Svijet čeka cjepivo, no teško je očekivati da će ga dočekati ove godine. Također, prvi slučaj u Hrvatskoj zabilježen je 25. veljače, blizu smo Italije i možda se virus pojavio kod nas ranije, a da nismo znali.
Francuska je u problemima, u 24 sata je umrlo najviše ljudi dosad
– 1427 u jednom danu! Zanimljivo je da imaju gotovo isti broj
zaraženih kao Nijemci – oko 100.000. u Francuskoj je umrlo ukupno
9000 ljudi, u Njemačkoj 2000.
Zašto jedni imaju smrtnost 10 posto, drugi dva posto? Čeka li
Francuze isto ono što se dogodilo u Italiji i Španjolskoj? I može
li se slučaj triju zemalja objasniti time da se mediteranski
narodi više grle i ljube – jer nigdje u Aziji nije bilo ni
slično. Jesu li najpogođeniji oni gradovi s najgušće naseljenim
stanovništvom?
Na sva ta pitanja odgovorit će gost Direkta, biolog i stručnjak
za genetiku doktor Miroslav Radman, profesor na Mediteranskom
institutu za istraživanje života.
“Teško je reći, mislim da smo mi na Mediteranu nešto teži za
disciplinu, ali gledajte, karantena je počela u Dubrovniku prije
sedam stoljeća, bili smo disciplinirani. Može se reći da se bolje
naći u Hrvatskoj nego u nekoj od razvijenijih zemalja. Naravno,
kultura puno utječe, ali sve se može mijenjati. Kod nas je zbog
liderstva odgovornih i političara situacija ovakva kakva jest.
Sretan sam što sam tu, a ne u Italiji ili Francuskoj.”
Veći gradovi su gušće naseljeni i možda je u tome razlog što su
teže pogođeni. Najbolji primjer je New York. Ali, to nije odgovor
na pitanje zašto je smrtnost u nekim zemljama 10 posto, u drugima
dva posto.
“Svakako, putovanja i gustoća populacije u velikim gradovima u
prošlosti i sad pomaže širenju infektivnih bolesti. Ima puno
mogućnosti jer virus nije identičan, puno se mijenja i mutira,
mijenja genetski kod, visokom frekvencijom. Identičnih virusa ove
vrste ima jako malo, dakle, da su sva genetska slova ista. Već to
je razlog da je priroda virusa u detalju različita dok se
razmnaža s visokom stopom grešaka u kopiranju gena. Virus nije
identičan, ni ljudi, ali ni kulture… Ima sto razloga zašto je
ovako. Ne radi se o matematici već život biologiji i dinamici u
svakom smislu.”
Sve to sugerira da je negdje virus slabijeg soja virus, a drugdje
jačeg, što rezultira gorim posljedicama po oboljele.
“Apsolutno je moguće. Nije provjereno, ali je vjerojatno.
Otprilike imam ideju koliko je učestala promjena u genima i
možemo biti sigurni da virusi nisu identični pa statistika igra
ulogu. Kao da bacamo kocke i drugačije kulminacije padaju u
Njemačkoj, Splitu ili Zagrebu. To je biologija – neindentičnost.
Zato je vrlo teško predviđati išta, osim da je izolacija zasad
najefikasniji način da se širenje zaraze uspori ili zaustavi.”
Logično je i za pretpostaviti da je smrtnost manja od brojki
kojima se barata jer 50 posto ljudi uopće nema simptome, a
“nosi”virus. Stoga, vrlo je lako moguće da je zaraženih puno više
od onoga što znamo.
“Ne vjerujem da je produktivno gubiti vrijeme na razmišljanje o
postocima, to će se mijenjati jer sve evoluira. Mislim da bi mi
mogli samo nastaviti na ovaj uspjeh, da je bolje bitiu Hrvatskoj
nego u razvijenijim zemljama. Već imamo sumamed, koji je jedan od
dva lijeka u tandemu, jedinom dosta efikasnom liječenju
infekcije. Imamo i tradiciju Imunološkog zavoda profesora Drage
Ikića, sad samo ova generacija u ovom momementu učiniti da bismo
bili divovi na čijim će ramenima graditi sljedeća generacija.
Tinka Vidović osvojila je treće mjesto na svjetskom natjecanju u
otkrivanju potencijalnog lijeka protiv koronavirusa. Jako smo se
dobro zaletjeli, momentalno smo u pozitivnom naletu, u svakom
smislu. Izazov je baciti se na istraživanje lijeka. Ne treba biti
posramljen moći velikih zemalja jer se vidi koliko im to dosad
nije puno pomoglo. Originalnost u kreativnosti kako istraživati
lijek protiv posljedica ovog virusa je ključ.”
Svijet čeka cjepivo, no teško je očekivati da će ga dočekati ove
godine. Također, prvi slučaj u Hrvatskoj zabilježen je 25.
veljače, blizu smo Italije i možda se virus pojavio kod nas
ranije, a da nismo znali.
“To je lutrija. Prije godinu dana nikako, a da li će biti dvije
ili tri godine, nemoguće je predvidjeti. I budući da je
asimptomatičnih inficiranih, moguće je da se koronavirus pojavio
ranije u Hrvatskoj. Ali, razmnaža se i prenosi, no nema svaka
osoba istu šansu. Naš imuni sistem baca kocke kako bi pogodila
koje je antitijelo najefikasnije. Milijuni pokušaja su potrebni a
tako nešto svakog sata dok se slučajem ili srećom ne pojavi
najefikasnije. U tom slučaju osoba ima sreću i ozdravit će, a
druga osoba imat će peh i oboliti. Dakle, biologija je takva,
teško je išta predvidjeti. Komplicirana su ljudska i virusna
biologija jer ne znamo kakve će se promjene u genima antitijela i
virusa događati. Velika hazarderska igra”, zaključio je profesor
Radman.