Postizborno izmišljanje političke tople vode u režiji Mosta,
mrcvarenje potencijalnih političkih partnera, naroda i sebe samih
iz dana u dan poprima nove dimenzije i ne nazire mu se kraja. Baš
kad pomislite da je napokon gotovo, Petrov i društvo smisle nešto
novo. I tako jedno 20 puta u zadnjih 60 dana od izbora.
Fascinantno je s kojom lakoćom kod svakog zaokreta koji Hrvatsku
udaljuju od prvog neposrednog cilja – formiranja Vlade – ta ekipa
političkih početnika tvrdi kako su upravo oni i samo oni ti koji
nisu odstupili od stavova zacrtanih još u predizborno vrijeme,
odnosno s kojom lakoćom svaku svoju pogaženu riječ tumače kao
etičko-političku dosljednost.
Počevši od predizborne ovjere izjave Bože Petrova da neće ući u
koaliciju s niti jednom od velikih stranaka, preko kategoričke
tvrdnje da ih fotelje ne zanimaju, priče kako će se dogoditi
tripartitna vlast ili se ide na nove izbore, do priče da ih ne
zanima ideologija već samo reforme. Najpoželjnija udavača se u
par dana nakon izbora počela ponašati kao trudnica kojoj se u 3 u
noći jedu krastavci, a drugo jutro Jaffa keksi. Tako se u jednog
jutra Most sjetio da je uvjet suradnje proglašenje gospodarskog
pojas na Jadranu, drugi dan to više nije bilo na meniju, jedan
dan se ta politička trudnica zaželjela da joj HDZ i SDP napišu
domaću zadaću iz reformskih smjernica s u sat zadanim rokom, pa
se ovi jadnici i iskilaviše na dvjestotinjak stranica. Sumnjamo
da je to itko u Mostu pročitao, a kamoli ozbiljno evaluirao. Jer,
već je nešto drugo odvuklo pažnju Mosta na drugu stranu.
U toj dosljednosti u beskrajnim nedosljednostima posebno je
postalo iritantno semantičko izvlačenje predstavnika Mosta po
principu “nije šija nego vrat” svaki put kad bi ih se javno
suočilo s raskoracima u onome što su govorili od onog što rade.
Pa onda koalicija nije koalicija već suradnja, bolni rezovi nisu
bolni rezovi nego stanovite redukcije, kako to mudro zbore
Mostovci.
Rezultati? Mogu se podijeliti u tri grupe i nijedan nije
ohrabrujući. Prvo, nakon što je do bola Most cijepio i HDZ i SDP
neizvedivom antidemokratskom idejom tripartitne Vlade, sazivao
sastanke, testirao moguće partnere nadugačko i naširoko 45 dana,
na kraju su u otprilike 4,5 sati pristali na mandatara s upitnim
izbornim legitimitetom kojeg nije nikad prije nisu vidjeli, i
koji je već bio predodređen da bude ministar financija u slučaju
da je Domoljubna koalicija sama sastavljala Vladu. Nestranački
stručnjak i autoritet Karamarku, nema što.
Drugo, dva mjeseca od izbora imamo mandatara, ali Vladu ni na
vidiku. Razgovori između dvije koalicije se odgađaju, Grmoja opet
ima indicije da je netko nekoga nešto, nateže se oko resora, oko
broja ministarstava, bace tu i tamo koju prijetnju da će ponovno
na izbore ne prihvati li HDZ njihove zahtjeve, daju se izjave
kako će se novi ustroj Vlade posložiti tek za pola godine. I opet
stara priča iz ovih izbora, isti tipovi koji tupe o tome kako je
Hrvatska u svojevrsnom izvanredno-kriznom stanju pregovaraju kao
da imaju svo vrijeme ovoga svijeta. Kako tipično “mostovski”.
Treće, osim što svi zajedno nemamo pojma tko je čovjek koji će
kao voditi državu, cajtnot, podjela funkcija, odnosno fotelja i
nepomirljive razlike u gledanju na funkcioniranje nove vlasti
između Mosta i HDZ-a potpuno su u drugi plan gurnuli tako zvane
reforme. O kojima također ne znamo ništa, osim da ih moramo
sprovesti i da je riječ o popisu šarenih i maglovitih ideja koje
se tek trebaju definirati u konkretne mjere.
A sve se moralo riješiti davno prije da su se dijelom naivni,
dijelom drski, potpuno neodlučni politički diletanti iz Mosta
držali onoga što su propovijedali u predizbornoj kampanji, a Božo
Petrov ovjerio kod javnog bilježnika i obmanuo dio lakovjernih
birača. Dakle, da se njih 19 drugi dan nakon izbora našlo,
pogledalo jedan drugog u oči i glasalo za početak o tome kojoj su
koaliciji svjetonazorski bliži, da su ostali izvan vlasti kako su
obećavali, i podržali manjinsku Vladu HDZ-a ili SDP-a iz
saborskih klupa do trenutka dok ona provodi definirane reformske
mjere i poštuje “prolazna vremena”. Kad to više ne bi bilo tako,
19 ruku u Saboru ruši Vladu. Na taj način smo zaista mogli dobiti
efikasnu, strogo kontroliranu vlast kojoj nije trebao mandatar
koji natuca hrvatski. Jer, i HDZ i SDP dobro poznaju tehnologiju
vođenja države, samo im je im je uvijek nedostajalo kontrole,
odnosno političke volje da sprovedu teške i nužne poteze. Most je
imao povijesnu šansu to promijeniti. No, odabrao je nešto drugo…
Lažnim moraliziranjem i pretvaranjem kako na njih ideologija ne
utječe, a samo teški naivci mogu povjerovati da na kraju
ideologija nije presudila, Most je pretvorio Hrvatsku u zamorca
na kojem se jedna nakupina slučajnih izbornih dobitnika učila
politici i demokraciji. Bilo bi korisnije da je prvi dan nakon
izbora Most izabrao HDZ jer je sve od početka vodilo tome i ne
ucjenjivati HDZ sad s nekakvim slučajnim mandatarima,
eksperimentima u kojem bi pomoćnici ministara iz jedne opcije
korigirali ministra iz druge, inzistirati na besmislenim
konsenzusima u izvršnoj vlasti jer takva vlast i ako se formira,
ne može biti efikasna. A u duboko svjetonazorski podijeljenom
društvu ne može svima biti niti dobra i po ćefu, a za najbolju
najavu te činjenice se već pobrinuo prvi izabrani dužnosnik u
novoj vlasti Željko Reiner.
