Edison i danas dobro balansira između svjetskih hitova i "manjih" filmova, a dobro je to radio i prije više od 40 godina.
Dugo, da ne kažemo i predugo, smo ga čekali, ali obnovljeno kino
Edison oduševilo je sve ljubitelje filma, kao i sve Karlovčane i
one kojima je ovaj grad u srcu. Dalo bi se pričati o tome zašto
je čekanje bilo toliko dugo, kao i o tome zašto je uopće došlo do
toga da petnaestak godina nosimo neslavnu titulu “grada bez
kina”, ali možda je ipak svrhishodnije jednom jednostavno –
uživati.
Kino danas i kino nekad po mnogo čemu nije isto. Iako je Edison
dobro posjećen i u oko mjesec i pol od otvaranja premašio je
brojku od 10.000 posjetitelja, ipak je to neusporedivo s
nekadašnjim brojkama kada je godišnje u karlovačkim kinima bilo i
više od 600.000 posjetitelja. Dakako, ima to i druge sasvim
objektivne razloge, kao činjenica da tada filmovi nisu bili ni
blizu dostupni kao danas i da je čovjek, manje-više, željeni film
jedino u kinu i mogao pogledati (niti je postojala konkurencija u
vidi stotina sportskih prijenosa, serija, TV showova i
slično).
No, ono što se ne mijenja, pokazuje tekst iz lokalnog tjednika iz
1980. godine, jesu priče o repertoaru i publici. Edison zasad
prilično dobro balansira između blockbustera i svjetskih hitova s
jedne, a na ovaj ili onaj način niskobudžetnih naslova s druge
strane. Možemo tako u karlovačkom kinu vidjeti i dosta domaćih
naslova, poneki nerazvikani strani film poput finskog “Palo
lišće”, ali i poneki zanimljivi dokumentarac. Ali i publika je
slična kao nekad pa, razumljivo, za njih ipak ima manje
zanimanja.
Međutim, to je i sporedno. Kino ipak treba imati i djelomično
edukativnu ulogu i dobro je da ponude za one kojima filmski
interes ne staje na blockbusterima – ima. Zato Edisonu palac
gore, baš kao što se to moglo reći i sada već daleke 1980.
godine.
“Filmsku publiku treba odgajati”, Karlovački tjednik, 27.
ožujka 1980.
Karlovačkoj publici nudi se kvalitetan i zanimljiv izbor
filmova. Svatko bez obzira na dob, obrazovanje ili individualne
sklonosti može u repertoaru pronaći film za sebe i pogledati ga u
nekoj od tri karlovačke kino dvorane. No odaziv publike je
različit. Takozvani akcioni, avanturistički, karate i slični
zabavni filmovi imaju brojnu publiku sastavljenu pretežito od
mladih gledalaca dok su psihološki ili na primjer dramski filmovi
gotovo bez publike.
Zabavne filmove poput “Hupera super-kaskadera” ili
“Supermena” vidjelo je na tisuće posjetilaca, dok je Bergmanov
film “Jesenja sonata” u tri dana prikazivanja na šest predstava
vidjelo svega 502 posjetioca.
Dakle, karlovački repertoar sastavljen po svugdje važećem
principu – za svakog po nešto – očigledno je prihvaćen od mladih
ali ne i od starijih i obrazovanijih. Što više, čuju se prigovori
nekih da je repertoar loš, a publika huliganska. Da li je baš
tako?
Dobar repertoar filmova mora biti sastavljen od umjetnički
vrijednih, zabavnih i namjenskih filmova. Posebno je potrebno
kontinuirano prikazivati domaće filmove. I što smo gledali dosad
u ovoj godini?
Od domaćih istaknimo “Povratak” “Jovana Lukina”, “Zemaljski
dani teku”, “Usporeno kretanje”… Od stranih spomenimo samo one s
FEST-a: “Supermen”, “Apokalipsa danas”, “TV mreža”, “Kineski
sindrom”. Usporedimo li to sa zagrebačkim repertoarom – razlike
nema. Neke filmove smo vidjeli prije, neke kasnije. Istina, na
repertoaru gotovo da i nema filmova iz socijalističkih zemalja,
Afrike i Latinske Amerike. A nema ih zato jer takve filmove
otkupljuje naš najveći prikazivač filmova, televizija i zatim
prikazuje po svom programu.
Prigovore da repertoarom vladaju karate, erotski ili slični
filmovi opovrgava statistika. U Karlovcu su ove godine prikazana
od ukupno 89 filmova, tri karate filma, tri erotska i tri filma
strave. Istodobno, prikazano je 12 programa crtanih filmova, 19
dramskih filmova, 12 komedija i dva satirična filma.
(foto: kafotka.net)