KAretrovizor: Kako smo od košarkaške sile (na državnoj i lokalnoj razini) postali otužni luzeri

Foto KAfotka.net

Još jedno sportsko razočarenje u dva desetljeća frustracije,
današnji košarkaški potop hrvatske reprezentacije u režiji po
imenima lošijih Čeha, otvaraju stara pitanja. Što se događa s
našim kolektivnim duhom i pobjedničkim mentalitetom? Igramo za
svoju zemlju, živimo u slobodnom društvu, naši sportaši zarađuju
milijune u stranim klubovima i izgledamo kao prestrašeni amateri.
Kako su se za “onu” omraženu zemlju, u crnoj diktaturi, igrači
koji su igrali za sendvič i sok penjali na evropske i svjetske
tronove? Primjerice na Svjetskom prvenstvu 1970. (jedna je grupa
razigravala u Karlovcu što je danas nezamislivo), tadašnji su
igrači tukli čak i SAD i postali svjetski prvaci!? A podsjetimo
se, prvu petorku Jugoslavije tada su činila petorica Hrvata:
Ćosić, Plećaš, Šolman, Tvrdić i Skansi. To više nisu pitanje za
sportske stručnjake nego za sociologe i psihologe. Sportska
momčadska nemoć na međunarodnoj sceni i naša frustracija mogla bi
se prenijeti i na našu mikro razinu, na grad koji se nekad zvao
“gradom košarke”, a više ne zaslužuje ni po čemu taj epitet. O
tome gdje smo bili nekad i gdje smo danas svjedoči izvještaj sa
godišnje skupštine slavnog “Željezničara” iz zlatnih karlovačkih
košarkaških dana kad je osvajanje 6. mjesta na sredini ljestvice
u saveznoj ligi proglašeno “relativnim uspjehom”, a ispred
karlovačkog kluba nalazili su redom “Olimpija”, “Partizan”,
“Zadar”, “Crvena Zvezda” i “Split”! Znakovito, svi ti klubovi
(osim “Splita” koji traži načina da se vrati na staze uspjeha) su
i dalje debelo utisnuti na košarkaškoj karti, karlovačka “točka”
je izbrisana. Stvar je jednostavna, Karlovac je drmao
jugoslavenskom košarkom kad je imao jaku infrastrukturu,
kvalitetnu struku, pametno i ambiciozno političko gradsko vodstvo
i načina da zadrži svoje najbolje igrače. Kao što se vidi iz
teksta, ti su načini podrazumijevali i pronalaženje zaposlenja i
rješavanje stambenog pitanja. I ne treba ići dalje od te
činjenice, kad znamo da se u zadnjih četvrt stoljeća stambeno
pitanje rješavalo socijalnim slučajevima (što je pohvalno) i
podobnicima svih vrsta što je odurno, a najbolja preporuka za
posao je bila i ostala stranačka knjižica prave boje. Baš kao i
hrvatska košarka, točno smo tu gdje i zaslužujemo. Utopljeni u
prosječnost.

Sedam trenera vodi 230 košarkaša u Šancu, Karlovački
tjednik, 06.02.1967.

Prema podacima koje smo čuli na godišnjoj skupštini košarkaškog
kluba “Željezničar” u nedjelju, ovaj najpopularniji karlovački
sportski kolektiv sada ima oko 230 aktivnih košarkaša i
košarkašica koji su razvrstani u sedam momčadi i pionirsku školu
košarke. S ovim rezultatima “Željezničar” je danas sigurno jedan
od najmasovnijih sportskih kolektiva u Hrvatskoj, posebno u
košarkaškom sportu. Godišnjoj skupštini prisustvovalo je 143
člana ovog kluba medu kojima je bilo gostiju i najvatrenijih
simpatizera iz Šanca kao što su Ivica Jurajevčić – Pinčo i Božo
Ercegović – Splićanin.

Protekla godina bila je u mnogo čemu uspješna u radu KK
“Željezničara”, iako je seniorska momčad propustila zaista
rijetku priliku da se domogne čak vicešampionske titule u
prvenstvu savezne lige. Osvajanje šestog mjesta na skupštini je
ipak ocijenjeno kao relativan uspjeh.

Treneri “Željezničara” A. Jurčević, I. Peris, R. Peris, A.
Pšeničnik. I. Jeličić, I. Dobranić i M. Mamula nastavljaju staru
tradiciju “Željezničara” odgajanje vlastitih igrača u čemu se
uspijeva jer je seniorska momčad već prošle sezone bezbolno
započela smjenu generacije. U toku prošle sezone zalaganjem UO
kluba na čelu s predsjednikom Ivanom Grčićem KK “Željezničar” je
poslovao sa sredstvima više od 9 milijuna starih dinara! Pored
dotacije SOFK od oko 3 milijuna dinara, željezničke organizacije
pomogle su ovaj sportski kolektiv s više od 2 milijuna dinara.
Ostala sredstva “Željezničar” je ostvario vlastitim angažiranjem
od čega prihod s utakmica iznosi oko 2 milijuna starih dinara.
Međutim, troškovi kluba “pojeli” su sva sredstva, što pokazuje da
će ove godine za ovako veliki košarkaški pogon biti potrebna i
veća sredstva posebno ako se uzme u obzir da košarkaše pored
prvenstva Savezne lige 12. ožujka čeka ujesen i prvi dio zimskog
prvenstva u dvoranama. Zbog toga je na skupštini bilo istaknuto
da bi na račun kvalitetnijih sportskih organizacija u gradu
trebalo ove godine izvršiti preraspodjelu sredstava. Među
ozbiljnim problemima u radu kluba spomenute su teškoće
reprezentativaca Kasuna i Križana, koje klub nije u mogućnosti
sam da riješi. Kasun je bez stana, a Križan još od završetka
prošlog prvenstva uzaludno traži u gradu zaposlenje lako ima višu
stručnu spremu. Uz rješavanje ovih problema, klub očekuje da će
radne organizacije i dalje pomagati “Željezničar” i ujedno se
nada da će aktivnost i uspjesi kluba od ove godine biti još i
veći nakon što se otvori toliko očekivana školska dvorana na
Rakovcu.

Na skupštini je pročitana lista najboljih strijelaca seniorske
momčadi na prvenstvenim i prijateljskim utakmicama. Najbolji je
bio Slobodan Kolaković s ukupno 806 postignutih koševa, od toga
456 na prvenstvenim utakmicama. Iza njega najbolji strijelci u
prvenstvu Savezne lige bili su Kasun s 278 i Kiseljak s 248
koševa. Najefikasniji realizator s penala bio je Petar Starčević
koji je realizirao 83 posto slobodnih bacanja. Skupština
“Željezničara” završila je rad prilično oštrom kritikom KSH koji
već drugu godinu nije poslao svoga predstavnika na godišnji skup
jednog od najboljih i najmasovnijih košarkaških klubova u
Republici.

Pripremio Tihomir Ivka

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest