Ova kolumna posvećena je kuglanju, odnosno Kuglačkom klubu Željezničar iz Karlovca koji ovih dana bilježi osam desetljeća postojanja. To je bio ujedno i najvažniji lokalni povijesno-sportski događaj tjedna. Dakako da je iznad svega najvažnija sporedna stvar na svijetu, Euro 2016 u Francuskoj, kojega su naši nogometaši neočekivano brzo napustili.
NAJVAŽNIJA SPOREDNA STVAR NA SVIJETU
Hrvatski nogometaši ispali su s Eura. Bolja je ekipa otišla doma i zato još više boli. Možemo se složiti da je to bilo nepravedno jer su igrali dobro i zdušno se borili za boje Hrvatske. Moramo prihvatiti da je to sport. Za nas Vi ste pobjednici! Međutim, isto bi se tako trebalo složiti da je krivac za ne prolaz Vatrenih izbornik Ante Čačić. Nekoliko je stvari koje mu se mogu prigovoriti, od forsiranja Mandžukića do nepravovremenih reakcija s klupe. Zašto su tako dugo na klupi sjedili Kalinić i Pjaca? Čačića se pokazao sasvim nedoraslim ovom izazovu. Ćiro je mišljenja da Čačić nije kriv već onaj koji mu je dao klupu vatrenih bez ikakvih referenci. “Čačić nema dar za prepoznavanje igrača, nadmudrio ga je Santos s 35 posto slabijim igračima”, rekao je trener svih trenera. Oto Barić o Čačiću ima suprotno mišljenje: “Donio je duh momčadi, učvrstio je neke igrače, vratio navijače na tribine, meni je on bio vrlo dobar”. Prema mojoj skromnoj procjeni izbornik je najveći krivac što ova generacija hrvatskih nogometaša nije zablistala na EP-u u Francuskoj. A mogla je! Šteta. Ispao je u prvoj pravoj utakmici, teško je podnio kritike a imao je jednu od najboljih reprezentacija i pitanje je jeli s klupe dobro vodio momčad. Osim dojma ništa nije ostalo iza njega.
Vraćamo se tako, nažalost, našoj tmurnoj svakodnevnici, u nemilost političkih zbilja i nesigurnost, ideološkim razlikama, ustašama i partizanima, svađi lijevih i desnih, nezaposlenošću i odlascima mladih školovanih ljudi u inozemstvo, preživljavanju i krpanju kraja s krajem te sličnim problemima proizvedenih u našoj političkoj radionici što truje život građanima Lijepe Naše.
Posvetimo se stoga ljepšim stvarima.
80 GODINA ŽELJEZNIČARA
Kuglački klub Željezničar obilježio je 80-tu obljetnicu. Službeni datum osnivanja kluba je na sutrašnji dan 30. lipnja. Ujedno su i najstariji djelujući kuglački klub Karlovačke županije, s najdužom tradicijom u Hrvatskoj.
Veliku zahvalu uputili su tom prigodom mnogima, između ostalih i: Jakiju, Riziju, Pikiju, Foršiberu Joži, Cegiju, Tihomu, Nikici, Ediju, Danijelu, Boži, Dudotu, Štefu, Belom, Čmrljiju i Marku prijateljima iz Duga Rese, svojim penzićima, Barbiki, Vesni Mataković i Vesni Križanić, Arbyju, te Andreji Fudurić, Jumi i supruzi Anđelki, Juri Palajsi, Zoranu Markoviću, Martinaj Baljiju, Štefanu, Josi Kristoviću, Jožici Hrastovu, Igi Ratajiću…
TIJEK SVEČANE SKUPŠTINE
Pored frontmana Željka “Blekija” Vukelića (predsjednika kluba) koji je u maniri svoje profesije prometovao svečanom skupštinom, i Josipa “Joška” (ne Broza već Štimca) koji je na samom početku duhovitim dosjetkama “zapalio” nazočne, glavnu rolu na svečanoj skupštini kluba ipak je imao je 87-godišnji Drago “Dragec” Željeznjak koji je kao sedmogodišnjak bio svjedok osnivanja kluba 1936. godine. I ne samo svjedok početka kuglanja na željeznici… Ima g’spon Dragec još važnih svjedočenje koje je opetovano htio podijeliti s nazočnima. Na primjer, Dragecova priča o bunkeru iz 2. svjetskog rata u kojem je danas smješten muzej kluba i kojega bi svakako vrijedilo pogledati. Ali, hm, hm… ‘nemojte sad o tome gospon Dragec nije baš trenutak’, pomislih. Naime, znam tu njegovu priču odavno, nakon preokreta 1990. kad mi ju je jednom prigodom gostujući u mojoj emisiji na radiju ispričao. Na sreću ovoga je puta odustao od priče jer je s povišene pozicije gdje je sjedio poput kakvog schnell fotografa bio zaokupljen škljocanjem okolo po dvorani svojim omiljenim ruskim fotićem “Smena8”, muzejske vrijednosti kojega bi bez problema mogao arhivirati u muzeju njegova omiljenog bunkera. Osim toga, Drago Željeznjak, inače ‘Katica za sve’ KK Željezničara koji je taj klub izabrao možda i zbog toga što ga asocira na prezime, osim plakete HKS-a primljenu iz ruku glavnog tajnika krovne kuglačke asocijacije u državi, dobio je još nekoliko punih vrećica poklona. Klub mu je, pak, poklonio kipić “oskara” bez glave, koja je prije samoga početka “spretnim” manipuliranjem spomenutih frontmana, alias “Boleka i Loleka”, odletjela s “oskarova” tijela pa je na taj unfal uslijedio zanimljiv komentar jednog od nespretnjakovića ‘Pusti sad to, ne bu Dragec skužil da je bez glave’. Inače, ova dvojica frontmana odradili su ogroman posao u organizaciji skupštine tako da su se zasluženo (samo)nagradili, a na kraju si mogli priuštiti oduška tako što su spretnim i duhovitim dosjetkama u stilu Mr. Beana zabavljali nazočne.
