– Za većinu radova arhitekte Ivana Maradina možemo reći, kada bi se desili danas, bili bi jednako atraktivni i suvremeni po svom oblikovanju i arhitektonskom pristupu, odnosno onoj srži arhitektonskog djela – rekla je predsjednica DAGGK-a Tatjana Basar.
Povodom obilježavanja 60. obljetnice Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovca (DAGGK), u Gradskom muzeju Karlovac (na 2. katu) otvorena je izložba “Ivan Maradin – misao, crtež, djelo“.
U ime organizatora prva se nazočnima obratila predsjednica DAGG-a arhitektica Tanja Basar. U svom je izlaganju dala naglasak na opus radova arhitekte Ivana Maradina.
– Jedna sam od onih za koje arhitekti žive vječno, ili bar onoliko dugo koliko žive njihove zgrade, naselja izgrađena po njihovim planovima, skice i crteži sačuvani negdje… – rekla je predsjednica DAGGK-a Basar i nastavila:
– Zato je, dok gledam njegove radove, arhitekt Ivan Maradin snažno prisutan. Živim u kući na parceli označenoj brojem 237 u njegovom detaljnom urbanističkom planu Luščić, svakodnevno uživajući u humanosti prostora koju je svojim planom omogućio. Ideja susjedstva, razlikovanje javnog i privatnog, mjerilo, sve je tu pogođeno, ugodno… Živeći u vrijeme kad se misao arhitekta – urbanista mogla dosljedno provesti, kreirao je naša karlovačka naselja na najbolji mogući način i na svim principima modernog urbanizma, rekla bih školski čisto, onako kako nas je sve učio Arhitektonski fakultet u Zagrebu, ali kod Ivana Maradina s jasno uočljivom kreativnošću i uvijek čitljivom idejom prostora. Senzibilitet za prostor, lakoća oblikovanja zgrada i poznavanje detalja rijetko se spoje u jednoj osobi. Arhitekt Maradin imao je sve to zato su njegovi radovi naizgled tako jednostavni i kad sadrže složene prostorne, funkcionalne i oblikovne strukture. A iz te čistoće i jednostavnosti proizlaze bezvremenost njegove arhitekture i životnost njegovog urbanizma. Za većinu radova možemo reći, kada bi se desili danas, bili bi jednako atraktivni i suvremeni po svom oblikovanju i arhitektonskom pristupu, odnosno onoj srži arhitektonskog djela – kazala je Tatjana Basar.
Govorila je i o pojedinim Maradinovim uspješnim urbanističkim i arhitektonskim djelima kao što su dječji vrtić Dubovac, stambeni nizovi u Grabriku i Luščiću, urbanističko rješenje naselja Dubovac, trim staze SRC-a Ilovac…
Stjepan Lipšinić: Njegov ‘ma nemoj’ prilično me dugo pratio
Kolega arhitekt Stjepan Lipšinić koji je jedno vrijeme radio s Maradinom u Projektnom birou Urbanis podsjetio se na razdoblje kad su u birou Urbanisa na Gazi zajednički dijelili projektni stol. Lipšinić tada mladi arhitekt, a Maradin čovjek s iskustvom od kojega je kasnije mnogo naučio.
– Od mog prvog susreta s njim o njegovom radu znam gotovo sve, ta sjedili smo jedan pored drugog. “Ma, nemoj!” rekao bi. Duhovno su me hranili njegovi javni nastupi u obranama nekih karlovačkih rješenja, gotovih patenata, u urbanizmu uglavnom – prisjeća se arhitekt Lipšinić.
– Ovaj njegov ma nemoj prilično me dugo pratio, ili bolje rečeno, zvonio u meni. Tako sam upoznao inženjera Maradina, arhitektu, tih davnih 70-ih, 80-tih godina u kojima je njegovo djelovanje bilo na vrhuncu, a istupi u javnosti bili znani do te mjere da se o njima pričalo kao o nemogućim situacijama. Od tada pa do kraja našeg poznanstva ostao je za mene inženjer Maradin, u vremenu u kojem su iskusniji vrlo rijetko ponudili generacijski odmaknutim i dolazećim ”kolegijalnost”, ono što je svatko mlad čekao i tada rijetko dočekao: kolega mladi ili samo kolega. Tada i sada to je pravo ostalo u vlasništvu iskusnijih i rijetko se dijelilo bez razloga. Ostala mi je zauvijek u sjećanju Maradinova predanost radu s mladim arhitektima. Postavljao se izrazito mentorski, uvažavao nove pristupe, prijedloge i ideje, a ako se i nije slagao, volio je argumentaciju i raspravu s onom legendarnim opaskom: ‘Ma, nemoj’ Cijenio je prednosti timskog rada sa svim raznolikostima ideja i karaktera što je smatrao i formulom uspjeha u arhitektonskoj kreativnosti – kaže Stjepan Lipšinić.
Marijan Bakić: S Rukometnim klubom živio jednako intenzivno kao i sa svojom profesijom
O Ivanu Maradinu, sportskom entuzijasti i velikom zaljubljeniku u sport, govorio je karlovački sportski novinar Marijan Bakić, glavni tajnik Hrvatskog zbora sportskih novinara.
– Bio je aktivan sportski djelatnik, predsjednik Rukometnog kluba Dubovac gotovo 12 godina, od 1969. do 1981. godine. S Rukometnim klubom živio jednako intenzivno kao i sa svojom profesijom – rekao je Bakić naglasivši da je za vrijeme kad je Maradin bio predsjednik RK Dubovca taj klub pet puta biran za najbolji sportski kolektiv grada, a 1979. bio je i dobitnik najvišeg gradskog priznanja “Majske nagrade Grada Karlovca”.
Prepričao je i nekoliko zanimljivih anegdota iz sportskog života tadašnjeg Dubovca s Ivanom Maradinom na čelu.
Maradin je bio dobitnik više priznanja za rad u rukometu među kojima i Povelju Hrvatskog rukometnog saveza i pet naslova zaslužnog sportskog djelatnika SOFK-e Karlovac. Dobitnik je i Nagrade za životno djelo u sportu (SOFK-a) 1990. godine.
Nazočnima se na kraju obratila i dožupanica Martina Furdek Hajdin, također arhitektica po zvanju, koja je izložbu i otvorila. Otvorenju je bio nazočan i karlovački gradonačelnik Damir Mandić, u ime domaćina Gradskog muzeja sve je pozdravila ravnateljica Hrvojka Božić, a na kraju se svima zahvalila kćerka Ivana Maradina, također arhitektica Nikolina Maradin – Juretić.
KAportal