Nakon napuštanja obilježavanja akcije "Bljesak", predsjednik Milanović razgovarao je s Adrianom De Vrgnom
Nakon današnjeg napuštanja obilježavanja akcije “Bljesak” u
Okučanima, predsjednik Zoran Milanović u ekskluzivnom intervju za
RTL razgovarao je s Adrianom De Vrgnom.
Jeste li preburno reagirali odlaskom iz Okučana?
To je bilo nužno i isprovocirano. Netko je, po prvi puta, koliko
pamtim, u povijesti Hrvatske, dopustio takvu sabotažu na razini
državnog protokola.
Tko je taj netko?
Odgovorna osoba. Ministarstvo branitelja je organizator. Prvi
puta, inače je to bilo Ministarstvo obrane. Naglasit ću, nikad se
nije dogodilo da, osim nekakvih rubnih scena i prizora, ‘za dom
spremni, a znamo što je to, uđe u službeni državni protokol. Čak
i na vijencu.
Smatrate da je odgovoran gospodin Medved?
Netko je odgovoran. Tu treba tražiti odgovorne. Drago mi je da se
slažemo da postoji odgovornost za to, a u skladu s time i moja
reakcija – koja je bila mirna. Na kraju krajeva, vidjelo se da o
tome razgovaram s premijerom i cijelom tom ekipom prije samog
početka.
Jeste li se čuli s premijerom nakon toga?
Nisam se čuo. Ne vidim posebnu potrebu da se oko toga čujemo. Sve
je jasno. Ja sam znao unaprijed što se događa. Moji epidemiolozi
su provjerili situaciju na terenu. I rekao sam premijeru i
njegovim suradnicima: gledajte dečki, stanje je takvo i takvo.
Jeste li u stanju riješiti? Nadam se da se slažete da to tako ne
može. Bili su smotani i zbunjeni. S time da vjerujem da netko i
organizacijski stoji iza toga. Gotovo je s pretvaranjem. Tome se
mora stati na kraj. Ja niti mogu niti hoću stajati represijom,
mada smatram da to treba zabraniti zakonski. Na kraju krajeva,
Plenković je tog čovjeka priveo u policiju nakon što je sve
završilo. Kako da to protumačim. Čovjeka su priveli. No,
ponovit ću vam, zamišljeno je bilo ispred predsjednika države
koji je još uvijek glavni zapovjednik, predsjednika Vlade, koji
je predsjednik stranke tim ljudima, vijence polažu žrtve, što je
normalno i često je bilo, ali i zapovjednici. Ajde, zapovjednici
ispred predsjednika – u redu. Tamo je bio zapovjednik 1.
gardijske iz rata, to je jako važan čovjek, to je Marijan
Mareković i neki ljudi koji su u to vrijeme bili potkaplari. Ali
su bili hrvatski branitelji. I to su ljudi kojima se takve stvari
toleriraju kao da ih se potiče da to rade i na to treba reagirati
i to je sve. Reakcija je ustvari bila suzdržana.
Vaš savjetnik je ostao tamo i položio vijence…
Ja sam rekao da ostane tamo. Iza je druga stvar. Ispred je bitno
i za to mi odgovaraš. To treba biti košer, halal, čito i
sterilno. Marijan Mareković je bio zapovjednik 1. gardijske
brigade. Ja sam tražio da ostane. I od njega i od načelnika
Glavnog stožera.
Jel to znači da ćete sada svaki puta kada netko izvjesi zastavu
HOS-a, a znamo da je bilo takvih situacija i u Vukovaru i u
Kninu, napustiti te komemoracije?
Jako računam na to gdje idem i tko je organizator. Ovo su,
ustvari, rijetke prilike. Dakle, date nekome povjerenje. Mada bi
u nekom državnom protokolu protokol predsjednika Republike bar
trebao znati što se događa. Govorimo o VIP gostima. Ovo su bili
VIP gosti u protokolu. Ne možete ih pretresati i gledati koju
majcu imaju ispod jakne. Ne možete računati s tim da će se zadnji
tren razodjenuti i zablistati u svom svom sjaju. Sa ZDS-om.
Mislite da vam je netko smjestio? I s kojim ciljem?
Nije. Nema tu smještanja. To je naprosto politika. Netko smatra,
i tu ide predaleko, da time može imati političke koristi. Međutim
samo po sebi, radi se o nečemu zbog čega vidimo da hrvatska
policija ljude privodi na razgovor i uzima njihove podatke. Kako
je moguće da je 15 minuta prije toga takva osoba tako obilježena
mogla stajati ispred predsjednika Vlade, kojeg sam osobno na to
upozorio pred 10 svjedoka. Zamolio da se to riješi i rekao: čujte
dečki, ako je tako ja u tome sudjelovati ne mogu, a vama na
savjest.
Zamjerke na vaš račun idu da vam je 2015. godine, kada je bio
vojni mimohod, nije to isto smetalo i da je bilo isto takvih
pojava?
Kakvih pojava je bilo?
Istaknutih simbola HOS-a…
Na paradi u Zagrebu?
