U 95-oj godini napustio nas je najstariji Dubovčak, gospodin Bruno Foschio. Preminuo je blago u Gospodinu u Domu za starije osobe u Kranjčevićevoj ulici, u njegovom Dubovcu koji je toliko volio i u kojemu je poživio cijeli svoj životni vijek, u obiteljskoj kući Foschijevih u Supilovoj ulici.
Bruno Foschio je rođen 27. rujna 1924. u Karlovcu gdje je završio srednju, a Višu građevinsku školu završio je u Zagrebu. Kao inženjer građevine radio je u poduzećima Temelj, Građevinar i Tehničar u Karlovcu.
Bio je aktivan i kao sportaš i sportski djelatnik. Isprva se bavio nogometom nastupivši za NK Viktoriju sa Dubovca i NK Željezničar. Potom se potpuno posvetio veslanju i Veslačkom klubu Korana u kojemu je bio član do zadnjih dana svog života. Uspješan regatni veslač bio je 1950-ih godina prošlog stoljeća, veslajući uglavnom u četvercu. Bio je dugogodišnji tajnik Veslačkog kluba sa Dubovca. Pisao je o povijesti veslačkoga sporta na Dubovcu u dvije klupske brošure. U časopisu “Svjetlo I i II” pisao je i o Dubovčakima u 20. stoljeću.
Knjiga “Moj Dubovac” objavljena je 2001. godine a potpisuju je Bruno Foscio i prijatelji. “Dubovac je naša nada, naš karlovački san, u njemu moja duša spi, to je jedno mjesto malo kakvog nigdje ni. Donesen kao kap kiše, Dubovac u meni, ja u Dubovcu ostajem“, tako je Bruno Foschio doživljavao svoj Dubovac.
Predgovor za tu knjigu napisao hrvatski pripovjedač, romanopisac, esejist, pisac za djecu, novinar i prevoditelj Stjepan Čuić: “Ovaj je rukopis iznimno vrijedan. I to s nekoliko razloga. Utemeljen je u faktografiji, koja je marno provjerena. Drugo, uzorito je pismen i, treće, protkan je sentimentom, bez čega i nema iskrena odnosa prema vlastitu ambijentu”
“Ima i duhovitih portreta Dubovčaka. Na primjer, Dubovački James Dean što ga je napisao urednik i autor većeg dijela priloga Bruno Foschio. Priča je to o životu veseljaka, koji je po uobičajenim društvenim regulama promašio život, a po vlastitima nije. Priča tužna kraja, ali i poučna.“, napisao je između ostaloga u predgovoru ove knjige Stjepan Čuić, nekadašnji dopredsjednik te predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Bruno Foschio bio je i član uredništva knjige “Rodoslovlja Kvaka ’85 Dubovac – Karlovac” svojevrsnoj biografiji Dubovčaka koji se godinama okupljaju na Kvaki – Veslačkom klubu. U knjizi 22 osnivača Bratstva “Kvaka ’85” piše o njihovom odrastanju na Dubovcu, objavljeni su izvadci iz zapisnika knjige Hižnog protokola i slično.
Predgovor za knjigu “Rodoslovlja” napisao je Ivo Ott, nakladnik i autor “Karlovačke povjesnice” i pokretač tekstova o karlovačkim kvartovima u časopisu “Svjetlo”, inače Brunin prijatelj i dobar poznavatelj: “Na kraju ovog skromnog proslova valja se i po treći put zapitati: Što ih čini posebnima? I odgovoriti: Posebnim ih čini posebno življenje vlastitih života, neupitna ljubav prema bližnjima i hrvatskoj domovini, te strastvena radost njihove uzajamnosti“.
Posljednji ispraćaj gospodina Brune Foschia biti će u ponedjeljak, 14. siječnja 2019. godine u 15:00 sati na Katoličkom groblju na Dubovcu.
Marijan Bakić/KAportal