Teški dani odluke su pred karlovačkim HDZ-om zbog optužnice
Općinskog državnog odvjetništva koja tereti njihove istaknute
članove i politički bliske ljude za “pribavljanje protupravne
imovinske koristi za Hrvatski rukometni klub Karlovac pri
izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima, odnosno radi
uskraćivanja sredstava koja im pripadaju”, kako to piše u
obrazloženju protiv prvooptuženog Dubravka Strnića, aktualnog
tajnika HDZ-a Grada Karlovca.
Laički rečeno, Državno odvjetništvo tereti deset ljudi odnosno
udruga da su udruženom poduhvatu u vrijeme kad je RK Karlovac pao
u probleme i blokiran mu je račun, na protupravni način fiktivnim
ugovorima o obvezama koje objektivno nisu postojale, primale
novac na svoje račune i onda ih u kešu vraćali u klub. Onda je
taj novac Strnić, kao odgovorna osoba u klubu koristio za
plaćanje na ruke obveza prema igračima, trenerima,
fiziotarapeutima, tehničkom osoblju… Priča potiče iz 2007. i
2008. godine, Sanaderove ere kad je u najvišem državnom vrhu
osmišljena i provedena shema izvlačenja i pranja proračunskog
novca kako bi se napunili crni stranački fondovi i ostvarena
osobna korist kroz proces danas poznat kao afera Fimi medija.
Karlovački model koji je sad došao na udar zakona je blaža
modifikacija te sheme. I zasigurno nije jedini, sjetimo se samo
propasti NK Karlovca. U Sanaderovom slučaju uz ispunjavanje
“više” svrhe da se osigura što više sredstava za funkcioniranje
HDZ-a i tako održi njegova neprikosnovena pozicija br. 1 u nazovi
demokratskom političkom sustavu Republike Hrvatske, mnogi su
usput ispunili najniže strasti i napunili privatne džepove do
vrha. U ovom slučaju HRK-a Karlovac, moglo bi se blagonaklono
zaključiti da nitko nije išao za tim da ostvari privatnu korist,
već da se spasi klub. Ali, onog trenutka kad je riječ o kešu
koji je išao iz ruke u ruku – sa Sanaderom, Barišićem i svom tom
politički i moralno trulom bagrom iz “ćaćinog” doba na pameti –
teško je odagnati razumnu sumnju da je i ovdje netko mogao dio
tog novca jednostavno zadržati u svom džepu.
Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno, pa nam i na ovom
mjestu nije namjera proglašavati ljude krivima iako su indicije
na grubo i namjerno kršenje zakona – računajući tu i lažne račune
i krivotvorenja potpisa – na dvadeset i jednoj stranici optužnice
državnog odvjetništva razložene prilično uvjerljivo. Kao što
znamo, u hrvatskom pravosuđu to baš ništa ne znači, ali…
Politička odgovornost ovdje je neupitna. Ipak je riječ o tajniku
gradskog HDZ-a, direktoru jednog gradskog poduzeća, jednom od
bivših šefova u PU karlovačkoj, aktualnom čelniku lokalne
sportske zajednice… Izuzev policajca Finka, svi oni gotovo sve
što imaju u životu mogu zahvaliti politici, odnosno stranci i
političkim vezama. Nezgodno je kad stranački ljudi koji žive od
novca poreznih obveznika i mnogi ih smatraju uhljebima, iznad te
pogače na nezakonit način pokušavaju doći još i do kruha na račun
istih tih poreznih obveznika. Bez obzira što je njihova namjera u
svjesnom kršenju zakona možda bila dobra, ljudima uz vlast i na
vlasti zakoni države koja im daje plaće morali bi biti svetinja.
A oni sami bi morali biti uzor drugima. U tom smislu, njihovo
kršenje je mnogostruko moralno degutatnije od kršenja istih
zakona nekoga tko pokušava preživjeti na tržištu.
U svakom slučaju, u pravni ishod ove priče nema smisla ulaziti,
ali zanima nas živo kakve će biti političke posljedice ove priče.
Ne bi bili u koži gradonačelnika Mandića u ovome trenutku. Ako
ignorira ovu optužnicu poslat će javnosti poruku kako je u redu
biti stranački funkcionar, primati plaću na državnoj sisi i
kršiti zakon i još jednom nam dati do znanja da u ovoj zemlji
pravila nisu jednaka za sve.
S druge pak strane, ako poduzme odlučne korake, to bi moglo biti
protumačeno kao sječa kadrova njegovog prethodnika, akt
političkog preuzimanja Karlovca jači od same pobjede na izborima
za gradonačelnika. Nije tajna da neki od glavnih vinovnika ovog
slučaja, odnosno optuženi, slove kao Jelićevi ljudi. K tome,
vrijeme počinjenje djela za koje državno odvjetništvo tereti
optužene koincidira s vremenom kad je sadašnji župan Jelić postao
gradonačelnik, što pak cijeloj priči daje novi ton. Stranački
vojnici, kako članovi glavnih stranaka i sami sebe vole nazivati
ne bi li se dodvorili šefovima, rijetko kad se odlučuju na
“avanture” bilo koje vrste bez znanja nadređenih. Pogotovo kad je
riječ o pomno smišljenoj i organiziranoj akciji kao što je
objašnjeno na 21 stranici optužnice u slučaju HRK Karlovac.
Podizanje optužnice, slučajno ili ne, koincidira pak s vremenom
kad još nisu popunjena sva važna mjesta u gradskim tvrtkama. A u
kuloarima je upravo ime prvooptuženog Strnića u tom kontekstu
često spominjano. Voljeli bismo vjerovati da je trodioba vlasti u
Hrvatskoj stroga, ali toliko nas je puta stvarnost demantirala po
tom pitanju, da se ne bi začudili da podizanje optužnice za
relativno jednostavno kriminalno djelo počinjeno prije 9 godina,
ima veze sa stranačkim preslagivanjem unutar karlovačkog HDZ-a,
odnosno kadrovskim “provjetravanjem” političke nomenklature koju
je gradonačelnik Jelić ostavio iza sebe.
