Čujemo da je Horvatova ambicija ponovno zasjesti u fotelju župana. Čujemo i da istu ambiciju ima i aktualna "v.d." županica Martina Furdek – Hajdin.
Kao što postoji razlog zašto dolazite na neku vodeću političku
funkciju, tako postoji i razlog zašto s nje silazite. U oba
slučaja se obično da primijeniti ona stara narodna “dok jednom ne
smrkne drugom ne svane”, posebno ako je riječ o vlasti, gdje su
ulozi veći, a iza floskule služenja zajednici se prečesto krije
nešto mnogo manje plemenito: lukrativni posao. Nažalost, to je u
nas posebno naglašeno, želja za moći pomiješana je s činjenicom
da je obnašanje vlasti unosna djelatnost.
Obično znamo kako i zašto netko dolazi na funkciju u vlasti,
mislimo tu na one koje se ne ostvaruju direktno na izborima poput
gradonačelničke. Znamo kakve su nečije zasluge i ambicije, znamo
i ono bitnije: čiji je tko igrač, čiji pulen, tko mu je baba i
stric. I znamo da su svima deklarativno na prvom mjestu građani i
rad za opće dobro. A onda, rijetko koga vlast ne pokvari. Dapače,
čini se da je inzistiranje da se ostane pri idealima s kojima se
došlo na vlast nepoželjna vrlina i recept za kratko trajanje u
politici.
Ono što – nasuprot dolasku na vlast – vrlo rijetko saznamo je
zašto netko odlazi s političke funkcije, naoko ničim
izazvan. Tako i dalje ne znamo pravi razlog zašto je nakon
godina nemilosrdnog eliminiranja neistomišljenika i vođenja
stranke na karlovačkom području čvrstom rukom Damir Jelić dao
ostavku na mjesto župana. Prilično mudro kao razlog naveo je
zdravstveno stanje, znajući da će tako utišati daljnju raspravu.
Zdravlje je privatna stvar, nije etički ni politički korektno
kopati po nečijem zdravstvenom kartonu, pa bila u pitanju i javna
osoba koja je vedrila i oblačila. Pa onda nećemo to činiti ni mi.
Ali, imamo pravo, baš kao i njegovi stranački kolege s kojima smo
razgovarali, sumnjati u istinitost razloga njegova odlaska. Ako i
je u pitanju neka bolest, čini se da je u Karlovcu postala
zarazna jer su se Jeliću pridružila još dvoje stranačkih kolega.
Donedavno vrlo ambiciozna Marija Jelkovac dala je ostavku
nenadano na mjesto predsjednice karlovačkog HDZ-a, zajedno sa
samozatajnim tajnikom Dubravkom Strinićem i još se manje zamarala
objašnjavanjem odlaska s funkcije od Jelića, tvrdeći da iza
odluke ne stoji ništa posebno. A onda se uvalila u logički
tjesnac izjavom da je funkciju najpoštenije prepustiti drugima
“kad osjetite da se ne možete posve kvalitetno posvetiti svim
obvezama”. Naime, i prije dvije godine kad je gradski HDZ
preuzimala od gradonačelnika Mandića i danas, Jelkovac ima iste
obveze kao saborska zastupnica. Pa je dosad nalazila načina
kvalitetno obavljati sve obveze.
Što god Jelić, Jelkovac i Strinić rekli, otišli su s funkcija jer
su morali. Plenkovićev HDZ nije HDZ po mjeri spomenute trojke, a
niti je spomenuta trojka po mjeri Plenkovićevog HDZ-a. Na stranu
zdravlje i obaveze, ali na snazi je diskretno, ali temeljito
čišćenje kadrova koje je Plenković naslijedio iz ere
“konzervativne revolucije” Tomislava Karamarka i Milijana Brkića.
Sve su ostalo nijanse. Je li Jelić otišao nakon razgovora s
premijerom gdje je dobio ponudu koja se ne odbija, u formi časnog
uzmaka s uključenom fino plaćenom sinekurom izvan političke
vlasti ili diskretne prijetnje da bi mu se nešto iz vremena
njegova vladanja Karlovcem moglo natovariti na leđa preko
pravosudnih tijela? Ili je Jelić zaključio sam da tu za njega
više nema mjesta? Nije ni bitno. Otišli su onako kako i došli. Na
silu.
Tako to u HDZ-u ide. A u kojem pravcu ide vidljivo je i po tome
tko je postavljen kao vršitelj dužnosti predsjednika karlovačkog
HDZ-a do unutarstranačkih izbora. Već pomalo zaboravljeni lokalni
stranački as Ivica Horvat čamio je u rezervi, i to prisilnoj jer
je očito da taj bivši župan, a kasnije rukovoditelj po gradskim i
državnim firmama i ustanovama nije odustao od političkih
ambicija. Horvata se pamti kao smirenog, nekonfliktnog
političara, čovjeka koji ni ljude oko sebe ni javnost nikad nije
davio svojim osobnim ideološko-vjerskim preferencijama.
U Plenkovićevom “castingu” za bijeg HDZ-a na politički
centar od Karamarkovog radikalnog skretanja udesno, Horvat se u
Karlovcu nameće kao logični, gotovo idealan izbor. Čujemo da je
Horvatova ambicija ponovno zasjesti u fotelju župana. Čujemo i da
istu ambiciju ima i aktualna “v.d.” županica Martina Furdek –
Hajdin. Kolikogod joj status odane Jelićeve suradnice širom
otvarao vrata u osobno-profesionalnom napredovanju u posljednjih
desetak godina vjernosti, tako će joj ta hipoteka u promijenjenoj
konstelaciji stranačkih odnosa zalupiti vrata pred nosom. Ako
mjesto župana zaista želi, Horvat će se prošetati do tog cilja i
kroz stranku i kroz izbore. Gospođa Furdek-Hajdin vjerojatno će
morati potražiti novi posao.