Obično se na slične događaje osvrćemo samo kad su okrugle obljetnice, no tako ne bi smjelo jer djelo i trag koji su pojedinci za života ostavili u karlovačkom sportu zaslužuju da ih se najmanje jednom godišnje prisjetimo.
Sutra (četvrtak, 14. prosinca) navršava se 27 godina od kada je karlovački sport, atletiku, napustio Zdenko Kuzmanić (rođen 30.12. 1926. u Jesenicama kod Splitu, a umro 14. 12. 1990. u Karlovcu), jedan od ponajboljih karlovačkih atletičara i atletskih trenera. Od 1927. živi i školuje se u Karlovcu. Pomorsku školu završio je u Trstu. Zasluge za atletski sport su mu izuzetno velike, atletici je ostao vjeran do kraja svoje uspješne sportske karijere kao natjecatelj, trener i sportski djelatnik.
50 GODINA U KARLOVAČKOJ ATLETICI
Malo je, međutim, poznato da se osim atletikom Zdenko Kuzmanić kao dječak bavio gimnastikom u karlovačkom sokolu, igrao je nogomet za NK Vojnić, a bavio se i konjičkim sportom kao član Konjičkog kluba Karlovac. Aktivan je bio kao član i potpredsjednik AMD Karlovac, te jedan od organizatora poznatih karlovačkih motokros utrka za svjetsko i slična prvenstva koja su održana u Šancu i podno Starog grada Dubovca. Bio je jedan je od inicijatora izgradnje starog atletskog stadiona na Korani 1952. godine. Bila je to tada jedina atletska staza koja je jednim dijelom bila na mostu. Također, bio jedan od nositelja izgradnje i novog stadiona i atletske staze na kojoj je održano niz velikih međunarodnih natjecanja poput JUBAI, AKE, Jugoslavija – velika Britanija i niz domaćih nacionalnih prvenstava. Nekoliko godina brinuo je i o karlovačkim sportskim objektima kao direktor RO Mladost. Autor je publikacije “50 godina atletike u Karlovcu”, objavljene 1975. godine.
Godine 1953. odlazi s Krešom Račićem i Brankom Lišnjak – Račić u beogradski Partizan. Između 1954. do 1961. godine postizao je vrhunske rezultate. Iz AK Karlovac u AK Dinamo Zagreb prelazi 1959. godine, U više navrata je bio i reprezentativac Hrvatske te bivše Jugoslavije u troskoku. Prvi puta je za državnu reprezentaciju nastupao 1955. na Balkanskim igrama u Istanbulu gdje je osvojio 4. mjesto.
Spada u red najboljih jugoslavenskih troskokaša. Godine 1957. je prvak hrvatske u troskoku, a u Malmou u Švedskoj postavlja europski rekord u troskoku za atletičare USICA sa preskočenih 14,96 metara. Iste godine je bio preskočio 15,12 metra u troskoku i tim je rezultatom postao prvi Hrvat s preskočenih 15 metara te drugi u Jugoslaviji iza Radoslava Jocića. Pobjeđivao je na natjecanjima USICA za prvenstvo Europe u Subotici te u Švedskoj s europskim rekordima. Na BAI u Sofiji nastupa 1958. gdje i osvaja 7. mjesto da bi dvije godine kasnije, 1959., postao seniorski prvak Hrvatske na natjecanju u Sisku. Kao član Dinama 1960. je prvak Jugoslavije s preskočenih 14,56 metara.
Pripadnost Karlovcu i svojoj karlovačkoj obitelji, te prijatelju i šogoru Rudolfu Vrceku – dugogodišnjem suradniku u AK Karlovac, bila je jača od svega te se već 60-tih godina vraća u grad na četiri rijeke gdje preuzima trenerski posao u AK Željezničar gdje je kasnije odgojio niz mladih atletičarki i atletičara. Iz tog razdoblja izdvajamo godinu 1976. kad je uspješno vodio svjetsku rekorderku “gazelu s Korane”, Jelicu Pavličić, koja pod njegovim trenerskim vodstvom osvaja brojne medalje. Osim Jelice trenirao Jelice trenirao je i reprezentativca Ivicu Ivičaka.
JELICA, IVIČAK I PURGAR O ZDENKU KUZMANIĆU
– Bio mi je trener već pred kraj moje karijere. Sjećam ga se kao vrlo stručnog trenera koji se puno žrtvovao za atletiku i provodio cijeli dan na atletskom stadionu. Imao je jako puno djece i vrlo dobre rezultate s mladim atletičarkama i atletičarima – prisjeća se Jelica Pavličić – Štefančić.
– Bio je izuzetno korektan čovjek. Trenirao me jedno 7-8 godina i za to vrijeme bio sam 4 godine reprezentativac Jugoslavije. Atletiku je volio iznad svega. Kad je dobio honorar nije ga ostavljao za sebe već ga je dijelio s nama atletičarkama i atletičarima. Sjećam se kako je za svoj auto prikačio mrvilicu za zemlju i tako je ravnao stari atletski stadion na Foginovom. U klupskim prostorijama u Karlovcu smo se presvlačili i odlazili na Dinamov stadion u Zagreb trenirati kamo nas je vozio s osobnim autom koji je kupio veći samo da bi nas sve mogao voziti. Sjećam se da smo sprinterski trening imali na drvenom Koranskom mostu. Svašta je izmišljao kako bi mogli što više trenirati. U to vrijeme bili smo jedna složna ekipa Jelica, Sanja Jerman, Miro Došen i ja – priča Ivica Ivičak.
– Teško je dati ocjenu nekog tko je pokojnik a da nešto ne spomeneš. Zdenka sam poznavao godinama, bio je veliki sportski zanesenjak, sportski radnik, atletski trener i odličan atletičar, aktivan 50-ih i 60-ih godina, a trener od kraja 60-ih do svoje smrti. No ovo su neke moje misli vezane za Zdenka. Bio je odličan sportaš, trener i sportski djelatnik i kao takav je obilježio gotovo 50 godina karlovačku atletiku i karlovački sport gdje je ostavio neizbrisiv trag. Uvijek smiren, odmjeren organiziran, uvijek na pomoći. Bio je dobar duh karlovačke atletike. Radoholičar…– kaže Antun Purgar, bivši atletičar, nogometni trener i dugogodišnji tajnik KŠZ.
NAGRADE I PRIZNANJA
Za svoj dugogodišnji uspješan rad u sportu gospodin Zdenko Kuzmanić dobitnik je n brojnih nagrada: 1958. – najbolji karlovački sportaš 1971. – Jubilarna zlatna medalja s poveljom Auto moto saveza Jugoslavije, te priznanje Belgijske federacije motokrosa 1975. – trofej saveza za fizičku kulturu Hrvatske 1974. – Orden rada sa zlatnim vijencem za zasluge u sportu 1975. – trofej SFK Hrvatske 1974. i 1975. – Najuspješniji karlovački trener 1980. – nagrada SFK Karlovac za životno djelo u sportu
Godine 1985. Kuzmanić je izboran za predsjednika Atletskog saveza Hrvatske. Iste godine je izabran i u Odbor za atletiku Univerzijade `87 da bi kasnije postao i član predsjedništva Atletskog saveza Jugoslavije i Jugoslavenskog olimpijskog komiteta. Isticao se i kao međunarodni atletski sudac.
