Cijeli Novi centar na jednoj strani grada, veliki hotel, sportsku dvorana, stadion na drugom kraju
Čudimo se danas kako lokalne vlasti pod pritiskom ideologije,
državne vlasti, privatnog kapitala ili ničim izazvane donose
čudne i(li) štetne odluke koje trajno mijenjaju život u nekom
gradskom kvartu. Danas je to benzinska stanica čija se gradnja
najavljuje u Meštrovićevoj ulici, jučer su bili trgovački centri
na svakom ćošku usred stambenih naselja.
Prije toga sjeverna varijanta auto-puta prema Rijeci kojoj su se
protivili i karlovačka vlast i lokalna javnost, pa onda auto
servis i crkva na ledini kojoj je od prvih planova izgradnje
Novog centra bila određena sudbina da bude velebni trg novog
Karlovca. A i više od pola stoljeća od prvih planova to je i
dalje samo ledina na čijim su rubovima zgrade kao razbacane u
nečijem urbanističkom bunilu.
Na povijest čudnih ideja, pokušaja i promašaja, planova i
odustajanja od njih, gradske vlasti od 1990-e naovamo nemaju
monopol, takvo što je bilo uobičajeno i razdoblju druge
Jugoslavije. I u to vrijeme se događalo svašta loše u
urbanističkom smislu. Niska ludosti je preduga za nabrajanje, od
rušenja crkve Ćirila i Metoda u parku iza Edisona, sasvim zdrave
zgrade sinagoge u Banjavčićevoj da bi se tamo gradio neprimjereni
neboder, rušenje starih zgrada u Radićevoj da bi se sagradila
betonska kocka u kojoj je danas Zagrebačka banka, planovi da se
Novi centar grada izgradi uz Kupu na Dubovcu… Jednu od
“genijalnih” ideja prenosimo i u današnjem izdanju “Ka
retrovizora”, po kojoj je autobusni kolodvor za gradski i
prigradski prijevoz trebao biti na mjestu parkirališta između
pruge i McDonaldsa, iako je bilo logično za tu namjenu
iskoristiti sto metara udaljeni “pravi” Autobusni kolodvor,
odnosno njegovu zadnju stranu, što je na kraju i učinjeno.
Ipak, za razliku od posljednjih 25 godina, u istom razdoblju od
1965. do 1990. promašaji i glupe ideje nisu se bacale u ladice,
nego su se tražila i nalazila bolja rješenja. I gradilo se jako
puno i jako brzo za današnje standarde. Cijeli Novi centar na
jednoj strani grada, veliki hotel, sportsku dvorana, stadion na
drugom kraju… Prije se u Karlovcu puno griješilo i puno gradilo.
Danas se čini da uglavnom samo griješimo.
“Neprihvatljiva ideja”, Karlovački tjednik, 25. rujna
1980.
Stanovnici mjesne zajednice Novi centar na nedavno održanom
sastanku jednoglasnom odlukom odbili su prijedlog da se u ovaj
dio grada premjesti prigradski i gradski autobusni kolodvor. Uz
obrazloženje ove odluke, na javnoj raspravi u mjesnoj zajednici
čulo se niz argumenata koji bi se kratko mogli svesti na ocjenu
da bi preseljenje kolodvora u Novi centar bilo daleko štetnije
nego da ovaj kolodvor ostane na današnjoj lokaciji na Zrinskom
trgu i u Radićevoj ulici kod gradske kavane.
Kada se govori o lociranju gradskog kolodvora onda nikako ne
treba smetnuti s uma da je ova rasprava aktualna već desetak
godina. Naime, sadašnja lokacija kolodvora u starom centru grada
nikako ne odgovora svrsi, ni po lokaciji ni po osnovnim uvjetima
sigurnosti saobraćaja. Uvažavajući tu argumentaciju, ne bi
trebalo dati nikakav prigovor na inicijativu da se riješi
lokacija gradskog i prigradskog autobusnog kolodvora. Polazeći od
konkretnog prijedloga koji se ovih dana nalazi na javnoj raspravi
treba reći da lociranje kolodvora u Novom centru nije nikakvo
rješenje.
Jedan od argumenata koji govori u prilog ocjeni da se odbaci
lokacija kolodvora bila je i činjenica da je na toj lokaciji
nedavno izgrađeno veliko parkiralište kako bi se omogućio
normalni pristup gradskoj tržnici – žili kucavici gradskog
života. U raspravi je napomenuto još niz činjenica, od ekoloških
uvjeta do sigurnosti u prometu što je sve skupa zorno pokazalo da
lociranje novog kolodvora u Novom centru nije najbolje rješenje.
U javnoj raspravi u MZ Novi centar, postavljeno je i konkretno
pitanje kako je uopće moguće da ovakav polovičan i do kraja
nerazrađen prijedlog uopće može biti i upućen na razmatranje u
mjesne zajednice. Ako se nastavi ovakvom praksom, istaknuto je,
lako se može dogoditi da sve ono što je zacrtano u urbanističkom
planu općine postane farsa. Odnosno, lako se može dogoditi da
takvim i sličnim nepromišljenim potezima načini lakrdija čije će
posljedice plaćati buduće generacije.
Upozorenje koje je izrečeno na sjednici mjesne zajednice Novi
centar ne treba promatrati samo kroz slučaj autobusnog kolodvora
već kao svojevrsno upozorenje svim društvenim strukturama koje
često olako donose ovakve i slične odluke, koje se kose s
osnovnim koncepcijama urbanističkog plana razvoja Karlovca.
Primjera za ovo upozorenje ima, ali ima i vremena da se ne ponove
iste greške.