Iako je nekima od nas to danas iz političkih i politikantskih
razloga teško priznati, odlazak naših ljudi na rad u inozemstvo
nije samo pitanje nemogućnosti pronalaska posla u Hrvatskoj, već
i normalna posljedica otvaranja granica, pristupanja EU i
mogućnosti da se uz isti trud živi mnogo bolje nego kod kuće.
Dakako, sve ima svoje prednosti i svoje mane, nije u novcu sve,
ni vani ne teče med i mlijeko i mnogi koji se otisnu u inozemstvo
to brzo spoznaju. Nije to za nas ni ništa novo, povijest
Hrvatske, ali i mnogih zemalja u okruženju je ujedno i povijest
ekonomskih migracija. Kako su granice Jugoslavije poslije sredine
50-ih godina postale relativno otvorene, takav proces se događao
i u desetljećima poslije, stvarajući armiju gastarbajtera.
Dapače, postoje relevantni dokazi da je socijalistička vlast,
unatoč visokoj zaposlenosti poticala rad u inozemstvu kao
specifičnu vrstu izvoza, u kojem bi jednim udarcem ubijala dvije
muhe; istovremeno je na taj način dolazila do željenih deviza, a
standard građana je rastao.
Ono što razlikuje to doba i današnje, je prije svega profil ljudi
koji odlaze. Nekad su to bili manualni radnici koji su odlazili
uglavnom sami i jedva čekali da se vrate, današnji emigranti su
visokoobrazovani i uglavnom odlaze s obiteljima i namjerom da se
ne vrate. No, razlika je i u tome što su nekad vlasti imale plan
za sve, i za odlazak i za povratak, odnosno oni koji su imali
želju vratiti, politička vlast je planirala kako ih ponovno
uključiti u svijet rada o čemu govori tekst iz prošlosti u
nastavku. Današnje političke vlasti nisu došle dalje od cviljenja
kako su nemoćni što im mlade odlaze van i ne vraćaju se. Zaista
poražavajuće za današnje političke elite; nekad su se radnici
vraćali iz obećanog kapitalizma u mračnu hrvatsku diktaturu i
plansku ekonomiju, a danas bježe iz slobodne, demokratske države
s tržišnim gospodarstvom.
“Šansa – mala privreda i poljoprivreda”, Karlovački
tjednik, 15. prosinca 1977.
Sve zajednice općina i općine do kraja ove godine trebaju
izraditi svoje programe mjera za prihvat povratnika iz
inozemstva, ali sa realizacijom programa treba početi odmah ne
čekajući njegovo formalno usvajanje. Na području Zajednice općina
Karlovac program mjera ima (od srpnja ove godine) samo općina
Karlovac. Kada je u srpnju ove godine Izvršno vijeće Skupštine
općine Karlovac usvojilo Program mjera i akcija za postupni
povratak naših radnika privremeno zaposlenih u inozemstvu i
njihovo zapošljavanje u Karlovcu, opravdano se očekivalo da će
“stopama” općine Karlovac poći i ostale članice Zajednice općina.
Međutim, dojam je da to nije učinjeno. Ovaj dojam stečen je na
nedavno održanom radnom dogovoru što ga je, na temu povratka i
prihvata “inozemaca”, organiziralo Izvršno vijeće Skupštine
Zajednice općina. Ovom dogovoru prisustvovali su predstavnici
svih općina s područja Zajednice, ali (to dokazuje tvrdnju da
osim u Karlovcu, nije baš mnogo toga učinjeno) rasprava se
“uokvirila” u iskustva Karlovca.
