Ako oporba nema dokazano karizmatičnog i popularnog pojedinca, onda SDP kao nominalno i dalje najjača oporbena stranka nema nikakav razlog podržati nekog izvan svojih redova
Dva su razloga zašto bi lokalni izbori u Karlovcu naredne godine
mogli biti zanimljiviji nego se to činilo prije samo šest
mjeseci.
Za prvi smo saznali već prije neko vrijeme kad se rasplamsala
borba za pozicije u karlovačkom HDZ-u i došlo do presedana da
aktualni gradonačelnik dobije protukandidata za predsjednika
gradskog HDZ-a u vlastitoj gradonačelnici. Ta kandidatura nije
bila pro forma da se pokaže kako su demokratski procesi u HDZ-u
uzeli maha, već da je u karlovačkom HDZ-u došlo do raskola. Da je
lako moguće da će se do samih izbora baviti sam sa sobom i da će
se poražena grupacija, koja god to bila, u predizbornoj kampanji
držati po strani. Prošlotjedni unutarstranački izbori nisu
stavili točku na “i” te priče već su karlovački HDZ gurnuli u još
težu pat poziciju s neizvjesnim krajem.
Naime, gradonačelnik Mandić je uspio pobijediti Andreju
Navijalić, ali u predsjedništvo su izabrani redom njeni “igrači”,
što je prilično čudno. Naime, kako je u lobiranju članstva, na
što su oba tabora potrošila puno energije, gospođi Navijalić
uspjelo uvjeriti dio članstva da su oni bolja rješenja od
Mandićevih kandidata za predsjedništvo, a nije ih uspjela
nagovoriti da je ona bolje rješenje od Mandića? Isto vrijedi i u
Mandićevom slučaju. Što je presudilo da dođe do situacije da će
predsjednik teško naći zajednički jezik s predsjedništvom, pa
onda i predsjedništvo s njim, teško je reći. Iz unutarnjih
krugova može se čuti o sumnjama da je bilo manipulacija s
izbornim listićima u tajnom glasovanju, a i kampanja je bila
prljavija negoli se to izvana činilo. Tomu u korist ide i detalj
da je po Karlovcu kolao dokument, koji je anonimno došao i u
sandučiće nekih novinara, o kompromitirajućim detaljima iz života
kandidata. O tome kako su se pred rat pri zdravoj pameti u svom
radnom kolektivu s 27 godina života izjašnjavali kao Jugoslaveni
i nevjernici, a sad drže lekcije o hrvatstvu i katoličkim
vrijednostima. Bez obzira je li dokument vjerodostojan ili ne,
možda je utjecao na karlovačko članstvo HDZ-a ako je došao do
njih kao i do novinara.
U nekim drugim vremenima s izborom predsjednika HDZ-a znali bi
automatski da je to i kandidat za gradonačelnika. Dapače, u nekim
drugim vremenima, da se HDZ-ov zamjenik gradonačelnika usudio
suprotstaviti aktualnom gradonačelniku, brzo bi ga progutao
“demokratski” mrak. Da se nešto čudno događa, sugerira i intervju
na KAportalu nove šefice županijskog HDZ-a Nade Murganić koja
nije htjela reći da bi rado vidjela Damira Mandića kao kandidata
HDZ-a za gradonačelnika, ali je prilično decidirano rekla da bi
između Mandića i mogućeg drugačijeg prijedloga predsjedništva,
odnosno gradske organizacije HDZ-a, podržala prijedlog
organizacije. Sve gore pobrojano moguće je samo iz jednog
razloga. Damir Mandić nije kopija Damira Jelića. I baš zbog toga
na kraju ne bi bilo iznenađenje da Mandić bude eliminiran kao
kandidat HDZ-a za prvog čovjeka Karlovca.
Recimo to ovako. Ako kandidat za gradonačelnika bude Mandić
vjerujemo da ćemo dobiti kandidata za gradonačelnika, ako to bude
netko iz tabora koji se nije odrekao Jelića i njegovih
“demokratskih” metoda, onda ćemo ispred HDZ-a dobiti kandidata
interesne skupine koji će usput biti i kandidat za
gradonačelnika. Nije da se tu nešto glorificira Mandić, i on je
izašao ispod Jelićevih skuta kao i gospođa Navijalić, ali s ipak
bitnom razlikom. On se od njega i njegovih autoritarnih metoda
djelovanja odmetnuo, a to je za Karlovac pozitivna naznaka. U
svakom slučaju, karlovački HDZ nikad prije izbora nije bio toliko
raskoljen i to otvara određene prilike oporbi na izborima.
