“Molim da ne objavljujete takve naslove, jer nisu istiniti i mogu samo dugoročno naštetiti Slunju i njegovim stanovnicima, koji ne razmišljaju o Francetiću, velika većina mlađih generacija nikada nije niti čula za Francetića, već se okreće budućnosti.” Nema što, zanimljiva je logika gradonačelnika Slunja Jure Katića po pitanju duhova prošlosti i repova koje je ostavilo postavljanje spomenika Juri Francetiću u centru Slunja sad već davne 2000. godine. Prema njoj, činjenica da se u tom kordunaškom gradiću i dalje slobodno odaje počast tom ustaškom krilniku ne može “naštetiti Slunju i njegovim stanovnicima”, već štetu čine novinski tekstovi koji na to podsjećaju. Ma, bravo!
Iz današnje perspektive zvuči pomalo nevjerojatno da je taj spomenik usred Slunja stajao pune četiri godine, za vrijeme vlasti SDP-a premijera Ivice Račana koji je oportuno izbjegavao dizanje ideoloških tenzija, baš kao i u slučaju zahtjeva Haškog suda za izručenje generala. Ali, to je činjenica, kao što je činjenica da su se u to vrijeme (potpisnik ovih redova koji je za Karlovački list i Novi list pratio Slunj u to doba to zna iz prve ruke), u Slunju održavali organizirani proustaški skupovi, politički “sajmovi” na kojima su se okupljali ustaški nostalgičari predvođeni likovima poput notornog Mladena Schwartza i Ane Lučić i gdje se prodavao propagandni materijal i ustaške memorabilije. Dolazilo se autobusima na kojima su jasno isticana obilježja i lica u Hrvatskoj prohibirana odredbama Ustava. I nikom ništa. Bila su takva vremena. Ne sjećamo se baš da je tada Katić dizao glas da jedini spomenik vojskovođi nacističkom kolaboracionistu u Hrvatskoj i ustaškonostalgičarski skupovi mogu dugoročno naštetiti Slunju i njegovim stanovnicima. Ali jest tada njihov, HDZ-ovski vođa Ivo Sanader koji je čim je došao na vlast, na sjednici Vlade službeno odlučio da je to što stoji u Slunju protuustavno, poslao rano ujutro kordon specijalaca za osiguranje, kamion bez tablica i kombinirku koja je iščupala Francetića i spremila tamo gdje mu je mjesto. U duboku tamu nekog zagrebačkog deponija.
Sanader – na stranu njegova kleptomanija – je bio izuzetno pragmatičan političar, politički daleko mudriji od našeg Katića. Nije njemu bilo do ispunjenja ustavnih odredbi, niti je vjerojatno imao nešto posebno protiv Francetića. On je ispravno procijenio ono što Katić nije u stanju: Francetić u Slunju i Mile Budak u Svetom Roku, da se poslužimo riječima slunjskog gradonačelnika, dugoročno štete ugledu Hrvatske i njezinih građana. Sanader je duboko bio svjestan činjenice da je ugled jedna od najbitnijih komponenti za uspjeh jedne zemlje. Tko bi volio malu, zatucanu, nacionalistički ekskluzivnu državicu koja se nasuprot vrijednosnom sustavu moderne Europe srami svog antifašističkog naslijeđa, a diže spomenike nekakvim crnokošuljašima?
Uglavnom, po tom pitanju imao bi gradonačelnik Katić o čemu učiti od Sanadera i poraditi na ugledu Slunja, umjesto što docira novinama i novinarima kako da rade svoj posao. Naime, dok ovo pišemo, lampioni na mjestu na kojem je stajao spomenik i dalje plamte u znak počasti i štovanja vojskovođe koji se borio na strani sila zla. Lampione ne pale Slunjani? Sjajna vijest za gradonačelnika Katića, ali jadan je to izgovor, taj punkt za ustašofile u prolazu i dalje čini štetu Slunju i Slunjanima. Stoga imamo jedno jednostavno pitanje za Juru Katića, ako vam je toliko stalo do okretanja budućnosti kao što tvrdite u svom reagiranju, zašto to i dalje tolerirate? Nemate komunalne redare koji će jednostavno držati red na trgu ispred župnog dvora u središtu grada? Da vam tamo svaki namjernik kroz Slunj iskipa otpad iz gepeka branili bi se argumentom da to nisu napravili Slunjani? Ili bi smeće pokupili, a počinitelje upozorili na neprihvatljivo ponašanje?
Da se razumijemo, nitko Slunju ne prebacuje njegovu prošlost niti mu popuje da je treba zaboraviti. Ali, zašto održavati spomen na lošu prošlost? Koji metar dalje od mjesta štovanja Francetiću stoji ploča na rodnoj kući Milana Neralića. Zašto se njemu ne diže spomenik kao moguća točka zaustavljanja “normalnih” turista? Neralić je prvi Hrvat koji je osvojio olimpijsku medalju, a to je ipak velik kuriozitet. Da karikiramo i tjeramo mak na konac, spomenik u Slunju treba dići i onome tko je u komunizmu odlučio da tamo gradi pogon RIZ-a koji je 30 godina hranio pola Slunja. Svima prije Francetića. Ta osoba ni 1941. ni poslije 1990. nije donijela nikome ništa dobro ni korisno. Samo dugoročnu štetu Slunju i njegovim stanovnicima.