Uz notornu laž da se u socijalizmu nije smjelo ići u crkvu,
prilično je iritantna i moderna mantra da se do uvođenja
demokracije nije smjelo ništa reći, odnosno kritički osvrtati na
negativne pojave u društvu i koja je također – ponovljena sto
puta – na putu da od neistine postane istina. Nema veze što se od
1955. (dokad je “Juga” bila crna diktatura), do 1990. u Karlovcu
na prste jedne ruke mogu nabrojati ljudi koji su zbog verbalnog
delikta završili u zatvoru. Nema veze ni što postaju dokazi da to
jednostavno nije baš tako, otisnuti u lokalnom glasilu koje je
kroz desetljeća kritiziralo slabosti i devijacije sustava i billo
prilično važan političko-društveni korektiv. Novinari i urednici
su pronalazili načina da između redaka, anonimno (tekst u
nastavku potpisuje anonimni “Ćoškar” koji je kroz 70-e godine
ironično i kroz humor detektirao probleme), uputiti “otrovne
strelice” prema pojavama i ponašanjima koja su smatrali lošim. Za
napomenuti je da je tekst u nastavku izašao u delikatno vrijeme
sloma Hrvatskog proljeća kad su vlasti ponovno zategnule uzde i
učinile korak unazad u liberalizaciji društveno-političkih
odnosa.
Usporedimo to s današnjim paradoksom; sloboda govora je
zagarantirana Ustavom, a kritički tekst o lokalnim vlastima u
Karlovačkom tjedniku se ne može pročitati već valjda puna dva
desetljeća. Lokalno gradsko glasilo se nažalost više ni ne šali s
gradskim vlastima, a kamoli da joj se izruguje na način protiv
kojeg protestira prvi čovjek grada od prije 40 i kusur godina.
Posao, uprava i “blickrig”, Karlovački tjednik, 14. rujna
1972.
Prosvjetari se uključuju posve ravnopravno u moj ćošak. Saznajem,
naime, da će u nekim karlovačkim osnovnim školama (budu li se
povodile za ovom u strogom centru) raspisivati specifične
natječaje za nova radna mjesta. U stilu, recimo: traži se
predavač bujnih grudi, dugih nogu, zelenih očiju i smeđe kose, po
mogućnosti žensko. Starost od 18 do 25 godina. Vjerujem u to na
osnovi posljednjeg takvog “raspisa”. U školi tvrde kako im se
nije moglo dogoditi da traže predavača između 18 i 25 godina
starosti (ne staža), “zapošljavaoci” (službeni) to, međutim,
potvrđuju. Zamislite, sada kako je to u nas počelo. Određuju se
čak i godine starosti i to još kakve: od 18 do 25 godina. Vidite,
a ja blesavac mislio kako se više škole u najkraćem roku ne mogu
završiti prije dvadesete. Kako to vrijeme u nas brzo leti; i
školovanje je već skraćeno.
Kada sam već kod zapošljavanja, još riječ-dvije: saznajem da su
članovi Skupštine zajednice zapošljavanja na zadnjem skupu samo
pobrali dnevnice i otišli. Većina ih nije došla. Gotovo polovica
članova je iz Karlovca, a dvije trećine od te polovice također se
nisu javili. A i što bi: kao da je zaposlenje tisuće radnika neki
problem. Znate, ponekad mi se čini da su pojedinci u svakom
sistemu, društvu i gradu odgovorniji, nego u nas. Zamislite da su
ti drugari pozvani na kakvu reprezentativnu večeru, gdje bi im
konobari napunili džepove stranim cigaretama: bi li se odazvali?
Čujem da će nas novinarske pisare na prvoj sjednici “opaliti”
glavom načelnik uprave grada i općine Karlovac. Njegov posljednji
citat na strani 6. (od ukupno 10 “informacija o nekim problemima
u radu uprave”), doslovce glasi: “Zbog autoritativne djelatnosti
govori se o nepopularnosti Uprave, ističu se njeni nedostaci i
onda kad ih nema, čemu vrlo doprinosi i štampa i druga sredstva
javnog informiranja. Shvatljive su i šale na taj račun, ali
prečeste koje prelaze u izrugivanje, ne doprinose da građani u
Upravi gledaju organ zaštite zakona i interesa društva i
pojedinaca.”
Meni je osobno drago da je naglašeno ono “pojedinaca”. Drago mi
je da stoji kako je i “stav javnosti (valjda ne novine) prema
upravi često negativan” kako se “stručnoj djelatnosti organa
prebacuje premala kreativnost”, kako “negativnom stavu doprinose
katkad i međuljudski odnosi unutar organa uprave”, kako uprava
“sama smatra da na neke pojave presporo reagira” itd. Uglavnom,
sve piše u toj “zelenoj knjizi”. Još jedino ne piše kako bi
novinarska piskarala mogla pomoći upravi: Recimo da privole
nekako građane da zavole upravu…
Pripremio Tihomir Ivka