Kako standardom i tehnologijom napredujemo, kako nam je sve
dostupnije nego prije, tako “napredujemo” i broju ovisnosti;
ovisni smo o raznim drogama, o kockanju, klađenju, Internetu, o
društvenim mrežama, o pornografiji, TV sapunicama, novcu,
mobitelima…I čini se da u vrijeme kad bi nam zbog tehnološkog
napretka i dostupnosti svega što zamislimo život trebao biti
jednostavniji, a sve je kompliciraniji.
U jednostavnija, oskudnija i u slobodi izbora ograničenija
vremena i ovisnosti su bile jednostavnije. I uglavnom se svodile
na ovisnost o alkoholu, nikotinu i prepisanim lijekovima za živce
što je bila neka vrsta tabu teme u socijalizmu ili se jednostavno
nije percipiralo kao problem. No, to ne znači da su razmjeri
ovisnosti u socijalizmu bili mali. Istini za volju, zapravo su
bili prilična pošast. O tome najbolji svjedoči podatak iz
Karlovačkog tjednika od prije točno 40 godina da je za polovinu
svih gubitaka karlovačkog zdravstva bilo posljedica liječenja
bolesnih stanja uzrokovanih alkoholizmom.
“Preventiva”, Karlovački tjednik, 22. travnja
1976.
Kad bi se zbrojili svi prošlogodišnji troškovi liječenja raznih
bolesti uzrokovanih kroničnim pretjeranim uživanjem alkohola
dobila bi se suma od 3 milijarde starih dinara. Da ovih troškova
nije bilo, zdravstvo karlovačke regije imalo bi sa polovinu manje
gubitaka. Činjenica je, međutim, da je bilo koju bolest nemoguće
apsolutno iskorijeniti pa tako i alkoholizam. Ali ova bolest za
razliku od mnogih drugih ima socijalnu dimenziju. Iz ovakvog
njenog obilježje slijedi i konstatacija: ako neka pojava, ima
socijalnu dimenziju to znači da se ona organiziranim preventivnim
djelovanjem društva može mijenjati. Koliko zapravo preventivno
djelujemo na suzbijanju alkoholizma?
Na rad pet klubova liječenih alkoholičara s oko 300 apstinenata
prošle godine utrošeno je oko 8 milijuna starih dinara. U
usporedbi s 3 milijarde to je prava sitnica. Pored toga te tri
milijarde troškova nisu, međutim, najveća nevolja koju uzrokuje
alkoholizam. Mnogo je teža ona ljudska koju proživljava oko 2000
kroničnih alkoholičara registriranih u Karlovcu i još možda
četiri puta toliko članova njihovih obitelji. Medicinski
stručnjaci otvoreno priznaju da se ustanove u kojima oni rade ne
mogu same uspješno nositi s ovom bolešću. Kad se dođe do bolničke
postelje, kažu oni, onda je to gašenje požara. Izlaz je u
zajedničkom preventivnom djelovanju ponajprije odgojnih i
prosvjetnih, a zatim i drugih društvenih faktora, naravno, u
suradnji s medicinskim ustanovama. Takve suradnje, kažu
medicinari, u Karlovcu gotovo da i nema.
Nerijetko se naime događa da liječniku u namjeri da osnuje klub
liječenih alkoholičara u radnoj organizaciji i s više desetaka
oboljelih, budu zatvorena vrata. Uz ovakav, reklo bi se
podcjenjivački odnos prema opasnosti zvanoj alkoholizam, za
preventivu u medicini uopće odvajaju se nedovoljna sredstva. U
konkretnom slučaju, kad bi se na preventivu odvojila (samo) jedna
milijarda starih dinara broj oboljelih i troškovi njihovog
liječenja bili bi neupoređivo manji.
Pripremio Tihomir Ivka