Iako bi se očekivalo da će s otvaranjem granica, ulaskom u novu
asocijaciju država Europsku uniju, nove generacije roditelja
promijeniti navike u odabiru imena svojim potomcima, to se u
prosjeku zapravo nije dogodilo. Statistike kažu da su od 1990.
godine naovamo najpopularnija imena Ivan, Josip, Marko i Luka te
Marija, Ana i Ivana, što se gotovo u potpunosti poklapa s
najpopularnijim imenima u Hrvata od prije sto godina. Dakako,
odstupanja i neobičnosti ima i uvijek ih je uostalom bilo, ali
možemo zaključiti da su u većini slučajeva Hrvati ostali
tradicionalisti u odabiru imena svoje djece.
U sistemu koji je volio kontrolu svega i svačega, kad se s
pozicije moći smatralo pametnim i oportunim nešto ne zabraniti,
onda se moralno i politički prodikovalo i pokušalo utjecati na
ljude da ne skreću s puta kojeg je partija smatrala ispravnim. Na
potezu od prihvaćanja “trule” zapadne kulture, preko
materijalističkih i potrošačkih navada do – izbora imena. Da je
tome tako svjedoči u uvodni komentar iz Karlovačkog tjednika s
početka 70-ih godina kad se Karlovčane proziva za dekadenciju
upravo zato jer se sve više odriču narodnih imena i daju djeci
pomodna zapadnjačka imena.
“Imena”, Karlovački tjednik, 26. ožujka 1970.
Čudni su naši ljudi. Ponekad im je mnogo draže nešto što nije
naše, domaće i narodno već teže da imaju nešto “ekstra” uvozno i
uglavnom da je iz inozemstva. Koliko se u tome otišlo daleko
teško je reći, jer eto, danas je u modi da imena djece koja se
rađaju nisu naša narodna već naprosto moraju biti “originalna”.
Da bi se u to uvjerili dovoljno je samo poviriti u knjige rođenih
u karlovačkom matičnom uredu (koji nije iznimka), pa se može
vidjeti kakva imena imaju mnogi dječaci i djevojčice koji ne
znaju reći još nijednu riječ, ali za ime njih nitko nije ni
pitao. Pored naših lijepih imena djece, kojih u Jugoslaviji imamo
zaista u velikom izboru, kao nijedna druga zemlja u svijetu,
nailazimo na imena koja su tuđa za nas, naše ljude i sredinu. Uz
imena Ana, Dragana, Mira, Marka, Dubravka, Josipa, Ivana,
Jasminka, Željka, Nenada, Milana, Jagoda, Nada, Vladimira,
Ružica, Tomislava, Milena, Stjepka, Ljubica, Nikola i Marija naći
ćemo i imena kao što su Žaklina, Oliver, Yvonna, Rene, Karmen,
William, Dolores, Abvelina, Romana, Valentina, Augustino, Diana,
Sergea, Gaby, Paul, Daniela, Andrea i još mnoga druga. Uglavnom
efektna i zvučna imena, sa dosta “iksova” i “ipsilona”, koji bi
nešto trebali značiti i podsjećati na “svjetske” osobe s
naslovnih stranica inozemne mondene štampe, na glumce, glumice,
pjevače i starlete iz pomodnog svijeta koje nemaju nikakve veze s
našom domaćom stvarnosti i ljepotom naše narodne baštine nam je
ostavila toliko lijepih i originalnih imena.
Sigurno je da je odabiranje imena djeteta stvar roditelja ali je
pitanje što ih rukovodi da izaberu upravo takva imena i da li će
se s time složiti i njihovo dijete kad jednom odraste. Teško je u
to vjerovati jer uvijek će među djecom našim imenima stršati
jedan Willy, Žaklina ili Paul, a da i sam neće znati zašto.