Da…
Moguće. Nisam vidio. Pogriješio sam. Ali ‘za dom spremni’ ne
vjerujem da je bilo. To bi volio vidjeti. No, to su toliko
bijedna izmotavanja. Što to znači? Da je ovo ispravno? Što to
znači da ako sam neki puta nešto propustio vidjeti ili reagirati
da se s time slažem. Sad smo imali priliku vidjeti da premijer,
predsjednik stranke i njegovi suradnici, nakon što su vidjeli i
nakon što su upozoreni, su pokazali strah, nerazumijevanje,
kukavičluk, slaganje. I nakon toga su tog istog čovjeka priveli u
policiju. Protiv čega su njegovi prijatelji prosvjedovali.
Rekli su da ste vi pogriješili. Gospodin Jandroković je rekao da
ste vi još otvorili te ideološke podjele izjavom u Jasenovcu o
ploči. Jeste li tada možda preburno reagirali kada ste rekli da
ploči treba maknuti i baciti?
Opet mi je drago da koristite izraz ploča. Radi se o ploči i
natpisu, a ne o imenima nekih mladih ljudi koji su ovdje potpuno
u drugom planu zlorabljeni i silovani, kao i ovi danas, žrtve i
naši branitelji koji su poginuli u oslobađanju hrvatskog
teritorija i hrvatske zemlje 1995. godine. Dakle, ploča ‘za dom
psremni’ par sto metara od ulaza u Jasenovac, ruganje,
izrugivanje žrtvama, sadizam. Pregovori sa državom, praktički u
statusu ravnopravno zaraćene strane. Dobro da nemaju status
ruskog cara u Napoleonskim ratovima.
To mi je jasno, ali govorimo o ploči koja je izmještena i izboru
riječi. Jeste li bili možda pregrubi kada ste rekli da ploču
treba maknuti?
Ploču treba maknuti i tu se ne radi o imenima ljudi. Ploča je
problem. S tom pločom se ucjenjuje cijela Hrvatska. Vlast koja se
boji, koja se trese, koja pregovara, koja formira nekakva
povjerenstva. Valjda povjerenstvo za istinu. To je kućno
povjerenstvo te Vlade. To nije moje povjerenstvo. Da bi nakon
toga, obratimo pažnju na to, čovjeka, osobu koja je tamo bila,
koji inače uopće nije bio u HOS-u, koji inače uopće nije postojao
1995. godine, to je bilo zabranjeno. Tuđman bi ih rastjerao psima
u takvoj situaciji, doslovno. Taj čovjek bude priveden u hrvatsku
policiju i to u Okučanima. Drže li mene i za to odgovornim. Pa
nisam ja, ako sam zapovjednik vojske, policije, Boga mi,
nisam.
Kako riješiti da se ovakva situacija ne ponavlja?
Zabranom u zakonu. Vidimo da policija, po meni, ispravno postupa,
ali ne bih policajcima bio u koži. Tim ljudima je nemoguće. I
najteže je takvim službama kada e znaju točno što da rade i kad
rade po intuiciji.
Je li vaša Vlada mogla reagirati sa oštrijim zakonima i zašto
nije?
Mogla je. Ali kave to sad ima veze. Znate koja je razlika, nitko
se nije usudio nakeljiti ploču sa ‘za dom spremni’ na ulazu u
Jasenovac. To meni ne bi napravili. To su napravili 2016. godine,
Plenkoviću. I onda se pregovaralo pola godine i normalno da u
takvoj situaciji ljudi dobiju napoleonski značaj važnosti. To je
to. Dakle, zabraniti kao u Austriji.
Možda je trebalo donijeti puno jasniji zakon. Sada imamo
situaciju da, de facto, i HOS i pozdrav i insignije su
legalizirane…
Kako su legalizirane?
Na način da sudovi donose odluke da se mogu koristiti u
komemorativnom svrhama , dok se u drugim slučajevima to
poistovjećuje s NDH-a.
Nije točno, sudovi donose svakakve odluke. Međutim, ovo nije bila
nikakva komemorativna svrha. Ovo je bilo obilježavanje obljetnice
pobjede Hrvatske vojske koja se dogodila 1995., više od tri
godine nakon što je HOS i ‘za dom spremni’ razjuren. Ovo čak nije
u skladu ni sa stajalištima tog smiješnog povjerenstva. Čak
je i tome protivno. Slažete se sa mnom? Protivno je. To se
čak niti uz napristranije permisivno tumačenje prihvatljivosti
tog zločinačkog urlika nije smjelo danas koristiti.
U dvije komemorativne situacije vi ste postali vijest. Smeta li
vam to?
Da, smeta mi. Ali što da radim. Da se pokrijem ušima po
glavi, da dopustim da budem nečiji podrepaš tamo kao
predsjednik Republike. Mene su građani birali jako dobro znajući
koga biraju. Nisam nekakav zaneseni pjesnik koji je izašao iz
brezove šume usred Rusije, potpuno nepoznat. Mene ljudi znaju i
znali su za što ću se zalagati, odnosno više što neću dopuštati.
Ovdje nisam da propagiram bilo kakvu petokraku, partizane, to je
za mene prošlost. Ali ono što kompromitira Hrvatsku, o čemu je
jasno govorio još Tuđman, i djelovao. Ja to govorim ne zato što
je on to govorio nego to samo dodajem. Na kraju krajeva, ljudi
koji su to danas napravili uopće nisu bili članovi čak niti
HOS-a.