Jedno je sigurno, sustav obrazovanja u Hrvatskoj ne valja; niti
proizvodi slobodnomisleće ljude, niti ne odgovara duhu vremena, a
onda niti zahtjevima tržišta rada. Ulijevalo je nadu stoga da će
jedna od rijetkih stvari koja je u nas pripremljena temeljito,
provođena na širokoj stručnoj bazi i transparentno – Kurikularna
reforma, napokon promijeniti praksu da uporno sličnim ili istim
metodama koje ne daju adekvatnih rezultata rješavamo krucijalne
probleme obrazovanja. A onda smo i u tu kao društvo uspjeli
ubaciti politikantsko ideološko sjeme razdora, tako da se i po
pitanju obrazovanja možemo valjati u blatu desnice i ljevice,
Hrvata i “Jugoslavena”, katolika i nekrsta, ustaša i partizana…
A problem ostaje. I onaj najpraktičniji zapanjujuće je isti već
pola stoljeća. “Privreda prigovora školama da ne dobiva onakve
kadrove kakvi joj trebaju, a škole prigovaraju privredi da ne
dobivaju konkretne odgovore na pitanje, kakve to kadrove
trebaju”, nastavnici nemaju prostora za kreativnost, učenici
postižu loše rezultate, a preopterećeni su nastavom i biflanjem,
piše lokalni tjednik 1967. godine. Nažalost, kao da piše 2016.
godine, čak i dio o članstvu u partiji, samo što su danas neke
druge partije u igri kao preduvjet napredovanja i pobjeđivanja na
natječajima.
“Kada o bitnom?”, Karlovački tjednik, 12. siječnja 1967.
Savjetovanje komunista iz karlovačkih stručnih škola (Dom
milicije, ponedjeljak, 9. siječnja) nije donijelo polemičkih
mišljenja o sadašnjem stanju i budućnosti karlovačkog stručnog
školstva, iako je bilo razloga da se vise o tome razgovora s
predstavnicima privrede koji su također prisustvovali
savjetovanju. Uvodno izlaganje člana Općinskog komiteta prof.
Tomislava Majetića pružilo je sudionicima savjetovanja obilan
materijal za raspravu.
“U komuni ima šest stručnih škola sa 3287 učenika i 153
nastavnika (izuzev Muzičke škole). Od navedenog broja 55
nastavnika i 25 učenika su članovi Komunističke Partije. Od 3096
ocijenjenih učenika na kraju prošle školske godine 1866 dobilo ih
je negativne ocjene. Skupna ocjena uspjeha učenika ni u jednoj
školi nije došla do ocjene dobar. Prosjek ocjene učenika u svim
stručnim školama iznosio je 2,28. Učenici su izostali 75.412 sati
(po učeniku 44 sata izostanka godišnje). Zanemaruje se idejnost u
nastavi i među prosvjetnim radnicima vodi se o ovome malo
razgovora. Učenici su opterećeni nastavom: njihov radni dan (zbog
takvih nastavnih programa) iznosi, prema nekim računicama, oko 9
sati dnevno. Osnovne organizacije SK u školama više se bave
formalnim nego suštinskim problemima obrazovanja. Stručne škole
nisu dovoljno povezane s privredom: privreda prigovora školama da
ne dobiva onakve kadrove kakvi joj trebaju, a škole prigovaraju
privredi da ne dobivaju konkretne odgovore na pitanje, kakve to
kadrove trebaju.” Ovo bi uglavnom bio sadržaj opširnog uvodnog
izlaganja koje je trebalo da posluži kao osnova za diskusiju. U
diskusiji se osjećalo da se ovakav skup komunista prosvjetnih
radnika, učenika i predstavnika privrede do sada nije sastajao i
da je tri sata razgovora bilo premalo da bi dobili makar i
djelomične odgovore na neka pitanja daljnjeg razvoja stručnog
školstva. Do sada su se takvi dogovori predstavnika stručnih
škola i privrednika svodili na razgovore o financiranju. I u ovom
razgovoru došlo je do izražaja traženje privrede da utječe na
razvoj stručnog školstva, na njegov program, na profil kadrova
koji izlaze iz tih škola. Bilo je riječi i o natječajima i rečeno
da su natječaji u većini slučajeva “taktiziranje” i podešavanje
“prema osobama” koje se na njega javljaju. Jedini omladinac koji
se javio za riječ iznio je mišljenje mladih o zapošljavanju i
rekao da smatra kako ne bi trebalo biti problema u zapošljavanju
mladih stručnjaka sve dotle dok na mnogim radnim mjestima rade
nestručnjaci s nedovoljnom stručnom spremom za njihovo radno
mjesto. Kod prijema mladih u Savez komunista nije nađena
“isprika” za tako malen broj učenika komunista (25 u stručnim
školama). Rečeno je da je škola ipak najodgovorniji ocjenjivač,
koliko je tko zreo da bude član Saveza komunista. Na savjetovanju
je samo postavljeno pitanje, hoće li škole upisivati i dalje
onoliko učenika koliko ih se javi, onoliko koliko škola može, ili
onoliko koliko to privreda traži. Očito je da još uvijek nije
raščišćeno pitanje, kad će privreda znati (na dulji rok) koliko
će im stručnog kadra trebati i kakav on mora biti. Predsjednik OK
SK Ante Kovačević ocijenio je da je ovo bio samo uvod u razgovore
o stručnom školstvu. Ako to uzmemo kao argument, onda bi ovaj
prvi razgovor dobio prolaznu ocjenu.
Pripremio Tihomir Ivka