Pod velikim smo utjecajem političkih previranja
Kada bi se hrvatsko poljoprivredno zemljište iskoristilo u jednoj od europskih zemalja, moglo bi opskrbiti 6,2 milijuna ljudi, pružajući im bogatu prehranu s raznovrsnim izborom i cijenama koje su najprihvatljivije na globalnoj razini, uz minimalan udio troškova hrane u ukupnim prihodima. U Africi, koja se suočava s prijetnjom gladi, to bi zemljište moglo nahraniti 8,5 milijuna ljudi, dok bi Azijci – poznati po svojoj skromnosti – bili opskrbljeni za čak 15,5 milijuna ljudi. No, u Hrvatskoj, koja broji manje od četiri milijuna stanovnika, oko polovice hrane se uvozi”, izjavio je akademik Ferdo Bašić nedavno na Okruglom stolu “Cijena hrane od polja do stola: ekonomska i/ili špekulativna logika?” održanom u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, piše Net.hr.
Akademik Bašić također je napomenuo da je Hrvatska u početku svoje nezavisnosti bila izvoznik hrane, a u prošlosti je hranila i druge republike bivše Jugoslavije.
Nestaju poljoprivredne površine
Okrugli stol organizirao je profesor Ivo Grgić, stručnjak za poljoprivredu i hranu, koji je istaknuo zabrinjavajuće trendove. “Danas, u kontekstu cijena hrane, primjećujemo špekulacije. Nas agronome osobito pogađa smanjenje cijena koje dobivaju proizvođači, kao i smanjenje poljoprivrednih površina koje ili nestaju ili se prenamjenjuju”, rekao je Grgić.
Prema njegovim riječima, globalno se očekuje porast proizvodnje hrane kako bi se pratila potreba za hranom uslijed rasta svjetske populacije. “Ako do tog porasta ne dođe, morat ćemo se suočiti s strukturnim promjenama. Trenutno, globalna proizvodnja hrane premašuje potrebe za oko 10 posto, ali hrana se i dalje gubi, uništava i baca. Stoga će biti nužno povećati proizvodnju hrane, što će dovesti do rasta cijena – i nominalno i realno”, upozorio je Grgić.
Savjetnica za prehrambenu industriju, Zvjezdana Blažić, otkrila je da prosječno kućanstvo troši 24 posto svojih prihoda na hranu, dok siromašniji troše čak 40 posto.
Hrana se trguje globalno, a poremećaji na tržištu mogu uzrokovati velike probleme u smislu sigurnosti opskrbe. “Cijene hrane su posljednjih godina značajno fluktuirale, a na to su najviše utjecali makroekonomski uvjeti, geopolitički sukobi, troškovi proizvodnje i promjene u globalnim opskrbnim lancima”, naglasila je Blažić.
Ona je objasnila da postoji FAO indeks koji prati cijene pet osnovnih poljoprivrednih proizvoda: žitarica, uljarica, mliječnih proizvoda, mesa i riže. Također je naglasila da je trenutno tržište neizvjesno, s čim su povezani ratovi, kamatne stope, cijene nafte i drugi faktori.
Cijene su počele naglo rasti u ljeto 2021., u post-pandemijskom razdoblju, zbog povećane proizvodnje u velikim ekonomijama poput Kine i Indije. “Najveći skok cijena zabilježen je početkom napada na Ukrajinu, kada su cijene dosegle najvišu razinu u posljednjih 30 godina”, istaknula je Blažić.
Iako su se prošle godine cijene stabilizirale, krajem godine ponovo su počele rasti. “Opet se suočavamo s globalnom inflacijom i trgovinskim barijerama”, dodala je, napomenuvši da su cijene hrane porasle za sedam posto od početka 2024. do početka 2025. godine.
Globalni utjecaj multinacionalnih kompanija
Prema Blažić, mnogi faktori utječu na cijene hrane – uključujući kamatne stope, geopolitičke sukobe, cijenu nafte i inflaciju. Klimatske promjene, premda važan faktor, nalaze se na zadnjem mjestu kada se razmatraju cijene hrane.
“Jedan od ključnih faktora koji utječu na globalne cijene su velike multinacionalne korporacije koje vode kompletnu globalnu trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Te korporacije dominiraju tržištima žitarica, uljarica, mesa, kave i kakaovca, te kontroliraju cijeli opskrbni lanac, od proizvodnje do krajnje potrošnje. Najveći problem je što ove kompanije posluju s vrlo malo transparentnosti”, istaknula je.
Zabrinjavajuće je što ove korporacije mogu značajno utjecati na sigurnost opskrbe i politiku u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. “One kontroliraju poljoprivrednu proizvodnju i trgovinu, a zbog njihove koncentracije tržišta, svaka promjena u njihovom poslovanju može imati globalne posljedice”, naglasila je.
Blažić se također osvrnula na temu carina, koja je postala aktualna zbog politike američkog predsjednika Donalda Trumpa. “Uvođenje carina može dovesti do inflacije ako cijene uvoznih proizvoda porastu. Trgovački konglomerati vjerojatno neće snositi troškove carina, što će imati utjecaj na potrošače i gospodarski rast”, zaključila je.
Moramo naučiti živjeti
Za Hrvatsku je istaknula da nemamo veliku trgovinsku razmjenu s Amerikom, ali da se suočavamo s problemom uvozne inflacije. “Cijene hrane su u Europi stagnirale, dok su u Hrvatskoj nastavile rasti. U prosincu i siječnju inflacija je premašila 5 posto, a u veljači je blago pala na 4,7 posto”, rekla je Blažić.
Na kraju, zaključila je da će Hrvatska morati naučiti živjeti u ovoj nestabilnoj situaciji. “Tvrtke moraju diversificirati nabavne kanale i povećati poljoprivrednu proizvodnju te preradu hrane kako bi se osigurala stabilna opskrba”, zaključila je.”
