Mladima u potrazi za prvim poslom zapravo nikad nije bilo lako na ovim prostorima. Pa čak ni u socijalizmu za koji se voljelo govoriti da je u njemu mogao naći zaposlenje svatko, samo ako je to i htio.
Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
živjelo je devet godina i ove godine je iz HZZ-a priopćeno da se
mjera ukida, kako se moglo saznati iz medija, “jer su se
okolnosti na tržištu rada promijenile”. Iako nije precizirano u
kojem smislu, zaključujemo da su se okolnosti valjda promijenile
na bolje. Možda je to zaključeno na osnovu podataka da je za ovu
mjeru bilo sve manje zainteresiranih. Naime, u prvih devet
mjeseci 2017. zainteresiranih je bilo 6200 da bi se za bistu
mjeru u isto vrijeme prošle godine prijavilo svega 2000. Ova
mjera bila je zamišljena da se prekine začarani krug
nezaposlenosti mladih koji su imali struku, ali nisu mogli
konkurirati na natječajima jer nisu imali radog iskustva.
Bila je to neka vrsta stažiranja, samo što je naknada za takav
rad bila ponižavajućih 1.600 kn, da bi se s vremenom popela do
minimalne plaće od 3.250 kn. Država sad ima novu strategiju,
mjeru pripravništva ili punim nazivom “potpore za
zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva”. Po njoj,
država će poslodavcu 12 mjeseci isplaćivati za tako zaposlenog
radnika 50 posto od bruto II plaće (ukupnog troška radnika za
poslodavca), s tim da onda radniku ide staž, a može dobiti i
naknadu za prijevoz. Promjena je zapravo kozmetička jer će po
svoj prilici pripravnici biti i dalje na minimalnoj plaći. Hoće
li to biti dovoljan mamac da se mladi ljudi bez staža zaposle
prvi put u Hrvatskoj na minimalcu ili će procijeniti da im je
bolje odmah potražiti sreću bliže ili dalje od hrvatskih granica
ostaje da se vidi. Sad je, u doba korone, ionako nemoguće
dugoročno planirati bilo što.
Mladima u potrazi za prvim poslom zapravo nikad nije bilo lako na
ovim prostorima. Pa čak ni u socijalizmu za koji se voljelo
govoriti da je u njemu mogao naći zaposlenje svatko, samo ako je
to i htio. A zapravo je bilo navlas isto kao i danas. Problemi
isti, čak su i potencijalna rješenja problema bila ista.
Ako niste imali partijsku knjižicu, tada crvenu, a danas plavu,
našli bi se po završetku srednje škole ili fakulteta pred istim
začaranim krugom: radne organizacije traže mlade ljude s
kvalifikacijom, ali natjecati se mogu samo oni s radnim
iskustvom. Kako doći do radnog iskustvo, bilo je otvoreno pitanje
– kao što se vidi u nastavku – i davne 1967. i ove 2020.
godine.
“Nezaposleni kao stažisti u privredi”, Karlovački
tjednik, 16. studenog 1967.
O položaju mladih ljudi koji su stekli kvalifikacije i žele da se
zaposle i rade bilo je mnogo govora na stranicama ovog lista i na
brojnim skupovima gdje se o toj temi raspravljalo. Međutim,
rezultata do sada, barem onih stvarnih, nije bilo. Ostalo
je po starom kao vrtuljak – završeni učenici srednjoškolci i
mladi radnici nisu se mogli zaposliti jer nisu imali godinu ili
dvije prakse, a radne organizacije u natječajima redovito traže
radni staž. S druge strane, mladi ljudi se nisu mogli zaposliti
pa prema tome ni steći radni staž. Ovakva igra u zatvorenom krugu
nije ukazivala na perspektive i ambicije mladih ljudi su
uništavane na najgori mogući način.
Zato je inicijativa koju je nedavno pokrenuo i uvelike realizirao
Zavod za zapošljavanje općine Karlovac ne samo potez vrijedan
pažnje, nego možda i put rješenja problema nezaposlenosti. Na
posljednjem sastanku Općinskog komiteta SK, Općinskog sindikalnog
vijeća i Zavoda za zapošljavanje s predstavnicima radnih
organizacija iznesen je prijedlog da se karlovačkim privrednim
organizacijama uvede stažiranje pojedinih kategorija nezaposlenih
radnika.
Od dogovora do realizacije korisne zamisli bio je samo jedan
korak i u posljednjih mjesec dana posredstvom Zavoda za
zapošljavanje radnika u Karlovcu je oko stotinu nezaposlenih
kvalificiranih radnika, svršenih srednjoškolaca i radnika s višom
i visokom stručnom spremom potpisalo ugovor o stažiranju na
godinu dana sa desetak karlovačkih radnih organizacija.
Za vrijeme stažiranja mladi radnici dobivaju nagradu koja se
kreće između 25 i 50 tisuća starih dinara mjesečno(cca od
četvrtine do polovine tadašnje plaće – op.a.), a isplaćuje
se unatrag. Neka poduzeća, kao tvornica Konteks koja je primila
35 stažista, davat će im pored nagrade i besplatan doručak u
tvorničkom restoranu.
Nema sumnje da je ovakav način rješavanja nezaposlenosti u
Karlovcu vrlo koristan i on će bez sumnje pokazati dobre
rezultate. To prije što su za ovakve aranžmane prije svega vrlo
zainteresirani gotovo svi mladi radnici koji još nemaju radnog
iskustva. Praktičan rad u nekoj radnoj organizaciji omogućit će
im prije svega da zadrže stečeno znanje i da ga u praksi potvrde
i usavrše, a time će steći i toliko neophodan radni staž ili
radno iskustvo koje se traži u gotovo svakom natječaju za radna
mjesta koje raspisuju radne organizacije i u kojima su mladi
radnici samim time bili eliminirani.
Dosadašnja iskustva sa stažistima opravdala su nade s kojim
asu ugovori potpisivani. Iz nekih radnih organizacija, kao iz
Konteksa i Že-Če-a i drugih već su javili Zavodu za zapošljavanje
da su zadovoljni radom svojih stažista pa se očekuje da će i
ostali koji čekaju na potpisivanje ugovora lakše ući u neku od
radnih organizacija. Osim toga, vlada uvjerenje da će takvi
stažisti, nakon isteka njihovih ugovora dobrim dijelom biti
zadržani kao stalni radnici u radnim organizacijama gdje su
stažirali, pogotovo ako se pokažu kao dobri radnici.