Za razliku od natpisa namijenjenog tenisačima u naslovu teksta gorljivi novinar malo je i pretjerao pa je nepravilno napisao riječ "hrvatski" velikim slovom.
Dugo toplo ljeto, konkretnije kolovoz, uzburkale su pomalo najave
novog Zakona o hrvatskom jeziku, za koje su mnogi stekli dojam
kako bi mogle dovesti i do kažnjavanja onih koji koriste
“nehrvatske” riječi, iako iz Vlade tvrde da to nije slučaj i da
drakonskih kazni neće biti. Problem predstavlja i činjenica da bi
definicija hrvatskog jezika prema ovom Zakonu mogla biti suprotna
Ustavu Republike Hrvatske.
Osim krajnjih desničara, kojima su, naravno, trn u oku srbizmi,
iako najčešće ni sami ne znaju što u njih spada i zapravo
osiromašuju hrvatski jezik težnjama za “ukidanjem” nekih riječi
koje su u njemu oduvijek, a praslavenskog su korijena, u današnje
vrijeme ipak najveći udar na hrvatski jezik vrše anglizmi, koji
se često nepotrebno koriste i u javnoj sferi, od medija na dalje,
poput “evenata”, “partyja” i slično.
Daleke 1931. godine, pak, borba za hrvatski jezik bila je drugog
karaktera. Iako je prošlo već 13 godina od završetka Prvog
svjetskog rata i kraja Austro-Ugarske, ako je suditi po
tekstovima u lokalnim novinama, još je uvijek bilo krugova koji
su koristili njemački jezik, najčešće se time smatrajući većom
gospodom od običnog puka koji govori “priprosti” hrvatski.
U sportu je, nimalo čudno, to bilo najizraženije u tenisu, koji
je pogotovo u prošlosti bio izrazito gospodski sport pa dok danas
pored teniskih terena možete ponegdje pronaći upozorenje da je
zabranjen ulazak u cipelama, ili da je nužno izravnati igralište
nakon svog termina – 1931. gospodi tenisačima moralo se poručiti
– “Govorite hrvatski!”. Zanimljivo je da je, za razliku od
natpisa namijenjenog tenisačima, u naslovu teksta gorljivi
novinar malo i pretjerao pa je nepravilno napisao riječ
“hrvatski” velikim slovom.
“Govori Hrvatski!”, Hrvatska sloboda, 28. kolovoza 1931.
godine
U nedjelju osvanula je na igralištu karlovačkog tenis kluba
ploča s natpisom: “Govori hrvatski!”. Zaista pohvalna, ali i
potrebna opomena odbora svojim članovima.
Poznata je naime činjenica da stanovita gospoda i gospodje
zaboravljaju u kojoj državi živu, zaboravljaju kojim jezikom
treba da govore. Kad prolazite mimo igrališta čini vam se kao da
ste usred kakovog njemačkog mjesta.
Akciju našeg najelitnijeg kluba valja pozdraviti i provoditi
na igralištu preko šetališta sve do kavanskih stolova. Naš
narodni jezik na prvo mjesto, a sve one koji se tog jezika stide,
sve one koji taj jezik iz nekog bolesnog gospodstva
zapostavljaju, valja osuditi i javno opomenuti.
Natpis “govori hrvatski” neka učini svoje!
(foto: kafotka.net)