Riječ redukcija važna je riječ iz rječnika pojmova iz socijalizma, jer su se s njom sistem, a onda i ljudi, redovito susretali.
Zamislite situaciju da vam sutra iz Elektre poruče da će zbog
povećane potrošnje, odnosno neracionalnog trošenja električne
energije biti prisiljeni isključivati određena područja grada. Da
nemate tople vode u stanu, da ne možete gledati televiziju, a
mnogima, posebno mlađima da se desi još gora noćna mora, da
nemaju interneta….Danas nam je to nezamislivo.
Pa ipak, u zadnja dva desetljeća postojanja socijalističke
Jugoslavije to je bila skoro normalna stvar. U prva dva
desetljeća je ljudima za malo što je struja osim rasvjete i
trebala, nije bilo bogzna što za priključiti na struju kao danas
pa nije bilo ni neke štete. Malo karikiramo, ali ljudi su – jer
su vremena bila takva – znala živjeti i zabavljati u stvarnom, a
ne u virtualnom svijetu.
Riječ redukcija važna je riječ iz rječnika pojmova iz
socijalizma, jer su se s njom sistem, a onda i ljudi, redovito
susretali. Iz današnje perspektive, čitajući stare novinske
članke, teško je dokučiti što im je zapravo bio uzrok. OK, domaći
energetski kapaciteti su bili očito premali za rastuće
stanovništvo, potrebe i početke potrošačkog načina života. No,
ipak je malo čudno da Elektra – kao u nastavku teksta – moli
potrošače da troše struju racionalnije i da štede, kao da je
štednja jedini način da se obuzda potrošnja.
Nekako je nejasno zašto nije postojala opcija da se struja uveze
i počne naplaćivati po tržišnoj osnovi. Možda je u pitanju sasvim
drugačiji mentalni sklop u kojem tržišni princip kupovanja za
manje i prodavanja za više jednostavno nije dolazio u obzir.
Skuplja, ili bitno skuplja struja u takvim slučajevima bila bi
najbolji lijek za povećanu potrošnju, ali onda više ne bi bilo ni
važno moraliziranje da je štednja dobra stvar, kad s kupljenom
strujom u inozemstvu domaći distributer ne bi bio na gubitku.
Ovako, jeftino je bilo svima, štedjeli su oni najnaivniji, a na
kraju su ispaštali svi kad bi ostajali u mraku.
Ako je u nečemu tržišna privreda superiorna onoj planskoj, onda
je to tržište samo. Kad su na snazi tržišni principi redukcije
jednostavno nisu opcija. Kad je sve naše pokrivaš se i tuđim, kad
je samo tvoje – ako imaš malo mozga u glavi – pokrivaš se s
onoliko koliko ti je pokrivač dugačak. Ako nemaš, sam si kriv.
Barem ne ispaštaju svi.
“Apel”, Karlovački tjednik, 19. studenog
1981.
Električne energije ćemo imati onoliko, koliko ćemo štedjeti.
Konstatacija je, međutim, da štednja i racionalna potrošnja
električne energije nisu shvaćeni kao trajni zadatak. Što više, u
posljednjih dvadesetak godina u potrošnji struje u nas dominira
potrošački mentalitet kao, uostalom i kod drugih vidova
potrošnje. Kao bumerang to nam se vraća upravo ove
godine.
Već tri mjeseca, naime, živimo s drugim stupnjem redukcije
električne energije. Do posljednjeg zahlađenja postizani su
koliko-toliko zadovoljavajući rezultati. Posljednjih nekoliko
dana, međutim, ima mjesta i zabrinutosti. Od petka do ponedjeljka
u prosjeku se na području koje strujom snabdjeva karlovačka
“Elektra”, trošilo 14,5 posto električne energije više od
dozvoljenog. Najveća potrošnja zabilježena je u nedjelju, kad je
potrošeno 784 megavat sati ili 21 posto više od plana.
Voda je, ističu u “Elektri” sada došla do grla. Situacija može
biti još gora, jer su jugoslavenski energetski potencijali
relativno mali. Naš udio u svjetskom stanovništvu iznosi oko 0,6
posto, u potrošnji električne energije oko 0,4 posto, a u
svjetskim energetskim rezervama oko 0,1 posto! Računica je jasna:
trošimo više nego što imamo i možemo.
Otuda apel radnika “Elektre” da se štedi i električna energija
troši racionalnije. U protivnom, dogodit će se ono najgore:
pojedina područja će se u određeno i na određeno vrijeme morati
isključivati. Istina, mi nemamo tradicije u štednji u smislu
racionalne potrošnje električne energije. Štedimo kampanjski.
Posljedica takove štednje je i ta, da se često ušteda i
racionalna potrošnja povezuju s redukcijom i nestašicom.
Nažalost, ni redukcija nam nije suviše efikasna, što se vidi po
osvjetljenim izlozima, svjetlećim reklamama, upaljenim žaruljama
usred dana, porastu prodaje termoakumulacionih peći…
Štednja je, međutim, neminovna. I ugodnija (i bezbolnija) od
mraka.
Foto ilustracija – KAfotka.net