Mlada Katalonka u našem će gradu provesti godinu dana, a uskoro kreću i njeni prvi tečajevi španjolskog i francuskog jezika.
Mnogi volonteri u Centru za mlade dolazili su iz većih gradova, no ona je došla iz puno manje sredine. Za početak se predstavlja…
– Imam 24 godine i studentica sam društvenih znanosti, na zadnjoj sam godini, koja je sada, evo, na pauziranju budući mi se ukazala ova prilika koju sam svakako htjela iskoristiti i steći neka nova iskustva kroz program volontiranja. U Karlovac sam došla iz Španjolske, preciznije Katalonije, iz malog mjesta Sant Llorenç Savall. Znam da Karlovac isto nije jako velik grad, ali iz moje perspektive u neku ruku i jest pa je moj pogled na vaš grad sigurno drugačiji nego od nekog tko je došao iz velegrada.
Da, zapravo se često događalo da volonteri jesu baš iz ogromnih svjetskih metropola poput Istanbula, Pariza, Amsterdama, Barcelone… Njima je Karlovac bio potpuno drugačije iskustvo, kako naš grad izgleda iz tvoje perspektive?
– Moje mjesto je zaista jako malo i tiho, imamo možda 2-3 kafića, jednu pekaru, tako da je meni zaista zanimljivo biti u gradu koji ima kafiće, događaj mi je već da mogu u razne pekare haha, koji ima kino i kazalište, u kojem su razna događanja… A koji je opet s druge strane i pun prirode, na neki način kao da je istovremeno i velik i malen grad, obožavam šetati vašim parkovima.
Da ne bude da je sve dobro, ima li nešto što ti se ne sviđa?
– Hm, bojim se da do toga tek dolazimo! Moje mjesto je, kao i cijela Katalonija, jako sunčano, kod nas je cijele godine sunce i bilo mi je pomalo teško kada je naglo zahladilo i bilo jako tmurno i kišovito danima. Svjesna sam da je to bilo samo kratkotrajno i da prava kasna jesen i zima tek dolaze, pričaju mi ljudi i o vašim maglama i ne mogu baš reći da ih čekam s nestrpljenjem i veseljem (smijeh).
Kako si se odlučila za dolazak baš u Karlovac i u Carpe Diem, odnosno za baš ovaj volonterski projekt? Onda ćemo, naravno, i o tome što ti je zapravo glavni zadatak…
– Gotovo slučajno, na stranicama jedne udruge koja se bavi volonterskim radom “iskočio” mi je taj projekt koji mi se odmah svidio, prijavila sam se i obostrano smo kliknuli. A, za početak je riječ o tečajevima španjolskog i francuskog jezika koji ubrzo počinju u Centru za mlade Grabrik, volim jezike, volim poučavati, posebno mlade, tako da se jako veselim tome. Vrlo sam zadovoljna i odazivom, za oba jezika je stiglo puno prijava.
Jesi li se već bavila volonterskim radom?
– U neku ruku da, ne izravno u ovom obliku, ali bila sam u izviđačima kroz koje je također bilo i volonterskog rada.
Poučavat ćeš španjolski i francuski, mi razgovaramo na engleskom, a kada nas je konobarica došla pitati što ćemo popiti naručila si na hrvatskom. Znaš li još neki jezik? I kako ti ide učenje hrvatskog?
– Naravno govorim i katalonski koji je zaseban jezik. Učila sam i kineski nekoliko godina, iako ne bih baš mogla reći da ga zaista znam. Hrvatski učim jer volim jezike i jer sam sada ovdje i mislim da je i u redu da se pokušavam sama sporazumijevati. Učenje ide polako, težak je jezik za nekoga tko nije izvorni govornik, ali naučila sam dovoljno da mogu sama nešto naručiti, kupiti u trgovini i slično. Iako, ako nešto i ne znam nije problem, jer većina ljudi dobro govori engleski.
Kakav je zapravo školski sustav u Kataloniji što se tiče jezika, govorite li u školi španjolski ili katalonski?
– U osnovnoj školi program je na katalonskom, no imamo španjolski od prvog razreda, očekuje se od djece da znaju oba jezika. U srednjoj školi već ovisi od profesora do profesora, neki vode nastavu na katalonskom, a neki na španjolskom. Trenutno postoji i zakonska odredba Vrhovnog suda da bi 25% školskog programa moralo biti na španjolskom ili da budemo točni na kastiljskom, što je jezik koji se u svijetu uglavnom naziva španjolskim.
Jesi li razmišljala i o tečaju katalonskog jezika u Karlovcu?
– Da i jako bih to voljela! Krećemo sa španjolskim i francuskim, ali tijekom moje godine boravka ovdje radit ću još neke radionice, ne samo jezične, a katalonski jezik je svakako jedna od ideja, no treba prvo ispitati kakav je potencijalni interes. Već s polaznicima španjolskog tečaja ću vidjeti ima li možda zainteresiranih da nauče i osnove katalonskog.
Spomenula si da voliš sunčano vrijeme, došla si početkom kolovoza, jesi li stigla možda otići na naše more? Jesi li posjetila još nešto u Hrvatskoj?
– Na more nažalost nisam! Bila sam u Rijeci, ali nije mi to baš bio pravi “morski grad” i destinacija za sunčanje i kupanje. Inače sam bila i u Varaždinu, a redovito idem u Zagreb jednom tjedno, jer jedan od hobija mi je ples, konkretnije lindy hop (varijacija swinga, op.a.) s kojim sam počela već u Španjolskoj i bilo mi je jako drago čuti da ga ima i u Zagrebu i odmah sam se uključila.
Osjećaš li se dobro primljena u Karlovcu i Hrvatskoj? Jesi li stekla nove prijatelje?
– Jesam, naravno, doduše ne baš izvan ovih krugova u kojima se krećem, no i u Centru za mlade u Karlovcu i na plesu u Zagrebu svi su jako ljubazni i gostoljubivi. Nemam nikakvih primjedbi ni inače, sviđa mi se ovdje.
Što bi, pak, preporučila nekom od Karlovčana koji planiraju posjetiti Kataloniju? Jasno, mnogi su i preko školskih maturalnih putovanja bili u Barceloni, no što još vidjeti?
– Katalonija stvarno nudi jako puno, ovisno o tome tko što voli, možete odabrati more, a možete i u planine. Jedna od mojih omiljenih lokacija je duga šetnica Cami de Ronda Costa Brava, koja ide pored mora i šuma i zaista je prekrasna.
U tvojem mjestu?
– Sant Llorenç Savall je stvarno vrlo malo mjesto pa nema neke posebne turističke atrakcije, ali recimo moglo bi biti zgodno mjesto kao svojevrsni “kamp” iz kojeg možete krenuti na razne planinarske izlete.
Za kraj, kako se snalaziš u Hrvatskoj što se tiče hrane i takvih stvari, nedostaje li ti nešto iz Katalonije? Što je s “pop kulturom”, jesi li našla neki dobar bend?
– Ne nedostaje mi ništa posebno, može se dovoljno toga nabaviti i kroz dućane. Moram priznati da nisam dosad posebno eksperimentirala s hranom, ali probala sam burek, to je jedino novo što sam kušala. Bila sam naravno na Danima piva i tu sam čula puno hrvatskih bendova, bilo je okej, ali moram priznati da mi je katalonska glazba i dalje omiljena!
Razgovarao: Darko Lisac