Prvo smo od Morane Rožman kroz vrlo zanimljive odgovore
“isprovocirane” pitanjima novinara Marina Bakića u opsežnom
intervjuu, saznali da je Paviljon Katzler pred gašenjem, onda je
javno reagirao predsjednik Gradskog vijeća i šef gradskog HDZ-a
Damir Mandić, znakovitom najavom da će “pokušati” riješiti
problem. Mjesec dana je prošlo, a zaintrigirana lokalna javnost
ostala je uskraćena za informaciju što se desilo s pokušajem da
se Paviljonu Katzler pomogne da preživi.
Ne treba biti poseban turistički stručnjak ili analitičar da se
utvrdi kako je Paviljon Katzler na ulazu u Radićevu ulicu, mali,
ali vrijedan element karlovačke turističke ponude. Dapače,
usudili bi se reći da je u godinama iza nas na neki način bio
dodatni ili zamjenski karlovački turistički ured. K tome, bio je
i jedan od najaktivnijih izložbenih prostora, slatka galerijica
koja se tematski bavi stvarima eminentnim za Karlovac, prije
svega karlovačkom (boljom) prošlošću. I sve to s puno ukusa,
decentno, kvalitetno, na visokoj estetskoj razini.
Druga je stvar što u Karlovac još uvijek dolaze premalo turista
da bi se Paviljon samofinancirao od prodaje suvenira. No to ne bi
smjelo dovesti u pitanje njegov opstanak. Koliko se sjećamo, ni
muzej, ni galerija, ni kazalište, ni knjižnica, ni sportski
klubovi, ni turistička zajednica…, ne mogu živjeti od vlastitih
prihoda. Pa i dalje postoje jer ih se potpomaže novcem poreznih
obveznika.
Godinama je Morana Rožman ulagala svoje vrijeme, znanje i
sredstva da održi razinu sadržaja i otvorena vrata Paviljona
Katzler petkom i svetkom. Iskustvo nam govori da se svaki
entuzijazam s vremenom istroši, da ovakvo “volontiranje” ima rok
trajanja. Na kraju dana treba od nečega platiti račune i ne
ugroziti egzistenciju činjenicom da smo predani recimo to tako,
jednom hobiju. Ali, kad se taj hobi poklopi s javnim interesom,
to je prostor u kojem bi trebala intervenirati politika. I za
divno čudo, to se ovaj put i dogodilo, šteta je samo što je
reakciju na najavu zatvaranja Paviljona Katzler, vjerojatni
kandidat HDZ-a za gradonačelnika Damir Mandić začinio glagolom
“pokušati”, što miriši na tipično lakonsko političarko obećavanje
bez obveze. Puno bi uvjerljivije od “pokušat ćemo” bilo reći
“riješit ćemo”.
U tom smislu, nudimo s ovog mjesta dva jednostavna rješenja koja
će sigurno ostaviti vrata Katzlera otvorenim. Prvo je rješenje
staviti Moranu Rožman na platni spisak Turističke zajednice. Ne
umanjujući doprinos djelatnika Turističke zajednice, oni sigurno
rade predano i kvalitetno, jasno je da Morana Rožman karlovačkom
turizmu svojom aktivnošću nije doprinijela i ne doprinosi ništa
manje od njih. Uostalom, po gradskim poduzećima i ustanovama
utopljeno je kroz godine hrpe radnika čija je prva, a možda i
jedina “kvaliteta” politička podobnost, tako da zbog još jednog
(ovog puta politički indiferentnog) imena, neće proračunu pasti
ni vlas s glave.
Drugo rješenje proizlazi iz činjenice – koliko se iz intervjua
dalo razabrati – da Paviljon Katzler formalno vodi udruga. Ne
može biti lakše; proračunski podržati udrugu tako da njena
voditeljica iz tih sredstava može isplatiti skromnu plaću. I to
je sve. Nema razloga za “pokušavanje”. To politička volja riješi
potezom pera, i to je vrlo mala cijena za održavanje vrijednog
turističkog karlovačkog punkta.