Predavala je o odnosu pisca i njegove posljednje ljubavi Dore Diamant
Prevoditeljica Bojana Bajić održala je u utorak u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu predavanje “Raskoš života Franza Kafke”, a i dalje se u Izložbenom salonu “Ljudevit Šestić” može pogledati izložba o njegovom životu povodom stote obljetnice smrti.
B. Bajić je navela da je prije nekoliko godina prevađala roman “Raskoš života” Michaela Kumpfmüllera o životu Kafke i njegove posljednje ljubavi Dore Diamant, koja je bila 15 godina mlađa od njega i zbog koje se preselio iz Praga u kojemu je rođen, odrastao, školovao se i radio u Berlin. Nastavila je da je Kafki uspjelo živjeti drugačije, čemu je i težio, i to dok je bolovao, pred smrt, pomiren sa sudbinom.
– U ljubavi i patnji, u nadi i strahu, priča o prazninama i ispunjenju Kafkinoj fizionomiji daje novu nijansu, a ovog gotovo mitskog književnika čini krhko običnim, prepoznatljivim u svakom od nas – istaknula je B. Bajić.
Objasnila je da je Kafka predugo živio u napetosti i da je vjerovao da je “u dodiru sa sobom” tek dok piše. Kako od toga nije mogao živjeti, kao pravnik je radio u osiguravajućem zavodu, a bio je razapet i između braka i književnosti jer je strahovao da bi ga vezivanje za nekoga na takav način onemogućilo u stvaranju. Bio je tri puta zaručen za dvije žene.
– Težio je i tome da napusti Prag, a u Berlin se preselio nakon što je na Baltiku upoznao D. Diamant kada se liječio od tuberkuloze. Tada je uslijedilo je sretno razdoblje njegova života, što je prije njihova susreta bilo potpuno nezamislivo – napomenula je B. Bajić.
Rekla je da je Dora jedina žena koju je Kafka volio i trebalo je biografima vremena da dođu do te spoznaje. Opisala ju je kao odlučnu i samostalnu ženu.
– Njezina biografija govori da je bila jedna od najemacipiranijih žena 20. stoljeća – kazala je B. Bajić.
Nastavila je da je bila “strastvena, puna života, inteligentna istočnoeuropska Židovka koja je jednom od najvažnijih književnika 20. stoljeća pomogla da proživi najsretniju godinu svog života”.
– Kafka u njoj nije vidio muzu. Odmah je uvidio da utjelovljuje suživot istočnog i zapadnog stila života. Poznavao ju je dva tjedna kad je donio odluku da će doći k njoj u Berlin – dodala je B. Bajić.
Diamant je bila pustolovka koja se otrgnula od očeva utjecaja, a Kafka to nije bio i nije se uspio otrgnuti od utjecaja svoga oca 40 godina, napomenula je predavačica.
– Dora je Kafku doživjela kao čovjeka zapanjujuće dubine čiji su usmeni i pisani izričaji bili jednako značajni, a za književna je djela bila suštinski, krajnje osobno zainteresirana – kazala je B. Bajić i nastavila da je Kafka bio zadivljen time koliko je Dora bila “prirodna, zdrava, zgodna i jednostavna”, da je vodila život kakav je Kafka smatrao autentičnim i koji svjedoči o duhovnoj slobodi.
B. Bajić je rekla da je Dora bila Kafkin antipod, “utjelovljenje njegove čežnje”.
– Njezina neovisnost, mladost, živahnost, neustrašivost, sposobnost neposrednog uživljavanja i razumijevanja te njezino brižno ophođenje dali su mu hrabrost i novi optimizam. Dora je uz Kafku otkrila svijet pun magije i našla se na putu novog otkrivenja predodžbe o samoj sebi, novog poštovanja svoje osobnosti – iznijela je B. Bajić.
Kafka je htio živjeti u Berlinu s D. Diamant i napustiti posao koji mu je donosio kruh da bi radio samo kao spisatelj.
– Tek je sveukupnost tih okolnosti činila ono što si je predočio kao raskoš života. Nikada nije odustao od tog plana, iako mu je trebalo vremena da ga ostvari, a upravo mu je teška bolest omogućila da plan napokon provede u djelo, i u tome je njegova tragika – kao pisac je mogao živjeti tek u okrilju smrti – zaključila je B. Bajić.