Grad ne nagrađuje one koji se brinu o svojoj imovini, a časti one vlasnike koje godinama ne ulažu ni u kune u svoje vlasništvo.
I nakon Gradskog vijeća na kojem su prvo gradonačelnik Mandić, a
onda i zamjenik gradonačelnika Ivan Mrzljak pokušali objasniti
situaciju, ostalo je niz otvorenih pitanja vezanih uz pad skele u
Gajevoj ulici koja je – da podsjetimo – postavljena da
trošne zgrade tamo ne ubiju nekog od prolaznika, da bi sve
završilo tako da samo pukom srećom sama skela nije nekog
ubila. Zapravo, odgovor gospodina Mrzljaka je skandalozan,
samo to više nitko ne primjećuje jer su nelogični i
netransparentni poslovi na račun gradskog proračuna i(li) javnog
novca postali rutina.
Kaže gradonačelnik Mandić da će “vidjeti što i kako premda je
jasno i ugovorom definirano da je izvođač radova bio dužan
osigurati sve uvjete da se ovako nešto ne dogodi”. Zaista
zanimljiva tvrdnja, u kojoj je gradonačelnik Mandić uskratio
javnost za ključnu informaciju: piše li u ugovoru što se događa
ako izvođač ne ispuni sve uvjete da se ovako nešto ne dogodi? Ako
piše, ne bi gradonačelnik započeo rečenicu da će vidjeti “što i
kako” dalje.
Nadalje, kaže njegov zamjenik lakonski da nakon što to nisu
učinili vlasnici zgrada, Grad je odlučio postaviti zaštitne skele
na 20-ak zgrada. To zaista tako ide? Kad se na privatnoj imovini
pojavi neki problem, Grad uskače sa proračunskim novcem da to
sredi? Ono što nije rekao jesu li prije toga vlasnici upozoreni
da su zgrade opasne, je li zatražio od njih da ih osiguraju. Ne
znamo ni to hoće li računi za postavljanje zaštitnih skela biti
na kraju ispostavljeni privatnim vlasnicima, pa onda ako ne plate
računi biti pretvoreni u vlasničke udjele tako da Grad napokon
može raspolagati s tim građevinama kako hoće. Ova situacija nije
od jučer, kao ni u cijelom kvartu oko Gajeve ulice.
Grad ne nagrađuje one koji se brinu o svojoj imovini, a časti one
vlasnike koje godinama ne ulažu ni u kune u svoje vlasništvo. To
za početak nije fer, a onda nije ni pametno s bilo kojeg aspekta.
Privatno vlasništvo je neotuđivo pravo, ali je s druge strane i
odgovornost, pogotovo kad se nalazi u centru grada koji bi htio
biti nekakva kontinentalna turistička meka. Tko nagrđuje centar
grada svojim vlasništvom i pušta ga do ruševnog stanja, tog se ne
nagrađuje, nego se na njega vrši pritisak. No, i u ovom slučaju
potvrđuje se izniman talent gradske vlasti za naopako.
Ispod te načelne razine kriju se konkretne nelogičnosti, koje
postaju vrlo logične kad se raščlane. Nitko na Gradskom vijeću
nije postavio pitanje zašto zaštitne skele Izgradnje Marinković
(zanimljivo, upravo je Grad Karlovac dao subvenciju 2018. godine
Izgradnji Marinković da kupi, hm…skele), moraju sezati do
samih krovova ruševnih zgrada u Preradovićevoj i Gajevoj. Zašto
jednostavno nisu s obje strane ulice postavljeni pješački
“tuneli” visine nešto preko dva metra od istih tih skela? Zašto
je postavljeno još tri kata skela kao da se ide u obnovu tih
zgrada, a ne ide? Sad se pokazalo da su takve skele i živa
opasnost jer ih je teško pričvrstiti za trošne zgrade, pogotovo
kad na njih “mudro” postavite platno koje u određenim vremenskim
uvjetima postanu ogromno jedro. I ti vremenski uvjeti ne moraju
biti ekstremni, treba napomenuti da skelu nije srušila oluja nego
vjetar normalne jačine, to zna potpisnik ovih redova iz prve ruke
jer je bio tamo kad se prevalila preko Gajeve.
Možda se odgovor krije u činjenici da kvadrat skele na tržištu na
dan košta 30-ak kuna. Nije ista zarada ako je visoka dva ili osam
metara. Kad se ta visina pomnoži sa stotinjak metara ukupne
dužine dolazimo do prilično velike kvadrature i prilično masnog
dnevnog računa. Nije se jednom oprala dobra lova na “vječnim”
skelama po gradu, pa moramo puhati na hladno. Ne mislimo da je
ovom slučaju riječ o nečem tako nezakonitom, ali Grad Karlovac je
na početku radova mogao i morao dati na uvid detalje ugovora i
ići transparentnije u javnost jer kao što znamo, ni Mandić ni
Mrzljak nisu skelu platili iz svog džepa. Može gospodin zamjenik
Mrzljak reći da novac od 2,2 millijuna kuna za hitne intervencije
nije gradski nego državni, ali to ne mijenja puno na stvari.
Možda ga se dalo pametnije potrošiti.
Recimo, potez zgrada od križanja Jarnevićeve i Gajeve koje su
sada zaštićene skelama već se dugo vremena prodaju u kompletu i
oglas je dostupan svima pa i gradskoj upravi. 1.190 kvadratnih metara prostora za
tričavih 69 tisuća eura. To nije ni 60 eura po
kvadratu, više vrijedi kvadrat zemljišta na kojem stoje. Je li
bolje manje od četvrtine novca za intervencije potrošiti na
kupnju tih zgrada, srušiti ih, dati za obnovu za jednu kunu
nekome tko ima ideju i novca, ili već nešto, nego ulupati u
beskorisne (i opasne) skele. Bolje je. Ali kad bi tako bilo, onda
od toga neki ne bi imali koristi. A to da neki imaju koristi više
od drugih u našoj stvarnosti smisao je postojanja gradske uprave,
zar ne?