Za razliku od Bandića koji je umro dok je bio u poziciji moći i koji za života nije morao trpjeti posljedice svojih loših poteza u 20 godina vođenja Zagreba, Holjevac je 1962. maknut s mjesta gradonačelnika Zagreba
Voljeli ga ili ne, slagali se s njim i njegovim metodama vođenja
metropole ili ne, Milanu Bandiću se ne može osporiti volja i
radna etika da od Zagreba napravi veći grad negoli je to bio
prije njegovog dolaska na njegovo čelo prije puna dva desetljeća.
To što je u tom svom neumornom radu postao visoko kontroverzni
političar, što ga je pratila sjena korupcije, samovolje, to što
je uži krug ljudi i sebe samoga učinio bogatim na račun izdašnog
zagrebačkog proračuna, pa i sama činjenica da je protiv njega
podignuto preko 250 kaznenih prijava, druga je priča. Bandić je
tipičan primjer političara kojeg je moć iskvarila s godinama i
koji je s vremenom upao u stanje apsolutističkog uma. Iako to
nikad nije decidirano rekao, Bandić se počeo ponašati u stilu
“Zagreb, to sam ja”, da parafraziramo Luja XIV.
Na ovom mjestu danas ćemo se prisjetiti još jednog znamenitog
zagrebačkog gradonačelnika, rođenog Karlovčanina Vece Holjevca,
odnosno njegove također prerane smrti. Revolucionar u ratu,
vizionar u miru Holjevac je u deset godina vođenja Zagreba, od
1952. do 1962. godine poduzeo niz hrabrih urbanističkih poteza
koji su Zagreb učinili modernim velegradom, prije svega
premošćivanjem Save i izgradnje Novog Zagreba na desnoj obali
Save. Žustro se borio za interese Zagreba, dovlačio industriju u
njega i federalnim vlastima se zamjerio najviše po tome što nije
popustio da se Zagrebački velesajam preseli u Beograd.
Za razliku od Bandića koji je umro dok je bio u poziciji moći i
koji za života nije morao trpjeti posljedice svojih loših poteza
u 20 godina vođenja Zagreba, Holjevac je 1962. maknut s mjesta
gradonačelnika Zagreba, a nakon što je potpisao Deklaraciju o
nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (1967.), prvo je
podvrgnut partijskoj istrazi, marginaliziran, brisan iz članstva
Saveza komunista, te isključen iz javnog života. Je li ga to
dotuklo, nije poznato, no umro je od karcinoma premlad s 53
godine. S obzirom da je bio ostraciziran bilo je za očekivati da
će Karlovački tjednik smrt tog znamenitog Karlovčanina obilježiti
nekom crticom na dnu stranice, no 16. srpnja 1970., pet dana
nakon Vecine smrti Tjednik je objavio preko cijele naslovnice
govor tadašnjeg karlovačkog gradonačelnika Rudolfa Dubravčića
kojeg zbog zanimljivih povijesnih detalja našeg grada i
povijesnog konteksta, prenosimo u cijelosti.
“Vece više nema”, Karlovački tjednik 16. srpnja
1970.
U Zagrebu je 11. srpnja, poslije kratke i teške bolesti u 53.
godini umro narodni heroj Većeslav Holjevac, rođen u Karlovcu,
poznati revolucionar, ratni komandant i poratni rukovodilac. Crne
zastave na službenim zgradama i Ulici Moše Pijade, gdje je nekada
živio, te mnogobrojni izrazi saučešća odražavali su tugu za još
jednim prerano umrlim revolucionarom. Karlovcu je održana
komemorativnu sjednica Općinskog sabora na kojoj je predsjednik
Općinskog SUBNOR-a Karlovca i Vecin ratni drug Herman Furlan
govorio o njegovom životnom putu. Sabor je donio preporuku da
jedan od objekata u Karlovcu dobije ime Vece Holjevca. Na groblju
Mirogoj pogrebu su u ponedjeljak, 13. srpnja prisustvovali mnogi
ratni drugovi Vece Holjevca iz svih komuna naše regije.
Komemorativna svečanost održana je i u Draganićima.