U takozvanom “bunkeru” koji se nalazi na lijevoj obali Kupe u naselju Drežnik u neposrednoj blizini željezničke ložionice, pruge, brze ceste, pravi je mali muzej gdje su sačuvani brojni pehari i drugi trofeji koji govore o povijesti kuglačkog kluba čiji vrijedni i samozatajni članovi nisu dosezali vrhunske rezultate, ali su postizali dobre rezultate i evo osam desetljeća pokazuju veliku ljubav prema kuglačkom sportu, svom klubu i svom gradu.
KRATKA POVIJEST KLUBA Klub ima bogatu i potpuno sređenu klupsku arhivu od službenog osnivanja. “Gajenje i promicanje kuglačkog sporta te održavanje iskrenog i srdačnog prijateljstva” jedno je od Pravila koja su donesena na osnivačkoj skupštini KŠK Željezničar 30. lipnja 1936. godine. Tim su se motom vodile sve generacije ljudi u klubu a pod tim je motom održana i svečana skupština kluba. Pravila KŠK Željezničar upućena su na odobrenje 2. srpnja 1936. a potvrđena su od Banske uprave 20. srpnja iste godine. Primjerak tih Pravila čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Dokument su potpisali prvi predsjednik kluba Vladko Vrabčević, potpredsjednik Dragutin Ćuk i tajnik Josip Lisnić. Prve klupske prostorije nalazile su se u jednom napuštenom željezničkom vagonu na kolodvoru. Prva blagajnička knjiga KŠK Željezničar, koja se i danas čuva u klupskim prostorijama, otvorena je 11. lipnja 1936. a potpisuje je blagajnik Fridrih Sirk. Tu je i pečat izrađen 15. Listopada 1936. u zagrebačkoj radionici Blaža Turčina (Ilica 36), a prvi kapetan momčadi bio je Nikola Stanišić, kao i prva zastavica napravljena 1935. te prvi osvojeni pehar iz 1936. godine. Karlovački Željezničar je među prvima 1939. pristupio tada osnovanom Hrvatskom kuglačkom savezu. Prva godišnja skupština KK Željezničar nakon uspostave samostalne Hrvatske države održana je 11. ožujka 1993. godine. Tada je za predsjednika izabran Josip Štimac, a dopredsjednike Dragutin Duić i Stipe Barać. Posebno važan događaj za klub dogodio se u proljeće 1962. godine kada je klub svečano otvorio svoju dvostaznu kuglanu zahvaljujući velikom trudu svojih članova željezničara. U gradnju objekta uložili su oko 4.000 sati rada. Tu je odigran i prvi međunarodni kuglački susret u Karlovcu, 13. svibnja 1964. godine. Ostvarivali su vrlo dobre rezultate među najkvalitetnijim hrvatskim i jugoslavenskim kuglačima: Jakov Krmpotić, Luka Vidaković, Ivica Golubić, Marko Šegavić, Željko Furčić, Marijan Bručić, Zlatko Marasović, Nenad Munčić, Božidar Kušec, Petar Martinac, Zdravko Cedgur, Jako Filipi, Tihomir Bratić, a stasali su i kuglački reprezentativci. Klupska mladost Filip (14) i Luka Požega (17), prvi kuglački reprezentativac iz Karlovca nakon 40 godina, postižu vrhunske rezultate. Luka Požega član Kluba ovih dana bio je član Hrvatske kuglačke reprezentacije tako i sudionik Svjetskog prvenstva u kuglanju održanog u Novigradu istarskom.
PONOSNI NA KUGLANU
Za adaptaciju i opremanje dvostazne kuglane podignuli su kredit kod poslovne banke. Svi segmenti kuglačkih staza su proizvod firme FUNK GmbH, proizvedeni isključivo u Njemačkoj, sa svim priznatim certifikatima i odobrenjima od Svjetske kuglačke federacije. Oprema je optički i funkcionalno u izvanrednom stanju, generalno servisirana.
Zanimljivo je sjećanje iznio predsjednik kluba podsjećajući na početak radovi na adaptaciji kuglane koji su započeli 25. kolovoza. “Već u jutro u 9.15 sati zvoni telefon a na drugoj strani žice začuje se glas: ‘Dobro kadi ti jesi, jel’ se ruša il’ ne!’ Bio je to glas dopredsjednika Josip Ribičića, pokretačke mašinerije koji je angažirajući se u radovima uređenja sve malo posramio s kakvom je lakoćom radio… To je jutro na gradilište kuglane došao s mora još s koferima u autu, za sat dva je mobilizirana ekipu i počeli smo rušiti, štemati, čistiti, paliti itd…”, prisjeća se Vukelić.
Izdvojih najvažnije. Previše je toga a da bi stalo u prostor ove kolumne, a puno dobroga i njima važnoga ima još. Najavljuju stoga dopunu Švegarove monografije “Kuglački klub Željezničar Karlovac 1936-2006.”