Prije punih pet godina gradonačelnik
Karlovca predstavio je obrise programa “Od ušća do ušća”, misleći
pritom na logičnu turističku valorizaciju obala Korane od ušća
Mrežnice u Koranu do ušća Korane u Kupu. Dvoumio se tada –
ponesen sjajnim, a jednostavnim, jeftinim i efektnim projektom
uređenja i opremanja Foginovog kupališta – između slatkih briga,
kako da se po sličnom obrascu uredi kupalište “kod jablanova” ili
još jedno gradsko kupalište ili izgraditi mini hidoelektranu na
“turbini” podno nečega za što bi volio uvjeriti Karlovčane i sebe
da je hotel, a zapravo je kičasti kafić s fontanom i plastičnim
“zoološkim vrtom”. Ili grublje rečeno, gradska je vlast dozvolila
da se krava ubije zbog jednog šnicla, proćerdana je olako prilika
da Karlovac procvjeta turistički gradnjom velikog hotela na
lokaciji gdje hotel velikog kapaciteta ima smisla. Pet godina
kasnije tamo gdje su jablanovi na Korani nije čak uklonjena ni
straćara u kojoj je davno bio kafić “Marisol”, a danas je leglo
štakora, a od obećanja male hidroelektrane spali smo na to da je
metalnim šipkama zapriječen ulaz na branu koja je desetljećima
posjetiocima služila kao vidikovac, zato jer postoji opasnost od
urušavanja i propadanja kroz dotrajale daske. Ovo je samo mala
ilustracija olako iznesenih planova koji se ostvaruju nikako ili
puževim korakom. Da je tempom kojim ostvaruje planove razvoja
grada gradonačelnik Jelić gradio vlastitu političku karijeru,
danas bi bio šef temeljne organizacije HDZ-a na Rakovcu, a ne šef
izbornog stožera HDZ-a za parlamentarne izbore i (vječiti)
kandidat za ministra u Vladi.
Upravo zbog navedenog, vijest koja bi sama po sebi trebala biti
važna, a riječ je o namjeri Grada da otkupi zgradu bivšeg kina
Edison, je zapravo minorna crtica jer ne garantira apsolutno
ništa i gotovo je sigurno tek dašak sadržaja za predizbornu
kampanju s punim ostvarenjem u neodređenom futuru. S obzirom da
bi sad bilo ridikulozno ponovno obećavati “ne jedan, nego dva
bazena” ili ponovo farbati naivni narod s pričama o
revitalizaciji Zvijezde i fantaziranjem o uvrštenju u baštinu
UNESCO-a, kupnja Edisona za relativno sitni novac s obzirom na
poziciju i potencijal, bi mogla biti dobra predizborna priča.
Zgodno je što se dražba događa na jesen, da se na prvu dražbu
vjerojatno neće javiti nitko zbog relativno visoke cijene, i da
bi za drugu Grad Karlovac mogao rebalansom proračuna osigurati
1,8 milijuna kuna koliko košta trosobni stan na elitnoj lokaciji
u Zagrebu ili Splitu. Do lokalnih izbora napravit će se popis
lijepih želja u vezi zgrade, odnosno plan namjene. Bit će to
ponovno sjajno kino, plus art kino, plus klub i kulturni centar
koji će biti dom mladih kreativnih snaga Karlovca…Milina. Dok
izbori ne prođu, a za četiri pet godina ćemo zbrajati tmurne
dojmove baš kao u slučaju plana “Od ušća do ušća”.
Po dosadašnjoj empiriji, obnova zgrada kina Edison će pod
izgovorom složene gospodarske situacije biti odgođena za bolja
vremena, možda dobije i dekorativne dodatke u vidu jelove tarabe
kao Oružana na glavnom trgu da nekome nešto ne padne na glavu.
Nemamo razloga vjerovati da će biti drugačije. Uostalom, zar Grad
već godinama nije vlasnik Hrvatskog doma u kojem je jedna od
najljepših koncertnih dvorana u Hrvatskoj, ali za obnovu te
dvorane i cijele zgrade gradske vlasti nemaju političke volje,
zar Grad nije vlasnik Oružane koja je od naprasno prekinutih
planova uređenja ekskluzivnih stanova POS-a došla do toga da joj
iz krova raste drvo koje je doseglo visinu pet metara, zar Grad
nije bio vlasnik “Velike vojarne” koju je prodao Karlovačkoj
banci pod takvim uvjetima da nakon 10 godina taj spomenik kulture
postaje novo gradsko ruglo…Mogući “povratak kući” Edisona bio bi
u drugim okolnostima razlog za veselje, da ne kažemo slavlje.
Ovako, to je samo predizborna crtica s očekivano sumornim i već
viđenim epilogom.