Nije tamo uvijek bilo fino i pristojno kako bi čovjek zaključio pri saznanju da se tamo okupljaju - šahisti.
Velika kavana ili Gradska kavana jedan je od najstarijih
karlovačkih kontinuiranih ugostiteljskih objekata. Na tom mjestu
ugostiteljski je objekt od 1875. godine, svakako najduži dio
svoje povijesti upravo – kavana.
Bio je tu nakratko i restoran, kratko čak i noćni klub, a danas
mješavina ugostiteljskog objekta ili klasičnog kafića i klupskog
prostora s ipak znatno prikladnijim i prihvatljivijim programom
nego što je bilo u kratko vrijeme pravog noćnog kluba s cajkaškim
prizvukom.
Uz Gradsku kavanu oduvijek je vezan i šah. Kako i onaj pravi,
službeni, kroz dugu povijest karlovačkog šahovskog kluba koji je
tamo imao prostorije, tako i kroz desetljeća u kojima je bio
mjesto za šahovske amatere koji su znali provoditi dane i noći uz
šahovske partije. No, kako piše Karlovački tjednik iz 1954.
godine, nije tamo uvijek bilo fino i pristojno kako bi čovjek
zaključio pri saznanju da se tamo okupljaju – šahisti.
“Sportska obijest – Šahisti u kavani”, Karlovački
tjednik, 3. rujna 1954. godine
Šahisti u Velikoj kavani više puta su toliko bučni da to
prelazi granicu kulturnog ponašanja. Tu se pjeva, galami, fućka,
psuje, padaju razni izrazi, lupa se figurama tako jako, da imaš
utisak – razbit će šahovsku dasku. Već smo se više puta pitali
kako uprava kavane sve to dozvoljava. Znamo da je i kavansko
osoblje često ustajalo i pozivalo šahiste na red, ali
bezuspješno.
Ono što se dogodilo u subotu 28. VIII. svakako prelazi sve
ispade stalnih kavanskih šahista. Jedan ratoborni šahist,
penzioner N.P., nakon šeste čašice konjaka, a vjerojatno i
poslije nekoliko “nesretno” izgubljenih partija, kod šanka
pljusnuo je jednu konobaricu i tako sam sebi dao legitimaciju
nekulturnog ponašanja. Ovome je nepotreban bilo kakav komentar.
Dodali bi da kada već uprava kavane nije prema ovakovim “gostima”
dovoljno energična, sindikalna podružnica Velike kavane treba da
kaže svoju riječ i zaštiti svoje članove, koji, istini za volju
moramo reći, usput štošta progutaju, naročito konobarice, od
raznih prostačkih gostiju.
Kada već pišemo o incidentu htjeli bi upravi kavane skrenuti
pažnju na to da nikada ujutro nisu na vrijeme dnevne novine u
lokalu. Iako čujemo svako jutro od službujućih konobara “Šefe,
što je s novinama?”, ipak se ta pjesma ponavlja svaki dan i nitko
se ne brine da gostima, koji su došli da uz “tursku” pročitaju
novine, to stvarno osigura. Više reda trebalo bi u svemu tome.
Uostalom, dokle uprava kani izrabljivati strpljivost svojih
svakodnevnih i pristojnih gostiju?
(foto: kafotka.net)