Nakon što je 2013. godine bio lijeviji protukandidat lijevom
Obersnelu za prvog čovjeka Rijeke, Predrag Šustar je iz laburista
netom nakon lokalnih izbora (koje je izgubio), doživio
prosvjetljenje i uz pojašnjenje da je “katolik, tradicionalan i
demokršćanin” zamijenio dres Laburista dresom HDZ-a koji je
odjednom počeo više odgovarati njegovom svjetonazoru. Ako tome
dodamo da je angažman i doprinos Šustara u predizbornoj kampanji
HDZ-a za prošle parlamentarne izbore, ako ga je i uopće bilo, bio
nevidljiv, morala je bar malo zapeći karlovačkog gradonačelnika
Jelića činjenica da je upravo taj čovjek niotkud postao ministar
obrazovanja, znanosti i športa. Rekli bismo, s punim pravom. Ne
znamo pouzdano koliko je i je li uopće Damir Jelić imao želju za
ministriranjem, no mediji su često kalkulirali njegovim imenom
kao sigurnim kandidatom, i s obzirom na veliki angažman pa i
ulogu gromobrana u medijski osjetljivim predizbornim istupima,
svakako je zaslužio prije bivšeg riječkog laburista postati
ministar.
Voljeli bi bezuvjetno tvrditi da je za Karlovac uvijek bolje da
ima ministra u Vladi nego da nema, ali u tome nas priječi
nemogućnost da se sjetimo čime su to s ministarskih pozicija
Karlovac zadužili pokojni HDZ-ovac Vukelić i živi SDP-ovac
Crkvenac prije njega. Ki bi da bi, sad možemo samo nagađati bi li
Jelić bio drugačiji od svojih karlovačkih prethodnika u Vladi.
Uglavnom, ako je Jelić imao i mrvicu ambicije da postane ministar
nije fer što su ga u HDZ-u, uz mogući veto Mosta, preskočili pri
sastavljanju Vlade. I da je tako ostalo, spremili bi ga uz
Petračića, drugog karlovačkog kandidata koji je za Sabor potegao
za druge u ladicu “iskorišteni, prožvakani & ispljunuti”. Ali
nije tako ostalo, HDZ to radi drugačije od SDP-a, pa i od
novokomponirane političke pojave Mosta.
Naime, nakon što se igrom slučaja, odnosno prinudne kohabitacije
u vlasti s Mostom, našlo mnogo postizbornih nezadovoljnika iz
prvih redova HDZ-a, osnivanje Vijeća za suradnju moglo bi
zatomiti frustraciju gubitka konkretnih izvršnih funkcija. Vijeće
za suradnju koje će biti popunjeno predstavnicima Domoljubne
koalicije i Mosta, predlagat će Vladi pomoćnike ministara,
kandidate za radna tijela, uprave javnih poduzeća, nadzorne
odbore. U scenariju skepse to bi Vijeće dodatno moglo umanjiti
efikasnost Vlade i dodatno usporiti donošenje odluka po obrascu
“ako ne želiš da se stvar riješi, osnuj komisiju”. Ako
apstrahiramo taj mogući feler praktične naravi, sudeći po
predviđenoj širini ovlasti, Vijeće za suradnju bi moglo postati
neka vrsta nadvlade, svojevrsni Centralni komitet ove
eksperimentalne vladajuće koalicije. Damir Jelić je, očekivano,
njegov član s ulogom koja mu je možda i bliža i draža od
ministarske, a njegov utjecaj zapravo veći nego da ravna nekim
ministarstvom.
Nema sumnje, HDZ s više takta, pa i s više racionalnosti pristupa
zadovoljavanju partikularnih interesa u stranci, osobnih i
zavičajnih. I nije tu samo riječ o spomenutom Vijeću za suradnju,
već i o raspodjeli saborskih mandata. HDZ bi mogao, baš kao i SDP
i sada Most, ignorirati Karlovac kao najveći grad (ako ne uzmemo
u obzir rubne dijelove Zagreba i Rijeke) u 7. izbornoj jedinici i
zavarati ovdašnje birače koji glasuju za svoje sugrađane na
listama što dugoročno ne može biti pametno. SDP je na izgledno
mjesto za saborski mandat stavio Damira Mateljana što ima logike
jer je predsjednik županijske organizacije i prati ga glas
pobjednika, ali u Kamanju koje ipak nije Karlovac, a Most se –
vadeći se na varljivi princip preferencijalnih glasova protivno
zavičajnom principu – hladno poslužio Karlovčanima na listi kao
mamcem, da bi na kraju upravo po zavičajnom ključu pogurao ljude
u vladu kao da je Neretvanska dolina Silicijska dolina, rasadnik
vrhunskih stručnjaka, da ne kažemo genijalaca. HDZ to radi
drugačije, Jelić neće sjediti u Saboru baš kao ni u prošlom
sazivu. No, kao njegova zamjena u Sabor neće ući netko iz Novog
Vinodolskog, Fužina, Jaske ili Jaruna, već Nada Murganić. Ta žena
je daleko od političara od formata i ostaje nepoznato s čime je
zadužila bilo koga s bilo čim u stranci ili izvan nje. Usudili bi
se reći da je to dio racionalne strategije HDZ-a, odnosno, u ovom
konkretnom slučaju glavna kvalifikacija gospođe Murganić za
ulazak u Sabor umjesto karlovačkog gradonačelnika je upravo to
što je Karlovčanka.