Tri tisuće glasova više za nezavisnog Davora Petračića i
iznenađujućih 500 manje za HDZ-ovog Damira Mandića nije bilo u
nedjelju dovoljno u drugom krugu za promjenu politike u gradskom
magistratu. Promjena se unutar jedne političke opcije doduše
dogodila, Mandić jest novo ime u gradonačelničkoj fotelji, ali to
ne mora značiti ništa. HDZ je politička organizacija koja, kratko
rečeno, ne trpi soliranje, u kojoj se pravila znaju, a osobito se
tiču provođenja interesa koje se ne može nazvati javnim. Zadnji s
pozicije gradonačelnika koji je dirnuo u tu sferu, a ona nas
zapravo stalno vuče na dno, je bio Miro Škrgatić u pokušaju
pokazivanja širine da na određena rukovodeća mjesta stavi
stručne, ali za HDZ politički nepodobne ljude. Htio je tako
umjesto nekog činovnika kojem je glavna prednost članska
iskaznica HDZ-a za ravnateljicu gradske knjižnice postaviti
stručnu i nepodobnu Draženku Polović. Iako je izgledalo da drži
konce karlovačkog HDZ-a u rukama, na sjednici Gradskog vijeća
svih 13 vijećnika HDZ-a glasovalo je protiv tog prijedloga i de
facto izglasalo nepovjerenje vlastitom gradonačelniku koji je
torpediran, a na njegovo mjesto namješten novi miljenik tadašnjeg
lokalnog kapoa HDZ-a Damir Jelić. Škrgatić, a s njim i svi ostali
u hijerarhiji, je na grub način naučio lekciju da prvo trebaš
kontrolirati bazu da bi mogao kontrirati šefu, lekciju koju je
njegov nasljednik Jelić savršeno savladao u kasnijem političkom
odstrijelu osobe koja ga je politički promovirala, Branka
Vukelića.
Vijesti s terena zasad nisu dobre, jer taj sustav u kojem se HDZ
trudi da ovlada svakom porom društveno-političkog života, po čemu
neodoljivo podsjeća na funkcioniranje komunističke partije u
socijalizmu, nastavlja svoj život i otkad se Mandića pita za
mišljenje. A taj život znači da se na javnim natječajima za
poslove u javnim službama i dalje posao dobija po vezi i
stranačkoj knjižici, a ne po struci, to se može čuti zadnjih
tjedana iz prve ruke. Ostaje vidjeti hoće li i druge uhodane
prakse klijentelizma, povlaštenih tvrtki, povlaštenih skupina što
se hrane novcem iz gradske kase, nepotizma i strančarenja nauštrb
javnog interesa nastaviti gajiti i novi gradonačelnik u svom
mandatu.
Damir Mandić svojom pojavom, svojom retorikom i gardom ne
odgovara opisu tipičnog HDZ-ovca. Ali, da to ne mora značiti
ništa najbolji je primjer upravo njegov prethodnik Damir Jelić za
kojeg su se mnogi, kao gradskog dečka, omiljenog profesora na
Gimnaziji, nekonvencionalnog tipa, nekad čudili što uopće radi u
HDZ-u. Pa je u međuvremenu postao politička zvijer kalibra
rijetko viđenog u Karlovcu, stopostotni HDZ-ovac, njegov
prototip. Je li Mandić drugačiji HDZ-ovac ili je to zapravo
oksimoron, otkrit će vrijeme ispred nas.
U svakom slučaju, nije izgledno da će Damir Mandić naprasno
prestati voditi dobro utvrđenu politiku HDZ-a od koje je manje
koristi imao grad i njegovi stanovnici, a više povlašteni
pojedinci i umrežene interesne skupine. To je ono što nas
ispunjava dozom pesimizma, no ima tu unatoč svemu prostora za
pozitivne pomake.
Drugim riječima, sve nabrojane negativne konotacije i datosti
nisu razlog da se ne čestita Damiru Mandiću na čistoj pobjedi,
iako možda to brojke ne sugeriraju, najčišćoj u zadnjih 20 godina
što se tiče izbora u Karlovcu. Naime, Mandić je iz nekog razloga
vodio kampanju s najmanje strasti u usporedbi sa svojim
prethodnicima, bio je iznimno pristojan i politički korektan, što
je uvijek pozitivna vijest iz naše političke močvare. I sve skupa
gore izrečeno ne znači da mi Karlovčani, uključujući potpisnika
ovih redova, ne želimo Mandiću uspjeh, da bude gradonačelnik
kojeg će se pamtiti po dobru. Ne zbog njega, nego zbog nas i zbog
Karlovca.
Jer, pitanje lokalne politike u gradu kao što je Karlovac je
prije svega komunalne naravi i tu se može učiniti mnogo više
negoli u prethodnom desetljeću. I prema tome u kojoj mjeri će ih
novi gradonačelnik rješavati, sudit će se uspješnosti njegovog
mandata. Karlovac i dalje nema kino, Karlovac lokalnog tajkuna
mora podsjetiti da mjesto na kojem je nekad stajao veliki hotel
nije kupio da bi tamo napravio vikendicu ili kafić, već da bi
izgradio hotel koji Karlovcu treba, Karlovcu treba kamp, Karlovac
više ne smije živjeti u apsurdnoj situaciji da mladi roditelji
djecu upisuju u vrtiće preko veze, treba završiti gradski prsten,
Karlovac mora riješiti problem računa za grijanje koji ubija
kućne budžete građana spojenih na Toplanu.
Karlovac i dalje čeka gradonačelnika koji će po pitanju problema
obnove i revitalizacije Zvijezde i Radićeve u njoj s jeftinih
floskula i opravdanja preći na djela. Baš kao i slučaju
otklanjanja opasnosti od poplava u gradu. Karlovac i dalje
iščekuje gradonačelnika koji će rasteretiti sitne poduzetnike
parafiskalnih nameta u ingerenciji grada da im olakša poslovanje
i gradonačelnika koji će ostvariti preduvjete za dolazak novih
većih gospodarskih subjekata u Karlovac… Možda je Karlovac
dobro podmazana mašina po pitanju rješavanja HDZ-ovih stranačkih
interesa i kadroviranja, ali više nema puno prostora za prašinu
sistematski guranu pod tepih posljednje desetljeće. Mandiću će
trebati puno truda i pameti da je napokon pomete.
