u međuvremenu dogodilo? Da,
rat, ali 25 godina poslije onog jednako devastirajućeg drugog
svjetskog rata Karlovac je postao visokoindustrijalizirano
središte u kojem su vođe uspjele paralelno izgraditi novi grad
preko pruge Rijeka-Zagreb. Grad u kojem se gospodarski raslo po
“japanskim” stopama rasta BDP-a. Grad u kojem su iz Šanca
pognutih glava izlazili europski košarkaši velikani poput
Partizana, Zadra i Zvezde. Grad u kojem su se gradile nove
knjižnice,neboderi, sportske dvorane, bolnice, škole,
galerije…Gdje smo mi poslije 25 godina našeg rata?
S druge strane, koliko se god nakon propasti karlovačke
industrije zbog rata, nesnalaženja ili suvišnosti u tržišnoj
ekonomiji i privatizacijskog kriminala, trubilo da je karlovačka
budućnost u malom poduzetništvu, karlovačko “blagostanje” i
relativno visoka zaposlenost je ponovno teško ovisno o
uspješnosti velikih poduzeća u Karlovcu, pogotovo tvornice
pištolja i pušaka, HS produkta. I da, zbog velikih poduzeća
Karlovac je već godinama zaredom u nečemu u samom vrhu Hrvatske.
Po profitu poduzetnika. Obično treći iza vječno prvog Zagreba i
trećeg Rovinja. E sad, na listi najboljih gradova za život
Jutarnjeg lista prvospomenuti Zagreb je drugi, drugospomenuti
Rovinj je peti. Karlovac je – precizirajmo njegov plasman među 50
– četrdeset i sedmi. Uspoređujući ta dva fakta može se izvući
više zaključaka, ali svi se svode na to da je ovdje nešto
generalno trulo. U nijednom gradu politika nije apsolutno
zaslužna za uspjeh ili neuspjeh neke sredine, postoji niz
okolnosti mimo politike zašto je nešto ovako ili onako. Karlovac
nije izuzetak. Ali, bez sumnje, politka određuje pravac kuda neka
sredina ide i tempo razvojnih procesa, stvara okvir i preduvjete
za uspjeh, prosječnost ili neuspjeh.
Drugim riječima, prema gore razloženoj komparaciji, karlovačke
političke vlasti su ispodprosječno uspješno u odnosu na ostatak
Hrvatske ravnale ovim gradom. Ali, Karlovac i Karlovčani su i
prošle nedjelje zaključili da je u Karlovcu dobro ovako kako je.
Posebno oni koji nisu našli motiva izaći na izbore i koji zapravo
drže ljestve karlovačkom 47. mjestu na ljestvici gradova u kojima
se najbolje živi. Podsjetimo se, pretprošlu je nedjelju 8200
glasova od 48200 upisanih birača donijelo apsolutnu većinu HDZ-u
u Gradskom vijeću. Kad se zna koliko članova ima HDZ, koliko je u
dva desetljeća svoje vladavine ljudi i posredno njihovih obitelji
interesno vezao uz sebe, to i nije impresivan rezultat.
Impresivno je da masa od preko 26 tisuća birača ne vidi razloga
da svojim glasom ne proba promijeniti situaciju u kojoj netko
slavni Karlovac grad smješta na nekakvo 47. mjesto u Hrvatskoj.
Nije problem u onima što su dali glas HDZ-u uglavnom zbog
vlastitog dupeta, problem je u onima što na izbore ne izlaze i
zbog kojih ne znamo što je zapravo volja građana. Ovo čemu
svjedočimo gdje jedna motivirana interesna skupina održava stanje
na osnovu apatije većine je fingiranje i blijeda imitacija
demokracije. Naravno, neizlazak većine na izbore je i poruka
oporbi čiji je motivacijski potencijal mali jer joj nedostaje
sredstava, karizme, a bogme i pameti, no na kraju dana, koliko
god ta poruka bila glasna, njen rezultat je nova pobjeda HDZ-a.
Rješenje? Potpisnik ovih redova je u pravilu protiv represije, no
ovdje bi trebalo napraviti izuzetak. Ako je penaliziranje
novčanom kaznom građana koji ne izlaze na izbore cijena koju
treba platiti, ta cijena nije previsoka u usporedbi s mogućnošću
da nam Sabor, gradska vijeća, gradonačelnici budu odraz volje
većine birača. Država ionako guli svoje građane uzduž i
poprijeko, ovdje bi to imalo smisla jer dotiče samu srž problema
ovog političkog sustava.
U Karlovcu još ima šanse da se nešto promijeni ovu nedjelju.
Imena zapravo nisu važna, važno je što ona predstavljaju. Jedno
ime predstavlja promjenu, drugo nastavak politike HDZ-a. Jedno
ime jamči nastavak politike koje nas drži na paradoksu jednog od
najviših profita poduzetnika i 47. mjesta liste gradova u kojima
se u Hrvatskoj najbolje živi. Drugo ime ne jamči ništa osim novih
mogućnosti za Karlovac i Karlovčane. Nove mogućnosti su velika
stvar.
