Tadašnja milicija hvatala je preprodavače petardi - događa li se to i danas?
Tema pucanja za Novu godinu nije nova. Štoviše, priča se o njoj
već desetljećima kao što svjedoči i današnji tekst u ovoj
rubrici, a koji prenosimo iz prvih dana 1974. godine, dakle prije
ravno pola stoljeća.
Ipak, teško se oteti dojmu da je svojevrsna moralna panika oko
novogodišnjih vatrometa u današnje vrijeme na stranu stavila
daleko ozbiljniji i opasniji problem, a to su druga eksplozivna
sredstva. Novogodišnji vatromet bezazlena je i duga tradicija u
cijelom svijetu, koja čini minimalnu, ako i takvu, štetu i
zasigurno sama za sebe ne uzrokuje probleme i panične strahove
životinja, djece i osjetljivijih pojedinaca.
A, o onom što probleme zaista čini, gotovo da se i ne piše osim
kroz par generičkih testova. Još je gore da, ako nas ne vara
dojam (jer u medijima niti u policijskim izvješćima o tome nema
ni spomena), protiv višednevnog iživljavanja tisućama petardi i
jačih eksplozivnih sredstava, malo što čine i nadležni pa se
tako, sudeći po brojnim komentarima na internetu, pomalo
zaboravlja da petarde – jesu zabranjene. “Pucanje” je dozvoljeno
u periodu od Štefanja do Nove godine, ali samo pucanje onim
sredstvima koje se mogu legalno kupiti u svakom dućanu, a to je
najčešće ono što nazivamo “dječjom pirotehnikom”. Prave petarde
zabranjene su već jako dugo, ali – kao da i nije.
Ako ćemo se uspoređivati sa razdobljem od prije 50 godina, onda,
iako ni to nije posve eliminirano, možemo reći da je ipak pomak
učinjen u korištenju ostalog vatrenog oružja. Danas se, naime,
barem u gradovima, ipak rijetko može čuti pucanje iz pištolja,
pušaka ili automata kakvo je, čini se po tekstu koji prenosimo,
bilo gotovo pa standard u sedamdesetim godinama…
“Pucnjava”, Karlovački tjednik, 10. siječnja 1974.
godine
Novogodišnje prazničko raspoloženje je iza nas. Kako smo tu
noć dočekali, kako smo se zabavili, ostavimo radije po strani.
Ali, prisjetimo se nečega što nas je danima podsjećalo na
približavanje te noći na razmeđu dviju godina. Riječ je o
pucnjavama.
Danima su na karlovačkim ulicama odjekivale eksplozije
bombica, žabica i petardi, grmilo je na gotovo svakom uglu.
Stresali smo se od iznenađenja, tražili okom onog tko je pod noge
starice, djevojke i nas bacio bombice. A te bombice došle su
ilegalnim kanalima ovamo iz Italije i Njemačke. Na njima stoji
oznaka “Petarda – Pirat”, ali bez oznake proizvođača. Nabavna
cijena bila je 30 para, a prodavale su se po 2 i više dinara. U
Stanici milicije Karlovac postoji podatak da su uhvaćena
četvorica preprodavača i kod njih stotinjak petardi. Tri prijave
podnesene su protiv svakog od njih: narušavanje javnog reda i
mira, nezakonito držanje eksplozivnih sredstava i ilegalna
trgovina. To je epilog tisuća eksplozija koje su nas
uznemiravale.
Ali nisu samo pucale bombice. U novogodišnjoj noći iz
pištolja je ranjen Miloš Bojanić iz Vojnića. Veselje je završilo
dubokom ranom. A svjedoci smo i toga da su ne samo novogodišnje
već i druge pretprazničke noći pune pucnjava iz pištolja,
lovačkih pušaka i karabina pa čak negdje odjekne i rafal
automata. Puca se u zrak, ali tane, a to se i ovoj novogodišnjoj
noći dogodilo više puta, zaluta u nečiji stan.
Moramo li veselje garnirati pucnjavom i eksplozijama, ili se
umijemo zabaviti i bez toga? Pitanje na koje odgovor može dati
svatko od nas, jer nam svima ta pojava smeta.
(foto: kafotka.net)