Drugi razlog zašto bi lokalni izbori u Karlovcu mogli biti
zanimljiviji nego inače je što ta oporba lijevo od centra u
prilično ranoj fazi pokazuje volju da zajednički nastupi na
izborima. Ovih dana su kod kolege novinara Marina Bakića na
online video okruglom stolu predstavnici relevantnih oporbenih
gradskih snaga složili u odavna očitom – samo zajedničkim snagama
mogu pobijediti HDZ. To što HDZ srlja u grešku da umjesto
aktualnog gradonačelnika Mandića gura nekog drugog ide im na
ruku. Neke druge stvari ne idu. Čini se da u Karlovcu na desnici
više nema organizirane snage mimo HDZ-a koja bi mogla raspršiti
nešto glasova desno orijentiranih glasača, pogotovo u situaciji
kad je pozicija Škorinog Domovinskog pokreta u Karlovcu
nepoznanica (dobio je u petak svoju podružnicu i čelnika –
pogledajte koga op.ur.).
Logična ideja o izbornoj suradnji s mogućom jednom zajedničkom
izbornom listom četiri-pet najjačih oporbenih opcija i jednim
kandidatom za gradonačelnika kao idealom je jedno na papiru, a
drugo u praksi. Nije prvi put da ovakva namjera postoji, i ne bi
bilo prvi put da ego pobijedi razum, pa na kraju svatko istakne
svoju listu, a HDZ zadovoljno trlja ruke. Ako ovaj put odluče na
opće iznenađenje inzistirati na razumu, oporbene stranke kao
temelj na umu moraju imati ideju da ako HDZ za gradonačelnika
kandidira drvenu stolicu, ta će stolica dobiti 30 posto glasova.
Važno je da isto vrijedi u manjoj mjeri i za SDP. Kakav god da
jest, SDP će i s drvenom stolicom kao kandidatom osvojiti barem
15 posto glasova. Navike teško umiru.
Ako oporba nema dokazano karizmatičnog i popularnog pojedinca,
onda SDP kao nominalno i dalje najjača oporbena stranka nema
nikakav razlog podržati nekog izvan svojih redova, odnosno
ponoviti ono što je na prošlim izborima napravio s nezavisnim
Davorom Petračićem. U tom slučaju, najlogičnije bi bilo da
kandidat ujedinjene oporbe bude neko novo lice iz SDP-a. U tom
smislu, ono što radi nekadašnji karlovački čelnik Radničke
fronte, a danas nezavisni Dimitrije Birač, koji je uz Petračića i
lijevu stranku u naletu Možemo! nukleus mogućeg dogovora oporbe,
ne vidi se previše razumno.
Naime, Birač je neki dan obznanio da bi on mogao biti kandidat
oporbe za gradonačelnika. Ambicija je pozitivna ljudska osobina,
ali mora biti utemeljena. U redu, Birač je možda inicirao stranke
na ljevici da se okupe, aktivan je u političkom životu, mlad i
obrazovan. Samo, izbori nisu natjecanje u znanju, aktivnosti i
želji, već prije svega u dopadanju biračkoj publici. A tu Birač
ima stanovitih problema. Prvo, njegov politički background je
krajnja ljevica, a zna se da se izbori dobivaju u uskom pojasu
oko političkog centra nalijevo i nadesno. Drugo, rezultati
Biračeve aktivnosti zadnjih godina barem na zadnjim državnim
izborima prije pola godine nisu dali nekih rezultata: na listi
grupe stranaka oko Možemo! dobio je 73 preferencijalna glasa u
Karlovcu. Dvostruko manje od kolegica i Draženke Polović i Ane
Matan Todoročevske iz Možemo! ili Dragice Malović iz SDP-a koja
će kao novo lice vjerojatno uskoro preuzeti gradski SDP. Zašto
među njima oporba ne bi potražila kandidata za moguću prvu
gradonačelnicu Karlovca? Možda je napokon vrijeme da se ženama
prepusti da se dogovore, muškarci u karlovačkoj oporbi su
dovoljno puta uprskali stvar.
Prije mukotrpnih pregovora o vodećoj ulozi u oporbi bilo bi
pametno testirati vlastitu popularnost, uložiti novac u
profesionalnu anketu i na reprezentativnom uzorku vidjeti
brojčano egzaktno koga bi od njih svih Karlovčani mogli zamisliti
kao gradonačelnika i tako se poštedjeti razgovora tko politički
više teži i vrijedi. Zdrav razum i matematika su se oduvijek
dobro slagali.