Opraštajući se na mirogojskom groblju u Zagrebu od druga Vece
Holjevca, predsjednik Općinske skupštine Karlovca Rudolf
Dubravčić je rekao: Dragi Veco, građani Karlovca i okolice,
Korduna i Pokuplja, Žumberka i Cazinske krajine s tugom su
primili vijest o tvojoj smrti, svjesni da nas je napustio jedan
od sudionika i tvoraca legendarnog radničkog pokreta našega
kraja, da nas je napustio čovjek koji je bio najizrazitiji
izdanak proleterskih revolucionarnih, socijalističkih htijenja
Karlovca i njegovo okoline.
Rođen u Karlovcu, ti si u mladosti upijao ljepotu njegovog
krajolika, njegovih rijeka, njegovih blagih brežuljaka. I kad te
je životni put odveo iz njega uvijek su ta sjećanja navirala i
bila prisutna u tvom susretu s rodnim krajem i njegovim ljudima.
Ti si u mladosti upijao u Karlovcu i sokove radničkog
proleterskog bunta, gledao brojne štrajkove karlovačkih radnika,
progone i demonstracije, učio i sagledavao puteve oslobođenja
radničke klase i postao jedan od brojnih boraca našeg
revolucionarnog pokreta. Predratni napredni Karlovac živio je
burnim revolucionarnim dahom. U krilu radničke klase i
inteligencije stvarano je borbeno jezgro koje je pod rukovodstvom
KP nosilo idejnu i ekonomsku borbu, odgajalo mlade radnike, đake
i studente i pripremalo se za odsudnu bitku.
Tako si i ti Veco izrastao iz te akcije i postao jedan od
najviđenijih u toj akciji. Najprije idejno su pod tvojim
rukovodstvom rasli novi kadrovi naše revolucije, brojni borci
koji će organizirati radničke štrajkove, okupljati simpatizere
Partije, širiti ilegalnu partijsku štampu, tumačiti i oblikovati
partijske zadatke. Iz te akcije izrastao si i ti kao član KP, a
izrasli su i mnogi tvoji suborci. Zato i nije bilo teško u
predvečerje revolucije povesti pod zastavom Partije više od
tisuće građana u demonstracije pred “Edison” kinom protiv Trojnog
pakta. Zato nije bilo teško ubrzo poslije kapitulacije formirati
Vojni komitet za okrug Karlovac, kojeg si ti bio član. Nije bilo
teško pod rukovodstvom Vojnog komiteta sakrivati oružje u
grobnici na karlovačkom groblju, a poslije dizanja ustanka
prebacivati ga na oslobođeni teritorij. Nije bilo teško u takvom
Karlovcu činiti brojne diverzije na pruzi, na električnim
instalacijama i stupovima, istaknuti crvenu zastavu za Prvi maj
1941. godine na gradini Dubovac, na Lopašićevom spomeniku, na
zgradi banke koju su nastavali i čuvali talijanski vojnici. Nije
bilo teško dijeliti letke, ispisivati antifašističke parole po
zidovima i činiti mnoge druge diverzije.
Svu ovu klimu revolucionarnog vrenja nosilo je jedno pokoljenje
boraca na čijem si čelu bio upravo ti kao organizator i vojnik
revolucije, revolucije koja je svoje vatreno krštenje dobila još
u ilegali prije dizanja sveopćeg narodnog ustanka. Možda nigdje u
Hrvatskoj nije Okružni komitet imao tako kontinuiran rad i tako
duboke korijene. Svi mi Karlovčani koji smo sudjelovali u tim
akcijama znali smo da si ti vođa jedne borbene grupe omladinaca i
divili se tvojoj odlučnosti, hrabrosti i dosljednosti.
