KARETROVIZOR

O malo čemu se toliko “lome koplja” kao o proslavama Božića u SFRJ – po dobrom starom običaju, manje više svi su u krivu

Tko je želio slaviti Božić taj ga je bez problema i slavio, no u lokalnom tjedniku sve do 1990. godine najvećem kršćanskom blagdanu nema ni spomena.

Više puta u ovoj rubrici pisali smo kako su sjećanja varljiva, a
nostalgija uljepšava prošlost i vrijeme kada smo bili mlađi,
ljepši, zdraviji, bolji… Kada je na ovim turbulentnim
prostorima riječ o nečem što ima veze s dnevnom politikom, kao da
je stvar još gora pa kada je, primjerice, o Božiću riječ –
stvaraju se dva tvrda tabora koji u stvarnosti jednako imaju
krivo.

Oni koji su, s pravom ili ne, posebno ogorčeni na bivšu državu,
kao i oni mlađi koji su od njih “učili”, često će drastično
pretjerivati oko zabrane Božića i vjerskih obilježja u prošlom
sistemu. Istina je da se u crkvu išlo, da su se održavale
polnoćke, da je, napokon, u doba “najcrnjeg komunizma” i uz
veliko zalaganje mnogima omraženog Josipa Boljkovca (istovremeno
nesumnjivo ponajboljeg gradonačelnika u povijesti) Crkva dobila
dozvolu za gradnju Nacionalnog svetišta svetog Josipa. 

S druge strane, isto tako je besmisleno pretjerivanje tvrditi da
je sve bilo u redu, jer – nije. Prelistavajući brojeve lokalnog
tjednika, koji je, važno je to u ovom kontekstu, bio itekako
hrabar i suprotstavljao se lokalnim moćnicima te slovio za
ponajbolji lokalni list u ondašnjoj Jugoslaviji – na spomen
crkve, vjere ili samog Božića praktički je nemoguće naići. U to
doba padao je “sasvim prigodno” Dan Armije pa su lokalni tjednici
sredinom prosinca posvećeni tom velikom prazniku, a o Božiću se,
zaista, ne može pronaći ni slova, baš kao što se, unatoč podršci
tadašnjih gradskih struktura samoj gradnji, u Karlovačkom
tjedniku ne može pronaći ni slova niti o postavljanju temelja za
Nacionalno svetište svetog Josipa, niti o dovršetku izgradnje,
niti o blagoslovu iste, a niti o proglašenju svetog Josipa
zaštitnikom domovine. 

Božić nije bio zabranjen niti je bio tajna, uostalom crkve su na
polnoćku bile pune na Badnju večer, što dobro znaju oni koji su
željeli biti tamo i koji su Božić uopće željeli slaviti. No,
istovremeno je bio u potpunosti ignoriran u javnosti pa se iz
lokalnog tjednika može vidjeti da Djed Mraz ciljano djeci radnih
organizacija poklone donosi tek nakon Božića, tada se stavljaju i
“novogodišnje jelke” na ulice i kreće prodaja po tržnici… Prvi
spomen nečega što se zove Božić, Karlovački tjednik ima tek 1990.
godine, još u SFRJ, ali nakon demokratskih izbora.

“Tisuće Karlovčana na polnoćki – noć nade i sjaja”,
Karlovački tjednik, 28. prosinca 1990.

Tisuće Karlovčana dočekalo je ove godine Božić na
trgovima, ulicama i u crkvama u gradu i okolici.
Najveća je gužva bila u crkvi Svete Trojice i na Trgu bana
Jelačića. Tehničari Radio-Karlovca organizirali su javni radio i
video prijenos božićne mise pa se na trgu okupilo nekoliko
stotina građana.

Svetu misu u crkvi Presvetog trojstva vodio je gvardijan
Vlado Mustač, a prisustvovali su joj predsjednik općine mr.
Dragutin Pribanić, zastupnici Sabora Republike Hrvatske i mnogi
kulturni i javni radnici grada. Privatni poduzetnici organizirali
su i vatromet na trgu, a na štandovima se moglo kupiti raznih
sitnica i suvenira.

Po prvi put poslije rata održana je sveta misa za osuđenike u
Okružnom zatvoru, kojoj su prisustvovali Davorin Rukavina,
predsjednik Okružnog suda i Andrija Štalcar, upravnik
zatvora.

Svečano je bilo i na Dubovcu, Zagradu, Švarči, Kamenskom,
Draganićima, Rečici…

(foto: kafotka.net)

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest