Okupacija Vukovara potrajala je do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, nakon čega su se Vukovarci napokon vratili svojim domovima koje je prvo trebalo obnoviti, u što se uključila država
Vukovar se u danas prisjeća najtežeg dana u novijoj povijesti kada je 1991., nakon 87 dana herojskog otpora, 18. studenog slomljena obrana grada koji su potom okupirali JNA i srpske paravojne postrojbe počinivši brojne zločine nad civilima i braniteljima u razrušenom gradu.
Tijekom gotovo tromjesečne agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. godine ubijeno je i poginulo najmanje 2717 hrvatskih branitelja i civila, oko 22.000 Vukovaraca je završilo u višegodišnjem progonstvu, a nekoliko tisuća branitelja i civila prošlo je kroz srpske koncentracijske logore, iz kojih se njih više od 300 nije nikada vratilo.
Više od 350 branitelja i civila na popisu zatočenih i nestalih
Na popisu zatočenih i nestalih osoba iz Domovinskog rata još se nalaze imena više od 350 branitelja i civila, kojima se svaki trag gubi u ratnom Vukovaru u jesen 1991. godine.
Iako su borbe i sukobi u Vukovaru i njegovoj okolici počeli prije, kao datum početka bitke obično se navodi 25. kolovoza 1991., kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad s namjerom da taj grad zauzmu najduže za tjedan dana.
No, hrvatski su branitelji, iako brojčano i po oružju deseterostruko slabiji, uspjeli izdržati gotovo tri mjeseca. Stanovnici su bili bez struje i uredne opskrbe vodom i hranom dok je na grad svakodnevno padalo na stotine projektila, uz tenkovske i zračne napade.
Okupacija Vukovara potrajala je do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, nakon čega su se Vukovarci napokon vratili svojim domovima koje je prvo trebalo obnoviti, u što se uključila država.
Po dostupnim podacima, na području Vukovara obnovljeno je gotovo 5400 kuća i 282 višestambene zgrade s oko 5300 stanova, za što je potrošeno nešto više od 245 milijuna eura.
U odnosu na ratnu 1991. Vukovar je danas neprepoznatljiv grad, obnovljen s modernom infrastrukturom, ali manjkom stanovništva. Prema popisu iz 2021. u tome gradu živi 23.175 stanovnika u odnosu na oko 47.000 prije Domovinskog rata. Mnogi smatraju kako je upitan i broj od 23.175 ljudi, a posebno zabrinjava činjenica da je više stanovnika starijih od 65 godina u odnosu na djecu do 14 godina.
U Vukovaru je svatko izgubio nekoga svoga
Po podacima gradske uprave, krajem 2023. u Vukovaru je bilo 6064 zaposlenih osoba, što je za 160 osoba više nego godinu ranije. Problem su relativno niske plaće, kao i u cijeloj Vukovarsko-srijemskoj županiji gdje je prosječna neto plaća u prvom kvartalu ove godine iznosila 1193 eura.
Međutim, i dobri dobri i loši pokazatelji ovih dana, u jesen 2024. uoči 33. godišnjice ratnog stradanja Vukovara, stavljaju se na stranu pred ogromnim poštovanjem koji zaslužuju građani Vukovara, među kojima nema onih koji u ratnom vihoru nisu izgubili nekog od članova obitelji.
Stoga su posljednja počivališta najmilijih, posebice Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata na kojem se pokapaju poginuli i umrli hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji, od početka studenog među najposjećenijim mjestima u gradu na Dunavu.
Središnji program obilježavanja 33. obljetnice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu, pod nazivom “Vukovar – mjesto posebnog domovinskog pijeteta” počet će u 10 sati u dvorištu Nacionalne memorijalne bolnice “Dr. Juraj Njavro”. U programu će nastupiti Klapa ‘Sveti Juraj’ HRM-a i glumac Darko Milas.
Ulicama grada Vukovara u 10,30 sati krenut će Križni put – Kolona sjećanja koju će predvoditi vukovarski branitelji zajedno sa članovima obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih branitelja na čelu s pripadnicima hrvatske policije koji su branili Vukovar.
Dolazak Kolone sjećanja na Memorijalno groblje očekuje se u 12,30 sati, gdje će biti odana počast žrtvama polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća državnih i drugih izaslanstva. Molitvu za vukovarske žrtve Domovinskog predvodit će đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
U 13 sati na groblju će biti služena misa za žrtve iz Domovinskog rata koju će predvoditi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Za 17 sati planirana je svjetlosna “rijeka sjećanja”, odnosno puštanje lampiona Dunavom u spomen na ubijene i nestale branitelje. Franjevački samostan u Vukovaru i ove je godine pozvao na obilježavanje 18. studenoga inicijativom nazvanom “Zvon za Vukovar” u kojoj se poziva na zvonjavu zvona sa svih hrvatskih crkava u 18.11 sati.
Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Škabrnje
Uz Vukovar i Škabrnja će 18. studenoga obilježiti 33. godišnjicu stradanja civila i branitelja u napadu koji su pod zapovjedništvom Ratka Mladića počinili pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi.
Toga dana mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja, a ukupno je u Domovinskom ratu Škabrnja imala 56 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.
Do oslobođenja u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine u Škabrnji je ubijeno 86 osoba.
Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. godine rano ujutro iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih.
Glavni udar i težište napada agresora bili su na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage JNA, srpske paravojne snage SAO Krajine i dobrovoljačke skupine iz Srbije i BiH.
Do središta sela i crkve Velike Gospe paravojne snage i pripadnici JNA došli su tek predvečer tjerajući ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit.
Civili, pretežito žene, djeca i starije osobe, koji su se skrili u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su izvlačeni van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobili su i odveli u Benkovac.
Za zločine u Škabrnji osuđena samo medicinska sestra
Po završetku napada Škabrnja je spaljena i u potpunosti uništena, a crkva do temelja srušena. Nakon što je selo opustošeno, cijelo je područje minirano. Civili koji su bili pošteđeni kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristegu, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima te kasnije razmijenjeni.
Za zločine u Škabrnji osuđena je samo nekadašnja medicinska sestra Zorana Banić, i to za kršenje međunarodnog prava, odnosno za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991.
Najprije je u odsutnosti osuđena na 20 godina zatvora, a po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenju Hrvatskoj na ponovljenom suđenju bila je osuđena na 13 godina zatvora. Nakon poništenja te odluke na još jednom ponovljenom suđenju osuđena je na deset godina, a Vrhovni sud je smanjio tu kaznu na šest godina. Iz zatvora je izašla u listopadu 2007. godine.
Središnji program obilježavanja 33. obljetnice stradanja Škabrnje počet će u 9,45 komemorativnim programom, slijedi Kolona sjećanja – hodnja do Spomen-obilježja masovne grobnice i polaganje vijenaca, potom sveta misa za stradale u Domovinskom ratu, a završit će hodnjom „Korak po korak“ do Spomen-obilježja na mjesnome groblju sv. Luke.
Na obilježavanju 33. obljetnice stradanja Škabrnje sudjelovat će predsjednik Republike Zoran Milanović, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan, ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Šime Erlić, ministar turizma i sporta Tonči Glavina i državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić.