Dok oporba i razni pretendenti za preuzimanje vlasti u Karlovcu
pet mjeseci prije lokalnih izbora i dalje smišljaju u kojoj formi
i s kojim čelnim čovjekom da izađu pred birače, u HDZ-u se već
odavno sve zna, a od prije neki dan je to i službeno potvrđeno.
Gradonačelnik Jelić se svojevoljno miče u hladovinu fotelje
župana s nula posto šansi da ga netko u izborima ugrozi. HDZ je
od konstituiranja županija 1993. imao bitno slabijih kandidata, a
oporba znakovito jačih, bilo je izbora koji su se odvijali pod
teškom sjenom HDZ-ovih afera, pa to nikad nije diralo birače na
ovom području, kao da nikad nisu čitali novine niti gledali
informativne emisije na televiziji. Možda i nisu. Nije ni važno,
to je demokracija.
Kao što sad imamo službenu potvrdu da je Jelić kandidat za
župana, tako imamo i službenu potvrdu da je sadašnji predsjednik
Gradskog vijeća Grada Karlovca Damir Mandić Jelićev nasljednik.
Iako se još ovo ljeto s najavom Ivana Sinčića da će se boriti za
mjesto gradonačelnika Karlovca doimalo da bi utrka za
gradonačelnika mogla biti zanimljiva, danas se čini da su
Mandićevi izgledi da dobije izbore u svibnju 2017. bliži onima
Jelićevima. Dakle, gotovo stopostotni.
Razlozi su višestruki. Sinčić više ne spominje svoju kandidaturu,
a uostalom u pola godine njegova je politička zvijezda
potamnjela, što zbog ekstrovertiranog Ivana Pernara, što zbog
unutrašnjih sukoba i afera u njegovom Živom zidu. Drugo, ako je
Plenkovićeva vlada loša ili grozna, Hrvati to još ne znaju,
efekti prvih poteza, posebno po pitanju porezne politike, tek se
očekuju. Dotad, Plenković polako ulazi u stanje kad ga nitko
posebno ne obožava, ali niti ne prezire, pa ovi lokalni izbori
neće biti protestni i usko vezani uz stanje u državi. Treće i
najvažnije, glavna oporbena stranka SDP, u Karlovcu je u stanju
permanentnog rekuperiranja i zarobljena u “odlučno možda”
politici. Za to što i dalje nemaju pojma tko će im biti kandidat
za gradonačelnika prvo su bili izgovor državni izbori, pa su
unutarnja razjedinjenost i kapric spriječili da se izabere
kandidat koji bi mogao imati šanse za pobjedu, onda su pak
oklijevali jer su bili u procesu biranja Milanovićevog
nasljednika. S dolaskom Bernardića čini se da je okolišanje
zadobilo novu dimenziju. Ne bi bilo čudno da su sad u dilemi hoće
li uopće istaknuti protukandidata Mandiću. To razmišljanje bi
zapravo bilo racionalno jer je jasno da u Karlovcu SDP nema na
dispoziciji dovoljno snažnu političku ličnost koja k tome – što
je u svakoj stranci vrlo važno – uživa povjerenje novog šefa
Bernardića. Kalkulacija je jasna; što god se desilo, napravilo
ili izreklo HDZ ima zagarantirani broj glasova, što iz ideoloških
razloga, što kroz činjenicu da je HDZ kroz svoju dugogodišnje
kontinuirano vladanje gradom (i još više okolicom), zadužio mnoge
obitelji, prije svega kroz zapošljavanje i širenje mreže partnera
koji se oslanjaju na poslove vezane uz gradski proračun. U tim
uvjetima Damir Jelić si može dozvoliti grubu političku
nekorektnost kao što je ona o aluziji na porijeklo gradske
vijećnice HNS-a. I čuđenju tu nema mjesta, taj “trumpovski” stil
javnog ophođenja Jeliću nije stran još od vremena kad je postao
faktor u lokalnoj politici. Sjetimo se samo javno izrečene šale
na račun tamne puti bivšeg direktora Čistoće Rogoza i izjave da
bi ga policija zbog nje mogla zamijeniti s Romima i pokupiti s
deponija. To što sad u međuvremenu dobro kontrolirani govornik
počinje ponovno koristiti rječnik s onu granicu političke
korektnosti, nije slučajno. To je odraz sigurnosti u vlastite
pozicije, ali i “muzika” koju HDZ-ovi birači zapravo vole slušati
ne samo u predizborno vrijeme.
Drugim riječima, postoji samo jedan način da sljedeći
gradonačelnik Karlovca ne bude iz redova HDZ-a, da se formira
široka politička fronta koja će istaknuti jednog kandidata. Nešto
na tom tragu se i događa na dijelu oporbene scene, nezavisnog
Davora Petračića kao kandidata za gradonačelnika mogla bi
podržati većina oporbenih stranaka. No, ako to ne učini i SDP, i
ako Živi zid ostane inzistirati na Sinčiću kao kandidatu za
gradonačelnika, izborni posao HDZ-u i Mandiću će biti samo
olakšan. Po svemu sudeći, čeka nas četiri godine drugačije, a
zapravo iste vlasti.
