U gradskom kazalištu Zorin dom u petak 24. siječnja 2020. održat će se tradicionalna svečanost na kojoj će krovna sportska asocijacija Karlovca proglasiti svoje laureate za 2019. godinu. To je prilika za osvrt na financiranje sporta. Naime, programom javnih potreba u sportu grada Karlovca za 2020. planirano je ukupno 8.050.000 kuna što je u odnosu na 2019. više za 80.000 kn. Za izradu nove Strategije razvoja sporta u 2020. godini dodatno su planirana sredstva u iznosu od 100.000 kuna.
Aktivnosti koje se financiraju programski:
• 2.985.000 kn za sportske udruge članica KŠZ (2.485.000 kn za tekuće donacije članica KŠZ; 1.855.000 za prioritetne klubove, 350.000 kn za klubove prve grupe, 280.000 kn za programski fond) • 80.000 kn za školski sport • 2.050.000 financiranje rada stručnih službi (1. 722.000 kn plaće za redoviti rad, 328.000 kn za materijalne i režijske troškove • 50.000 kn za promocija i razvoj sporta osoba s invaliditetom • 2.650.000 kn za korištenje sportskih objekata (2.000.000 kn Mladost, 650.000 kn ostale škole) • 180.000 kn za zdravstvena skrb sportaša • 55.000 kn za stipendije vrhunskih sportaša
Sredstava iz proračuna nikada dosta i zasad se treba pokriti onime što je na “lageru”. Moglo bi se poraditi i na pravednijoj to jest svrsishodnijoj raspodjeli, a nakon toliko godina možda bi valjalo razmisliti i o reviziji prioritetnih klubova – previše ih je za novac kojim KŠZ raspolaže. Ono što karlovačkom sportu nedostaje jesu sredstva sponzora. Gradski čelnici morali bi pomoći da perjanice KA-sporta dobiju svojevrsne patrone/mecene jer jedino tako možemo imati kvalitetnije kolektive i uspješnije pojedince, sportaše za primjer. Posljednjih godina ispostavlja se da sport Karlovca gubi na vrijednosti, a jedan od bitnijih povoda, razloga i uzroka svakako je kronični nedostatak novca.
DRŽAVA KAO MATER I MAĆEHA
Proračun države uključuje budžete svih lokalnih jedinica, središnje “kase” i proračunskih fondova. No, Hrvatska ulaže tek 0,11 posto BDP-a. Zanimljivo je da se mnogo novca daje za proračunsku kategoriju “Sport, kultura i religija”– 1,8 posto BDP-a, što nas svrstava na visoko 3. mjesto u EU po izdvajanjima za tu kategoriju. Relativno govoreći, to je čak 63 posto više od prosjeka EU. Većina tih sredstava, 2,6 milijardi kuna, služi za financiranje kulture, 2,1 milijardi ide za pomoć religijskim zajednicama i organima tzv. civilnog društva, dok se za rad Hrvatske radiotelevizije dostavlja 1,3 milijarde. Za sport i rekreaciju nakraju ostaje samo 411 milijuna kuna, odnosno spomenutih 0,11 posto BDP-a.
Po izdvajanjima koja se usmjeravaju za sport i rekreaciju mladih te građana općenito trenutačno smo predzadnji, na 27. mjestu. U EU se u sport i rekreaciju u prosjeku ulaže tri puta više nego u Hrvatskoj. Rekorderi su Mađari s 1,19 posto BDP-a, a slijede Estonci, Šveđani, Francuzi, Luksemburžani i Finci, ali tek s upola manjim relativnim iznosom od Mađara.
Očekivana razina izdataka za sport i rekreaciju za zemlju na našoj razini razvoja trebala bi biti oko 0,26 posto BDP-a. To znači da bi se očekivana godišnja izdvajanja trebala više nego udvostručiti, odnosno sa sadašnjih 411 milijuna porasti na oko 900 milijuna kuna. Ulaganja od 0,26 posto BDP-a i dalje bi bila osjetno ispod europskog prosjeka.
Iznimno skroman iznos proračunskih ulaganja u aktualnu branšu odnosno stavku upućuje na odsutnost svijesti o dugoročnoj važnosti sporta i rekreacije. Veća ulaganja osjetno bi se odrazila na dostupnost primjerenije sportske infrastrukture. Analogno tome rasla bi i participacija stanovništva svih generacija u sportskim aktivnostima, što bi izravno poboljšalo zdravlje populacije, fizički izgled, radni elan, životni motiv …
Šteta što nam primjer drugih služi uglavnom za neobveznu usporedbu!