Kad smo zadnji put provjerili Dan pobjede i domovinske
zahvalnosti je državni blagdan o čijim središnjim svečanostima
odlučuje i organizira ih država. No, u svom življenju paralelne
stvarnosti, lokalni tjednik u vlasništvu lokalne uprave na svojim
je web stranicama prije nekog vremena objavio tezu da se,
citiramo, “središnja proslava toga dana smatrala onom na kojoj
nastupa Marko Perković Thompson pa je tako proteklih godina to
bilo u njegovim rodnim Čavoglavama, a prošle godine u Kninu. Ove
godine situacija se mijenja.” Dakle, po toj osebujnoj logici,
čast da “središnju” svečanost ratne pobjede u “Oluji” i vraćanja
Hrvatske u njene AVNOJ-evske granice po prvi put ima jedan grad u
Karlovačkoj županiji, Grad Slunj.
No s obzirom na aktualne prijepore oko (pre)visoke cijene
Thompsonova nastupa, mogla bi se ta teza prevesti i na puno
razumljiviji jezik: središnja svečanost pobjede u “Oluji” održava
se tamo gdje Thompson, odnosno, njegov menadžment mogu više
zaraditi. Prošle godine ta je zabava koštala oko 500 tisuća kuna,
no tada je u Kninu konce vukla Josipa Rimac, osoba koja je i sama
znala kako je udaranje u gusle nacionalizma vrlo isplativ posao,
brzo je od siromaštva dogurala do milijunski vrijednih nekretnina
i bezobrazno skupih Chanelovih torbica bez oranja i kopanja, a
leđa joj je politički držao Tomislav Karamarko, arhitekt nove
konzervativne revolucije.
E sad, očito su čak i Kninjani shvatili da domoljubne fešte ne
eliminiraju kruljenje praznog želuca drugo jutro, i da bogatiji
iz cijele priče izlazi samo uski krug ljudi. Između ostalog i
Thompson. Pa su na zadnjim izborima uskratili povjerenje odiozno
bogatoj gospođi Rimac i izabrali nezavisnog anonimca da između
ostalog ne baca novac poreznih obveznika na nenormalno skupe
fešte. S tim u skladu, objavljeno je da će ove godine u Kninu
koncert na Dan pobjede koštati čak dva i pol puta jeftinije nego
Thompsonov koji navodno ne uzima ni lipe. Umjesto njega, nastupa
Prljavo kazalište čiji je honorar od 110 tisuća kuna javno
objavljen, bend koji nije ništa manje, samo suptilnije domoljuban
od Thompsona. Doduše, Prljavci ni u jednoj pjesmi ne izvikuju “za
dom spremni”, ne pjevaju o Jasenovcu i Gradiški Staroj, niti u
pjesmama pod hrvatske zemlje uračunavaju i one krajeve u
granicama drugih međunarodno priznatih zemalja. Zato valjda Grad
Knin kojim više ne vlada HDZ i više očito nije ni sveto mjesto
pobjede, koncert financira sam, a onaj slunjski Karlovačka
županija i Ministarstvo branitelja, dakle država. Pametnom dosta.
U međuvremenu, propitivanje fame bezgrešnosti Thompsonovog
domoljublja zakuhalo se skoro do razine kad mu je ime načeto u
aferi Fimi medija, u doba HDZ-ovog predsjednika koji je
procijenio da je bolje platiti nekoliko stotina tisuća kuna tuđe
muke Thompsonu da ne svira u predizbornoj kampanji za HSP, nego
da riskira da krajnja desnica pokupi više glasova negoli to HDZ-u
odgovara. Naime, svježi novinski napisi sugeriraju da je i dio
branitelja ogorčen cijenom koju Thompson ističe, da su i u
Ministarstvu branitelja bili iznenađeni visinom zahtjeva, pa je
priopćenjem bio prisiljen reagirati i Thompsonov menadžment
retorikom ratne propagande. Nakon neuvjerljivog objašnjenja o
skupoći produkcije i sugestije da Thompson zapravo pjeva
besplatno, mediji koji ne vjeruju u tu jeftinu demagogiju
označeni su kao sile koje žele umanjiti ratnu pobjedu i kao sluge
nečijih interesa, izbjegavajući ih nazvati otvoreno
neprijateljima Hrvatske. To se u desnim krugovima koji slabo mare
za argumente ionako podrazumijeva.
U priopćenju tvrde da Thompson neće naplatiti ni lipe, što je
tehnički možda istina, ali hoće famozni Thompsonov menadžment za
famoznu produkciju, što se svodi na onu narodnu nije šija nego
vrat. No osim maglovite obrane i nešto jasnijeg napada nisu
ponudili objašnjenje nekoliko osnovnih, ali ključnih pitanja:
kako je moguće da produkcija koncerta Prljavog kazališta, skupe
grupe na produkcijskoj razini Thompsona u Kninu ove godine košta
207 tisuća kuna uključujući tu i honorar bendu od oko 100 tisuća
kuna, a prošle godine je ista ta stvar koštala 500 tisuća kuna?
Drugo, kakve uopće ima veze Thompsonov menadžment s produkcijom
koncerta? Da budemo slikoviti u objašnjenju, uzmimo Thompsonov
nastup na prošlogodišnjim Danima piva u Karlovcu. Menadžment je s
organizatorom potpisao ugovor s cijenom nastupa i uvjetima koji
između ostalog, uključuju minimalnu snagu razglasa, smještaj,
hrana, piće prije i(li) poslije koncerta i to bi bilo uglavnom
to. Razglas, pozornica, rasvjeta, redarska služba, točenje pića –
dakle, produkcija je stvar organizatora. U ovakvim slučajevima
kao što je Slunj, za te se stvari angažiraju različite
specijalizirane tvrtke. Prema riječima ljudi koji neposredno rade
u tom biznisu, otvoreni prostor veličine onog na slunjskom
nogometnom igralištu mogao bi se opremiti razglasom, pozornicom i
rasvjetom za maksimalno cca 150 tisuća kuna. Uglavnom, da sve
inače košta onoliko koliko je Thompsonov menadžment znao uzeti na
prethodnim proslavama Dana pobjede, Thompson bi nastupao vrlo
rijetko. Jer se ulaznicama i prihodom sa šankova to jednostavno
ne može pokriti. Bit će zanimljivo vidjeti i tko će biti
angažiran u tom profitnom dijelu priče, tko će pružati uslugu
prodaje pića desetinama tisuća žednih domoljuba u Slunju. Ako to
bude karlovačka tvrtka koja je točila piće na Thompsonovim
proslavama u Čavoglavama, cijela stvar će biti mnogo jasnija,
zašto baš Slunj, sad kad je u Čavoglavama fešta zamrla, a novi
gradonačelnik Knina nije spreman u te svrhe rasipati novac kao
Josipa Rimac i Karamarko.
Nažalost, tako stvari funkcioniraju u realnom svijetu. Kao što
već 25 godina svjedočimo, domoljublje je za mnoge sjajna dimna
zavjesa za unosan posao, a hrana za dušu tek naivnoj stoci sitnog
zuba koja misli da je domaćinstvo samoproglašenoj “središnjoj”
proslavi Dana pobjede u Slunju 2017. čast. Nažalost, iskustvo nam
sugerira nešto drugo; Slunj je u toj dimnoj zavjesi domoljublja
tek nova ovca za šišanje.