Puno toga iz teksta danas je nezamislivo, no ipak nije nestalo odmah - događalo se i u osamdesetima pa i u devedesetima.
U utorak će biti ravno 70 godina od izlaska prvog broja
“Karlovačkog tjednika”. Iako je tradicija samog lista nešto duža
i vuče korijene iz ratnog doba, list je na neko vrijeme prestao
izlaziti nakon Drugog svjetskog rata, a neprekinuto izlazi od 3.
srpnja 1953. godine.
Već u prvom broju tadašnji se Tjednik nije libio osvrnuti i na
neke negativne pojave u društvu, kao što je odnos prema
učenicima. Puno toga iz teksta danas je nezamislivo, no ipak bi
bilo pretjerano reći da su prvi medijski napisi za to zaslužni.
Autorima istih svakako treba odati priznanje na prepoznavanju
problema, no situacije u kojima je “normalno” da od učitelja ili
učiteljice dobiješ šamarčinu ili da te na praksi koriste i za
obilaske dućana i kioska potrajale su debelo do kasnih
osamdesetih, a nisu posve nestale ni u devedesetima.
“Na račun demokracije – krše se prava radničke omladine”,
Karlovački tjednik, broj 1, 3. srpnja 1953. godine
Ova naša demokracija koja sve više zahvaća društveni život
unijela je mnogo života i raznolikosti, ali izgleda da je neki
shvaćaju na svoj poseban način – kao “demokraciju” za sebe.
Jer, kako bi se inače mogle opravdavati razne negativne
pojave kada ne bi bilo te “demokracije” koja više puta posluži
kao dobar zastor iza kojeg se pokušavaju sakriti po koji puta
sasvim nedemokratski postupci. Iako se ne bi moglo uopćavati i
reći da su te pojave uhvatile velikog maha, ipak ne smijemo olako
preći preko njih.
Međutim, najžalosnije je u svemu da radni kolektivi ne
reagiraju, pa ni za to određeni organi narodne vlasti, kao
Gradska inspekcija rada, kada naprimjer u Gradskoj postolarskoj
radionici jedan predradnik šamara učenike, ili ih prekovremeno
zadržavaju na radu, zatim kada učenike šalju po cigarete, vino,
itd. U poduzeću Temelj omladinci se žale da im za kaznu režu
kosu, a u Domu učenica u privredi “Nada Dimić” čuju se tužbe na
nepravilne postupke odgojiteljice.
Kod privatnih obrtnika stanje je još teže. Postolarski
obrtnik M. J. s Banije držao je kod sebe četiri mjeseca učenika u
privredi, a da ga uopće nije socijalno osigurao niti mu davao
zakonom određenu plaću.
Ovakvih bi se primjera moglo više istaći, ali to nije svrha
ovog članka. I ovo dovoljno jasno pokazuje da je ovakav odnos
prema našim najmlađim radnicima nepravilan i da to sa
demokracijom nema nikakve veze. A što pojedinci ovako postupaju,
dokazuje da se ne vodi dovoljno brige o životu učenika u
privredi.
(foto: kafotka.net)