Mi Karlovčani ponosni smo da si ti mladi Karlovčanin, koga su
krasile odlike čitavog našeg karlovačkog revolucionarnog
pokoljenja djelovao u ime tog pokoljenja s tako iskusnim i
prekaljenim revolucionarima kao što su Rade Končar, Josip Kras,
Ivo Marinković…. Uskoro kad su se počele okupljati prve grupe na
Debeloj Kosi, u Loskunji, Jurgi, Skradu, Perjasici, Perni,
Maličkoj, Kirinu. Ti si po nalogu Partije pošao na taj teren da
zajedno s ostalim drugovima organiziraš ustanak pod rukovodstvom
Partije. Ostavio si rodni Karlovac, ali je ostalo sjeme koje će
neprestano davati nove borce. I provale komiteta i hapšenja i
strijeljanja na Šištantu i odvođenje u koncentracione logore nisu
mogle uništiti borbeni Karlovac. I Tvoj Karlovac ostao je glavni
punkt i veza oslobođenog teritorija i okupiranog Zagreba i
okupirane Hrvatske. Ovuda su prolazili kuriri, ilegalci,
španjolski borci, tu je bio prolaz mnogim rodoljubima u
partizanske jedinice, ovuda se prenosilo oružje, lijekovi,
municija. Poznato nam je da si se uvijek radovao našim uspjesima,
da si i sam često sudjelovao u organizaciji pojedinih akcija, da
si stalno bio u vezi s ilegalom u Karlovcu i davao joj nove
podstreke. Posebno je u našem gradu i okolici odjeknuo dolazak
partizana preobučenih u domobranske uniforme u Karlovac da spase
uhapšenog Marijana Čavića. A kad smo saznali da si na čelu grupe
partizana Karlovčana i Kordunaša bio ti, dragi Veco, onda je to
bio podstrek karlovačkoj ilegali da upornije i snažnije udari
neprijatelja i organizira nove borbene jedinice u gradu i da na
oslobođeni teritorij pošalje nove borce. Dragi Veco, zamoljen sam
od drugova Kordunaša da u svom oproštajnom slovu izrazim duboko
poštovanje koje narod Korduna njeguje prema tebi, i tvom životnom
putu i tvom revolucionarnom djelu. Jer ne može se zaboraviti ono
što si ti učinio za narod Korduna u toku rata.
Ti si kao Hrvat došao na Kordun da se boriš zajedno sa Srbima za
oslobođenje naše zemlje od okupatora i domaćih izdajica. Ti si
zajedno s ostalim Hrvatima pokazao da hrvatski narod želi slobodu
i ravnopravnost svih naroda Jugoslavije. Ti si zajedno s ostalim
partizanima Hrvatima razbio laži rasističke propagande koja je
željela istrebljenje i Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Ti si uvijek
isticao da je jedino KP sposobna da oslobodi naše narode i pruži
im sretnu budućnost. Ti si tako izrastao u jednog od
najistaknutijih organizatora na Kordunu i Hrvatskoj. Tvoj put i
tvoj rad pokazali su da ti je narod Korduna vjerovao kao čovjeku
i borcu, komunisti i revolucionaru. Niste uzalud ti i tvoji
suborci često isticali kako ste toplo bili primljeni u selima
Korduna, kako su vas čuvali i kako su vas voljeli. A kad je
završio rat životni putevi su te odveli na nove dužnosti, ali su
ostale veze koje su te trajno vezale za rodni grad i ratni
kraj.
Mi znamo da si se angažirao neposredno poslije rata u izgradnji
porušenog Vojnića, u obnovi uništene karlovačke industrije, u
rješavanju nekih životnih problema Karlovca, Korduna i Pokuplja.
Mi znamo da su te putevi često vodili u te naše krajeve, da si se
radovao susretu sa starim borcima, da si pratio naš razvoj, da si
nam uvijek želio pomoći. Mi smo shvatili na tvom novom zadatku
tvoju viziju novog Zagreba, tvoju angažiranost na tom djelu, mi
smo shvatili tvoju misao da sutra kilometri neće značiti granicu,
već da prijelaz preko Save i auto-put nose spoj tvog rodnog
Karlovca s tvojim i našim Zagrebom, nose stvaranje velikog
političkog, ekonomskog i kulturnog centra Hrvatske koji će
zablistati svojom punom snagom u razvoju naše socijalističke
domovine Hrvatske. Mi smo ti na svemu tome zahvalni i u
našim srcima ostat će vječno tvoja uspomena. U Karlovcu, na
Kordunu, Pokuplju, Žumberku i Cazinskoj krajini postoji legenda o
velikom borcu i komandantu narodnom heroju Veci Holjevcu.
Neka je vječna slava drugu Veci Holjevcu.