U udrugama za zaštitu životinja djeluju sjajni ljudi, nesebični,
požrtvovni, uporni u svojoj misiji da promijene ljudsku savjest,
da stanu na kraj zlostavljanju životinja i da pronađu novi dom
kućnim ljubimcima koji su iz ovog ili onog razloga ostali
napušteni. I za to im treba skinuti kapu do poda. Ali, sudeći po
priopćenju pristiglom iz udruge “Mijau-Karlovac”, pametnije im je
da se drže onog čime su tako predani i da se okanu politike. Jer,
odaslani stav je tragično krivo adresiran, neshvatljivo
politikantski i ustvari prikriva vlastitu nemoć. Nemoć da
spriječe – prema napuštenim psima u ovom slučaju – bešćutnu
namjeru gradskih čelnika, da se sklonište za pse izmjesti izvan
granica Karlovačke županije i da se taj posao povjeri u najmanju
ruku kontroverznom poslovnom čovjeku s poviješću brojnih optužbi
upravo vezanih za posao koji radi…
Kao što smo već pisali na ovim stranicama, iz duge, turbulentne i
bremenite povijesti Karlovca s koncesijom za sklonište za pse,
gradska je vlast ako je imala dobre namjere, mogla je nešto
naučiti, ispraviti greške, ali nije. Baš suprotno, na prigovore
da je sklonište u Utinji predaleko od grada i da ga vode ljudi
sumnjivih namjera, Grad se odlučio još više udaljiti sklonište od
grada i dati ga u ruke osobi još sumnjivijih namjera. Odluka je
na HDZ-ovoj većini u Gradskom vijeću, što u prijevodu znači da će
odluka biti onakva kakvu kreiraju aktualni gradonačelnik Jelić i
sadašnji predsjednik Gradskog vijeća, odnosno budući kandidat za
gradonačelnika Mandić.
Ali, avaj, iz udruge “Mijau-Karlovac” nisu našli za shodno da
buče, apeliraju i napadaju na one koji odlučuju, već su se
dosjetili da, citiramo, “mole oporbu i druge političare da ne
skupljaju JEFTINE bodove za predstojeće lokalne izbore na
člancima u medijima, gdje izražavaju svoju “veliku” zabrinutost
za sudbine napuštenih pasa na području našeg grada. MOLIMO ako
isti žele zaista pokazati ljubav i zabrinutost za sudbinu tih
pasa, da umjesto demagogije po medijima udome kojeg psa ili prime
na privremeni smještaj, ili da bar kupe koju vreću hrane i odnesu
u Sklonište za pse kojima je odavno istekao 60. dan boravka
tamo.” Zaista zanimljiva logika. Nije problem onaj tko STVARNO
može donijeti humaniju odluku po pitanju budućnosti karlovačkog
skloništa za pse, već onaj tko nema nikakvu moć odlučivanja osim
javnog upozoravanja da za proračunski novac postoje bolja
rješenja! I čini to godinama u klupama Gradskog vijeća Karlovca.
Koliko je besmislena i promašena poruka spomenute udruge može se
zaključiti kad se zamisli što bi se dogodilo kad bi oporbeni
gradski vijećnici poslušali ono što ih se u priopćenju ironično
moli. Dakle, da svatko od njih udomi psa ili bar kupi hranu i
odnese u sklonište za pse. Jednokratno bi se spasilo desetak pasa
i na neko vrijeme uhranilo one koji čekaju nove vlasnike ili
eutanaziju. I što poslije? Predlaganje, kritiziranje i
alarmiranje javnosti oporbenih vijećnika po pitanju konkretnih
problema i raspolaganja proračunskim novcem kao što je slučaj sa
skloništem za pse nije demagogija, nego osnovni posao gradskih
vijećnika. Po logici ovih aktivista za zaštitu životinja,
oporbeni vijećnici ne bi tako smjeli potezati ni pitanje, recimo,
skupog grijanja u Karlovcu, nezaposlenosti mladih, manjka
vrtićkog kapaciteta, potrebi gradnje socijalnih stanova…već bi
valjda umjesto te “demagogije” trebali ljudima sufinancirati iz
svog džepa račun Toplani, davati poticaj mladima za
zapošljavanje, uzeti koje dijete na čuvanje i dignuti kredit da
izgrade koji stan za sirotinju što ne može do svog krova nad
glavom.
Ostaje pitanje dijele li mišljenje “Mijau-Karlovac” i druge
zainteresirane udruge za zaštitu životinja, koje su također kao
omađijane utišale svoj kritički ton nakon dva sastanka u Gradskoj
upravi, iako se suštinski ništa nije promijenilo u stavu vlasti
prema tom pitanju. Zbog protivljenja i buke upravo oporbe, odluka
je prolongirana, ali bojimo se, tek da se kupi vrijeme i otupi
oštrica neslaganja s lošim i nehumanim rješenjem. Da nije bilo
oporbe, već bi bilo onako kako je i zamišljeno: sklonište za pse
ide izvan županije u ruke čovjeku kojem su psi samo biznis. Što
više mrtvih pasa u što kraćem roku, više novca. Dakle, u cijelom
slučaju, nije problem stav oporbe, već vlasti.
Oporbi u Karlovcu se svašta može predbaciti, ali joj se mora
priznati dosljednost u dugom prozivanju gradske vlasti po pitanju
kroničnog problema skloništa za životinje i zahtijevanju rješenja
dostojnog modernog grada u 21. stoljeću. Zašto se onda aktivisti
za zaštitu životinja trude od svojih saveznika napraviti
neprijatelje?