Od silne priče o gledanju u budućnost prvo čega se sjetio je da
bi Hrvatskom saboru trebalo nadjenuti ime kakvo je nosio u
vrijeme NDH i da će vratiti pokroviteljstvo Sabora nad
komemoracijom na Bleiburgu. I onda je najavivši kako nas čeka
puno posla, nakon par radnih dana otišao na skijanje u Austriju.
Preko reda, mimo procedure iza policijskih rotirki uz opravdani
bijes ostataka srednje klase koja je satima čekala da prijeđe
Breganu. Sjajan, amblematski uvod u novu eru vladavine navodno
novog HDZ-a, zar ne? Voljeli bi biti u krivu, ali u naredne
četiri godine u Hrvatskoj bi “siti” mogli biti jedino oni
pacijenti kojima ne treba ništa više u životu od toga da se
Ministarstvo branitelja zove Ministarstvo hrvatskih branitelja, a
sreća će im biti i veća tamo gdje se pridjev “hrvatski” može
ponavljati više puta. Recimo Ministarstvo zaštite hrvatskog
okoliša i hrvatske prirode.
Jedno kratko vrijeme je bilo zabavno gledati kako nakupina
provincijalnih političara amatera poput pudlica dresira i kroti
političku elitu koju je 25 godina resila bahatost i
nedodirljivost. Ali, ovo što se trenutno događa je jedan
kontraproduktivni eksperiment koji će ovu državu i njene građane
koštati, ako ništa ono zbog uludo izgubljenog vremena.
Zazivanje kraja postizbornog mrcvarenja ima i lokalnu notu jer će
to unijeti novu dinamiku u nepodnošljivo učmalu karlovačku
političku situaciju. Za početak, postoji mogućnost da Slaven
Dobrović koji je s liste Mosta izabran u našoj, 7. izbornoj
jedinici postane ministar zaštite okoliša, što bi Karlovčanina
Davora Petračića promovirala u saborskog zastupnika, ako u Mostu
vrijedi pravilo da u Sabor ide sljedeći na listi, iako ne bi bilo
čudno da nekom semantičkom vratolomijom u Mostu objasne Hrvatskoj
da treći na listi zapravo nije treći kao što ni suradnja nije
koalicija. Mogućnost ovakvog scenarija je mala ne zbog toga što
Dobrović nije stručnjak zbog čijeg bi minulog rada i stavova po
pitanju zbrinjavanja otpada u pitanje došla i koncepcija budućeg
Centra za gospodarenje otpadom Babina Gora, već zato jer se Most
i ovako muči da ostane homogen sa svojih 15 ruku u Saboru.
Uvođenje saborskih zamjena donosi nove probleme jer nikad ne
znate kako su nasađeni ti “nezavisnjaci”, moglo bi donijeti
iskušenja za saborsku većinu, pa tu ni svojeglavi i tvrdoglavi
Davor Petračić nije iznimka. Ipak, navijamo za ovaj neizgledni
scenarij jer svaki karlovački glas u hrvatskom parlamentu nije na
odmet. A imamo razloga vjerovati da bi se Sabor naslušao
karlovačkih problema iz Petračićevih usta.
Drugi lokalni moment vezan je uz Damira Jelića koji se u zadnjih
par mjeseci više bavi izborima nego gradom koji je vrlo izgledni
kandidat za ministra, vjerojatno obrazovanja za što Most nije
nešto zainteresiran pa neće biti problema. To znači da će
Karlovac dobiti novog gradonačelnika, vjerojatno Dubravka Delića,
karlovačkog “mostovca” prije Mosta, a možda i HSS-ovku
Marinu Kolaković s obzirom da je ona više operativac u
gradskoj upravi a Delić više zamjenik-fikus. Što bi značilo da će
HDZ nominalno u sljedeću lokalnu predizbornu kampanju krenuti bez
svog čovjeka na mjestu gradonačelnika i s novim kandidatom za
gradonačelnika. Hoće li to biti karlovački doseljenik koji se
ovih dana probio na nacionalnu medijsku scenu porukom da oni koji
se smiju hrvatskom Tima Oreškovića mogu iseliti iz Hrvatske,
ostaje da se vidi. U svakom slučaju, mogla bi to biti prilika za
druge političke opcije da prekinu monopol HDZ-ovog vladanja
Karlovcem. Hm, ili možda ne? Protiv ovakvog SDP-a u Karlovcu
predizborna utakmica je kao igranje nogometa protiv stolica, a ne
živih igrača. To je tako svagdje gdje ima tako puno taština, a
tako malo pameti.