Svjedočanstvo svoje vjere u Nacionalnom svetištu svetog Josipa na Dubovcu dala je sestra Vedrana Ljubić iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi koja je prije 30 godina u ovoj župi vršila službu katehistice. Sestra Ljubić je već 20 godina u misijama u Ugandi, a sa sobom je dovela sestru Paskaziu Bushemere, prvu djevojku iz Ugande koja je postala redovnica, članica Družbe Kćeri Božje Ljubavi. U svojem govoru opisala je život u Ugandi u koju je došla 1998. godine:
– Kad sam došla tamo nismo imali ni kuće, iako nam je kuća bila obećana. Dakle, nas smo pet sestra počele od nule. Ipak uz Božju pomoć uspjele smo malo pomalo izgraditi sebi kuću na zapadu Ugande. Uz tu kuću napravile smo dispanzer, domaćinsku školu, mlin za miljenje žitarica … Naša je primarna karizma školovati djecu za što sam baš ja zadužena. Svaka sestra ima svoje područje. Moje je školovati djecu, što nastojim činiti. Na žalost mnogo djece nemaju mogućnosti pohađati školu. Oni koji od nas dobiju školarinu, zapravo od vas koji ovdje u Hrvatskoj pomažete naš misijski rad jer ja ne bih mogla sama ništa, već uz pomoć dobrih ljudi iz našeg naroda koji pomažu meni kako bi pomogla njima – svjedočila je sestra Vedrana i nastavila – Jedna od tih kojima smo pomogli je ovdje prisutna sestra Paskazija. Nju smo mi školovali. No postoje brojna djeca koja se ne mogu upisati u škole radi neimaštine. Oni moraju čuvati koze, ovce ili krave. Recimo, ženska se djeca udaju rano, muče se – naglašava s. Ljubić.
– U Kampali, uz nas dvije, djeluju još druge dvije sestre s kojima odgajamo kućne pomoćnice, što znači da svaka četiri mjeseca imamo drugu skupinu djevojaka koje učimo higijeni, kuhanju i svemu što jedna žena treba znati. Nakon završenog školovanja nađemo joj posao. To je naš posao u misiji. No, želimo ići dalje na područje gdje nitko još od misionara nije došao. To je područje zaostalo u svakom pogledu, to se područje i pleme naziva pleme Karamodža. Oni su slični Masaima i dosta su tvrde šije. Trebat će puno strpljenja i vremena dok s njima radimo. Želja nam je na tom području sagraditi osnovnu školu, vrtić i centar za žene te prostor iz kojega ćemo djelovati. Za gradnju spomenutih institucija mole nas mještani toga kraja jer oni smatraju da im je to najbitnije. Žele vrtić, centar za djevojke i žene, što znači da žele da ih se pouči osnovama higijene, šivanju i tome slično – propovijedala je između ostalog s. Vedrana Ljubić.
Rektor Svetišta mons. Antun Sente ml. zahvalio je s. Vedrani i Paskaziji na dolasku, na svjedočanstvu vjere. Uručio im kovertu s iznosom od 9.000 kuna koje su prikupili župljani, svećenici i redovnice Dubovačke župe za potrebe misija u Ugandi.
ŽUPLJANI IZ BARILOVEČKOG LESKOVCA CEROVCA I LADVENJKA U SV. JOSIPU
Misno slavlje povodom 19 srijede Velike pobožnosti svetom Josipu 22. svibnja 2019. godine predvodio je u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu vlč. Tomislav Krajačić, upravitelj župe svetog Josipa – Barilovečki Leskovac i svetog Vida – Ladvenjak u koncelebraciji s mons. Antunom Senteom, ml., rektorom Svetišta. Misno slavlje animirao je žuni zbor svetog Vida iz Ladvenjaka pod vodstvom mladog dirigenta Daria Marčaca,a uz orguljsku pratnju mag. mus. Krešimira Klarića, glavnog orguljaša Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.
U prigodnoj homiliji vlč. Krajačić je između ostalog kazao kako danas živimo u kulturi koja je ovisna povezanošću. Imamo razne mobitele, GPS uređaje, satelite … Svi trebamo ostati u kontaktu. Nikada ne bismo otišli od kuće bez naših telefona, bez prazne baterije … Ako bi postojala šansa da baterija ne bi izdržala ponijeli bi smo punjač. Netko bi se vratio odmah doma jer je zaboravio mobitel. Ne daj Bože da kafić nema wi-fi jer mobitel ne vrijedi ako nije povezan na internet. Razumijemo li sad što je povezanost?!
– Imamo li takvu povezanost s Isusom? – zapitao se vlč. Krajačić i dodao kako čovjek prekine što radi, samo da odgovori na poziv s mobitela.
– Neki prekinu misu pa odu van pričati na mobitel. Najradije bih u tom trenutku i ja prekinuo misu i otišao zaključati vrata da ne može ponovno ući.
KAportal.hr