Ovaj tekst posvećujemo najboljem rukometašu u dosadašnjoj povijesti karlovačkog rukometa, Ogulincu Luki Cindriću, kojemu je karlovački premijerligaš HRK Karlovac bio odskočna daska u čaroban svijet rukometa. Dakako da je on i poveznica s predstojećim rukometnim EP 2018. u Hrvatskoj koje počinje u petak, 12. siječnja 2017. godine.
Odbrojavanje je počelo! Logično je da se govori samo o sudaru sa Srbima i govorit će se još i više kako se taj susret bude približavao. Možda to i nije dobro, možda bi bilo pametnije utakmicu tretirati kao svaku drugu, no, iz iskustva znamo da to neće ići tako lako. Reprezentativci Hrvatske u nedjelju su imali slobodan dan, posljednji ususret onome što se jedva čeka – početku Europskog prvenstva, u petak u 20,30 sati protiv Srbije u splitskoj Spaladium Areni.
– Moj moto ‘Uvijek može bolje’ vodit će me i kroz igru za hrvatsku reprezentaciju – izjavio je Luka Cindrić za jedan nacionalni medij.
NA VRHU HRVATSKE I EUROPE
Iza rukometaša Luke Cindrića odlična je godina koja je na kraju okrunjena i vrlo lijepom nagradom. Prema glasovima novinara u 24. izboru SN najboljim rukometašem Hrvatske proglašen je prvi put u karijeri – Luka Cindrić. Sjajni srednji vanjski vodio je Vardar do naslova prvaka Europe, a u polufinalnoj je utakmici Lige prvaka zabio i gol za pobjedu. Potom, nakon što je u izboru specijaliziranog rukometnog portala ‘Handball Planet’ izabran za drugog najboljeg playmakera 2017. godine, proglašen je od strane Europske rukometne federacije (EHF) za najboljeg igrača Europe po izboru navijača. U vrlo jakoj konkurenciji (Sander Sagosen, Julen Aguinagalde, Momir Ilić, Gonzalo Pérez de Vargas, Ludvig Hallbäck, Máté Lékai, Arpad Šterbik) Cindrić je slavio ispred Lekaija s ukupno 6.731 glasom.
– Sezona iz snova – rekao je dodavši – Najveća podrška u karijeri svakako mi je obitelj, a najveći uzor u rukometu mi je Domagoj Duvnjak. Jednog bih dana htio zaigrati za Barcelonu – otkrio je.
Svoje prve reprezentativne dane proveo je kao dio juniorske reprezentacije od koje se oprostio prošlog ljeta kada je na juniorskom SP-u u BiH Hrvatska završila na 4. mjestu…
OGULIN, SENJ, KARLOVAC…
Sportski, rukometni put, započeo u rodnom Ogulinu. U djetinjstvu je paralelno trenirao nogomet i rukomet da bi se u svojim tinejdžerskim danima odlučio za rukomet.
– U jednom trenutku morao sam se odlučiti za jedan od ta dva sporta i odabrao sam rukomet. Razlog tomu je bio taj što je moj otac, Dražen Cindrić, rukometni trener te mi je on svojim savjetima pomogao u odluci – prisjeća se Luka.
Nakon što je shvatio kako je upravo rukomet sport kojim se želi profesionalno baviti stigao je poziv iz Senja gdje je proveo dvije sezone. Sa 19 godina je došao u grad na 4 rijeke.
Treninzi u Karlovcu i igra u Premijer ligi zasigurno su imali veliku ulogu u njegovu igračkom usavršavanju i sazrijevanju. U dresu karlovačkog premijerligaša bio najbolji strijelac Premijer lige u sezoni 2012./2013. i na polusezoni 2013./2014. najbolji strijelac i asistent. Pomogao je Karlovcu da prođe među najboljih 16 ekipa Challenge kupa, a nakon njegova odlaska u igri dotadašnjeg kluba jasno se mogla vidjeti praznina na poziciji srednjeg vanjskog.
– U Karlovcu je bilo lijepo trenirati jer su me igrači, kao i karlovačka publika prihvatili od prvoga dana. Premijer liga je za mene bila odskočna daska, pokazao sam da mogu i želim nastupiti na velikoj rukometnoj pozornici – najavio je.
AFIRMACIJA U METALURGU I VARDARU
Kroz cijeli prvi dio rukometne sezone 2013./2014. iz grada na četiri rijeke mogle su se čuti razne informacije o odlasku njihova ključnog igrača, kao i razne ponude. Nakon mnogih odbijenih ponuda, odlučio se oprostiti s Karlovcem i svoje rukometno uzdizanje nastaviti drugdje. Kada je stigla prava ponuda, poziv ‘rukometnog maga’, ona se ne odbija. Makedonski rukomet piše povijest nakon što su se Vardar i Metalurg plasirali u četvrtfinale Lige prvaka, a ime koje se svakako uz tu temu pojavljuje je ono Luke Cindrića.
Sve je ovo samo početak jedne prekrasne sportske priče za skromnog čovjeka Luku Cindrića koji je već mnogo pokazao. Naime, on je još jedan dokaz da se hrvatski rukomet ne treba brinuti za svoju budućnost jer Hrvatska ima mlade snage koje će zasigurno, kao i njihovi prethodnici, razveseliti mnoge ljubitelje ovog sporta kako svojom igrom tako i uspjesima.
