Zanimljivo, s obzirom kako se odvijaju politički procesi u obje vodeće stranke, na narednim izborima bi i HDZ i SDP mogli istaknuti upravo žene za kandidate. Što znači da bi Karlovac mogao dobiti gradonačelnicu nakon punih 30 godina.
Prema nedavnom istraživanju rezultati međunarodne udruge za
istraživanje tržišta WIN International, ravnopravnost spolova u
Hrvatskoj najmanja je u politici, a najveća u obitelji, odnosno u
kući. Isto istraživanje pokazalo je i kako postotak žena
izloženih obiteljskom nasilju u Hrvatskoj I Sloveniji viši od
svjetskog prosjeka za tri posto, iznosi 19 posto. To je relativno
malo u odnosu na neke zemlje Južne Amerike gdje gotovo svaka
druga žena iskusi obiteljsko nasilje, ali i puno lošije u odnosu
na jednu Italiju gdje je tek tri posto žena izvrgnuto nasilju u
krugu obitelji.
U istraživanju se ukazuje na paradoks: sa sve većom prisutnošću
žena u javnoj sferi, njihova diskriminacija i subordinacija
premješta se iz privatne u javnu sferu, što se očituje manjim
mogućnostima pristupa javnim službama, zapošljavanja,
diskriminaciji po pitanju visine plaće…
Hrvatska deklarativno, pa i zakonskim rješenjima pokušava
osigurati više prostora ženama u politici, ali u praksi to je i
dalje dominantno muški posao. Izbor Kolinde Grabar Kitarović za
predsjednicu i oktroiranje Jadranke Kosor svojevremeno na mjesto
premijerke mogu se nazvati iznimkama koje potvrđuju pravilo.
Paradoksalno, sa demokracijom i slobodom žene u politici nisu
postale vidljivije, posebno ako na pameti imamo da su dobar dio
politike u Hrvatskoj od sredine šezdesetih do kraja osamdesetih
20-og stoljeća krojile dvije jake žene. Prvo Savka Dabčević-Kučar
koju je nakon sloma Hrvatskog proljeća na mjestu predsjednice
Centralnog komiteta SKH zamijenila Hrvatica još čvršće ruke Milka
Planinc, koja će kasnije postati i predsjednicom vlade
Jugoslavije, kao jedina žena u socijalističkom svijetu kojoj je
to uspjelo.
Što se tiče Karlovca, situacija je vrlo slična. Ako nas sjećanje
ne vara u 30 godina demokracije, obje glavne stranke HDZ i SDP u
Karlovcu nikad nisu istaknuli kandidatkinju za gradonačelnicu.
Zanimljivo, s obzirom kako se odvijaju politički procesi u obje
vodeće stranke, na narednim izborima bi i HDZ i SDP mogli
istaknuti upravo žene za kandidate. Što znači da bi Karlovac
mogao dobiti gradonačelnicu nakon punih 30 godina. Naime,
Karlovac je demokratske promjene dočekao sa ženom na čelu, Martom
Mikić. Prisjećamo se ovdje njezinog izlaganja iz 1990.-e u kojem
poziva na razum u vrijeme kad razumu očito nije bilo mjesta. Kad
se kuhao rat, riječi mira ne samo da se ne čuju nego nisu ni
dobrodošle. Marta Mikić je doživjela sudbinu svojih riječi, ova
uljudna i poštena političarka ubrzo je u Karlovcu postala persona
non grata, baš kao i njen suprug, koji je istjeran s karlovačkog
suda jer se nekome od novopridošlih nositelja “demokratskih”
promjena nije sviđalo njegovo ime i prezime.
“U promjene – s nadom i strepnjom”, Karlovački tjednik,
10. svibnja 1990.
“Jedna od najmudrijih narodnih poslovica, koja se oglasila u
vrijeme hrvatskog narodnog preporoda prije više od 150 godina
glasi: U slozi rastu velike stvari, a nesloga sve kvari. Tu
mudrost smo toliko puta opetovali i nažalost provjerili. Govorim
je zato jer sam sigurna da nema razloga da sumnjamo da smo
dorasli novim demokratskim promjenama i da smo dorasli da sve te
demokratske procese i promjene usmjeravamo u interesu sviju nas.
Mi smo zakoračili u jedan novi svijet koji nam odavno pripada i
za koji smo upravo postavili temelje…”
Ovo je zaključni dio riječi kojom se prisutnima na svečanoj
sjednici Skupštine općine obratila predsjednica Marta Mikić nakon
što je – kraće nego što je to bilo uobičavano – govorila o nizu
proteklih godina u životu Karlovca i njegove privrede.
Okrenuvši se i pogledavši za sobom – rekla je Marta Mikić – ne
možemo ne utvrditi da je u tome vremenu izrastao novi grad,
tisuće novih radnih mjesta, desetine tisuća školovanih dječaka i
djevojčica krenulo je u svoju najveću avanturu, osvajanje
svijeta.
Govoreći o vremenu sadašnjem i budućem, Marta Mikić je naglasila
da gotovo i nema nikoga tko nije svjestan da treba mijenjati
okoštalo društvo – ekonomske odnose, promijeniti ili napustiti
ideologiju ograničenja i provesti preispitivanje našeg povijesnog
hoda, utvrditi što je sve bila zabluda, krivi korak u hodu, što
doktrinarna prinuda u kojoj su stradali često i nedužni
dobronamjerni ljudi, a koji su često puta nosili breme revolucije
vjerujući u bolju sutrašnjicu, pravdu jednakih i sreću za sve.
Marta Mikić posebno je podvukla da se međusobni odnosi izgrađuju
samo razumijevanjem i uvažavanjem, a nikako galamom i svađom,
agresijom i vrijeđanjem – svatko nosi pečat svoje osobnosti koja
mora biti nepovrediva kao što svaki narod nosi u sebi povijesno
naslijeđe borbi i stradanja u samoodržanju, na što je ponosan i
nedodirljiv. U ovom trenutku velikih promjena treba uporno
upozoravati da nema opstanka ni pojedincu niti narodu koji ne
priznaje sva ista prava drugima.
– U ovom čudnom vremenu, u jednoj čudesnoj zemlji prepunoj
čudesnih ljudi čeka se jedan čudesan trenutak promjena s nadom i
strepnjom, ali svakako i željom da ljudima bude ljepše, bolje,
mirnije, slobodnije. Hrvatska je naša lijepa domovina za sve i
Hrvatske će biti ako u njoj svatko živi slobodno i
ravnopravno…rekla je između ostalog Marta Mikić.