Iz današnje perspektive teško je mnogima i zamisliti da su ulicama odzvanjale vijesti i informacije s razglasa.
Prvi broj Karlovačkog tjednika izašao je prije gotovo 70 godina,
odnosno 3. srpnja 1953. godine. Odmah u prvom broju pozabavio se
i iz današnje perspektive neobičnom problemu koji je mučio neke
Karlovčane, a to je preglasna glazba i obavijesti s
razglasa.
Nije riječ toliko o neprikladnoj glazbi, koliko o kakofoniji
zvukova, koja je mnogima remetila mir i odmor.
Iz današnje perspektive teško je mnogima i zamisliti da su
ulicama odzvanjale vijesti i informacije s razglasa, a što se
tiče glazbe većina stanovnika vrlo je pozitivno prihvatila,
primjerice, sada već tradicionalnu “Noć glazbe” kada središtem
grada odzvanjaju skladbe čuvenog Bacha. No, treba biti i pošten
pa reći da je jednom u godini to – zaista lijepo. A, kako bi bilo
da se to događa svakoga dana, pa još u “borbi” s nekim drugim
skladateljima i glazbenim žanrovima?
“Neugodni zvučnici”, Karlovački tjednik, 3. srpnja 1953.
godine
Redovita je pojava da su rano ujutro već u sedam sati, a i u
popodnevnim satima, stanovnici Nazorovog šetališta prisiljeni
slušati glazbu preko zvučnika sa Robne kuće odnosno sa krova
zgrade Savjeta unutrašnjih poslova! Ovom emitiranju glazbe
priključuje se oko 17 ili 18 sati razglasna stanica preko svojih
zvučnika davajući obavijesti, a zatim muziku sa ploča. Slušajući
ovako različitu glazbu preko dva zvučnika koji su međusobno
udaljeni svega 60 do 80 metara a emitiraju – da se muzički
izrazimo – u fortisimu, čovjek ne zna bi li se smijao ili ljutio,
ili žalio one koji ovu glazbu emitiraju.
Često ima tu i neukusnosti zbog kojih se svaki pravi
ljubitelj muzike mora i crveniti. Neki dan, na primjer, Robna
kuća daje preko zvučnika Betovenova djela na glasoviru. I upravo
kod “Ronda” zaori zvučnik razglasne stanice Štrausovim valcerom.
Odmah zatim đez orkestar udari svoj poznati ritam. Ovakav dvoboj
nastavlja se do 18 sati pa i dulje.
Kako je pak onim mirnim šetačima u parku, koji su došli tamo
da se odmore, to neka sude čitatelji. Često čujemo i javni sat
engleskog jezika. Možda drugovi iz Robne kuće misle da su na
šetalištu “englezi” sa bilježnicama u rukama i jedva čekaju da
taj sat stranog jezika započne.
Savjet za unutrašnje poslove trebao bi dati svoju riječ. Jer,
ako postoje propisi za upotrebu muzike u stambenim prostorijama,
trebalo bi uvesti red svagdje gdje takvo javno emitiranje glazbe
može ugroziti mir okoline.
(foto: kafotka.net)