Program što ga je prihvatilo Izvršno vijeće Skupštine općine
Karlovac (izradili su ga stručna služba USIZ-a za zapošljavanje i
Sekretarijat za opću upravu općine Karlovac), nedvojbeno može
poslužiti kao primjer kako se pravodobno pristupa sagledavanju
jednog značajnog problema naše današnjice. Ovdje treba naglasiti
da plan nije rađen s unaprijed prihvaćenim uvjerenjem da će njime
sve biti riješeno. Naprotiv, rađen je kao “putokaz” koji treba
pokrenuti na akciju sve društvene snage i činioce, da energičnije
i organiziranije pristupe rješavanju pitanja povratka i
zapošljavanja radnika privremeno zaposlenih inozemstvu. U biti,
idejna osnova programa je u pokretanju akcije (u svim
djelatnostima) za brži privredni i društveni razvoj, prije svega
potpunijim oživljavanjem postojećih a nedovoljno iskorištenih
mogućnosti, a na osnovi toga i za brži porast produktivne
zaposlenosti. Drugim riječim,a polazna osnova karlovačkog
programa je stvaranje većeg prostora za zapošljavanje i radno
angažiranje povratnika s rada u inozemstvu. Za svaku od mjera i
akcija određen je rok provođenja i, naravno, nosilac zadatka. Uz
neki od zadataka navedeno je da su trajni, ali za dobar dio je
utvrđeno da se moraju provesti do kraja ove godine. Neke od tih
zadataka valja posebno istaknuti, ne odričući naravno izuzetnu
važnost svakog od zadataka iz programa mjera i akcija
…Društveni sektor, naglašeno je u programu, apsorbirat će
većinu povratnika iz inozemstva. Veće zapošljavanje povratnika
mora biti prvenstveno u funkciji veće proizvodnosti rada.
Praktično ovo znači da povratak radnika s rada u inozemstvu treba
usaglasiti s potrebama udruženog rada, odnosno o tome informirati
radnike u inozemstvu, kako ne bi u jednom trenutku isuviše
“pritisli” zapošljavanje. U skladu s potrebama udruženog rada i
željama povratnika, organizirat će se prekvalifikacija i stručno
osposobljavanje…
Nadalje, kao jedna od značajnijih mogućnosti zapošljavanja
povratnika istaknuta je mala privreda. U njoj će povratnici naći
svoje mjesto bilo da se zapošljavaju u radnim organizacijama male
privrede društvenog sektora, bilo da u tim radnim organizacijama
sudjeluju u nabavi opreme svojim deviznim ušteđevinama ili da se
vlastitom radionicom uključuju u malu privredu. Naravno, ovdje će
mnogo toga trebati učiniti kako bi se porezna politika i banke
što je moguće više prilagodile mogućnostima povratnika i
potrebama društva, za što većim razvojem male privrede i
zanatstva kao njenog neodvojivog dijela…
Ovdje treba dodati podatak da sredstvima rada u osobnom
vlasništvu na području općine Karlovac radi svega 5 posto od
ukupno zaposlenih radnika, a jedan privatni poslodavac zapošljava
svega 0,30 posto radnika, iako mu zakon dozvoljava više. Isto
tako, zapaženo je sve češće zatvaranje privatnih zanatskih
radionica. Upravo zbog ove situacije, u općina Karlovac
predviđene su brojne porezne mjere kako bi se olakšalo otvaranje
zanatskih radionica, posebno onih kojih nema, a neophodne su…
Nadalje, ocjenjuje se da bi se intenzivnijim razvojem
poljoprivredne djelatnosti umnogome smanjio “pritisak” povratnika
na zapošljavanje na radnim mjestima u gradu. Ova ocjena zasniva
se na činjenici da je oko 55 posto naših radnika u inozemstvu
nekvalificirano, i da je znatan dio njih upravo iz poljoprivrede
otišao na rad u inozemstvo. Ovdje treba dodati da je Karlovac
veliki potrošač poljoprivrednih proizvoda (kojih često nema),
naročito mesa, mlijeka, povrća i voća. Posebna pažnja u programu
mjera i akcija za postupni povratak naših radnika iz inozemstva
posvećena je bržem ostvarivanju ciljeva koje nisu mogli ostvariti
ovdje pa su bili prisiljeni otići u inozemstvo. Poneki među njima
otišli su u inozemstvo u “potragu” za bržim mogućnostima
povišenje standarda, poneki zbog toga što ovdje nisu mogli
riješiti stambeno pitanje i tako dalje i tako dalje. Zbog toga,
kako je programom predviđeno, treba sačiniti svojevrsnu bilancu
mogućnosti kako da se povratnicima omogući da u zemlji ostvare
ciljeve zbog kojih su otišli na rad u inozemstvo.
Pripremio Tihomir Ivka