Još uvijek se ne zna što će biti s godišnjim odmorima, ali znamo koja su prava građana
Koronakriza još traje. Iako smo već osjetili valove popuštanja
mjera, pa tako i saznali da uskoro kreću i letovi za Split i
Dubrovnik, ništa još nije sigurno.
Nije sigurno do kada će mnoge firme raditi od kuće, kako će se
točno otvoriti kafići i restorani i kako će raditi, što će biti s
ovom sezonom od koje Hrvatska ima i te kakve koristi i, na kraju,
hoćemo li se brčkati u moru bar (ne)punih sedam dana u srpnju,
kolovozu i/ili rujnu.
Stavovi građana o budućim godišnjim odmorima
Kako se u situaciji rada od kuće, smjena i zautavljanja
proizvodnje u mnogim tvrtkama i tvornicama više puta dogodilo da
su radnici bili prisiljeni koristiti godišnje odmore, obratilo
nam se više građana dijeleći s nama naputke koje su dobili
od svojih tvrtki, što im je rečeno vezano uz stare i nove
godišnje odmore, te su s nama podijelili čemu se nadaju i kako im
je raditi od kuće. Svi sudionici molili su da ostanu anonimni.
”Radim u državnoj firmi već skoro 30 godina. Ovo je prvi put da
radimo u smjenama – jedan tjedan jedan tim, drugi tjedan drugi
tim. I kad nismo fizički na poslu, radimo od kuće bez radnog
vremena. Ono ‘od 8 do 16′ ne postoji već mjesec dana, ako zovu u
7 ujutro – radiš. Ako te trebaju u 8 navečer – radiš. Moramo
iskoristiti stari godišnji do sredine šestog mjeseca, čini mi se.
S novim što će biti? Ne znamo. Nadamo se onom maksimumu od dva
tjedna tijekom srpnja ili kolovoza. Bar malo da se okupamo negdje
u moru, da se osvježimo od svega ovoga’, rekla je 55-godišnja
djelatnica jedne državne firme.
Sezoncima nije nimalo lako, pa smo tako pitali jednog konobara
(25) što misli o cijeloj situaciji:
‘Bez posla sam od zaustavljanja rada kafića i iskreno sam očajan.
Pokušao sam naći neki posao sa strane, kao dostava ili nešto u
tome ‘stilu’, ali nisu zapošljavali bez studentskog ugovora. Sad
sam slao molbe kafićima i restoranima na Jadranskoj obali u
kojima sam i prije radio i nadam se da ću tamo dobiti posao. Od
sezone nitko ne zna što će biti, ja vjerujem da ću kao i prije
raditi i po 12 sati dnevno. Ne žalim se, novac mi treba’, rekao
je.
Drugi sezonac (26) s kojim smo razgovarali već sada ima
problema s ‘neznanjem’ o cijeloj situaciji:
‘Jedan me nazovu da me trebaju, drugi dan kažu da ništa od
svega toga. I tako u krug već tjednima. More si priuštiti ne mogu
osim i isključivo ako odem raditi baš ‘na obalu’, da se u pauzama
od posla okupam’.
S dvoje sugovornika iz privatnih firmi razgovarali smo također o
budućem mogućem godišnjem odmoru – oni su nam kratko i
jasno rekli: ‘O godišnjem možemo samo sanjati’.
Što kaže struka?
Što kaže struka i kako je to zakonski određeno rekao nam je
odvjetnik Antonio Volarević:
‘Pravo radnika na korištenje godišnjeg odmora više je nego jasno
propisano Zakonom o radu, te se poslodavac čak i u ovim
novonastalim okolnostima uzrokovanim pandemijom i mjerama
državnih vlasti mora pridržavati zakonskih propisa. Na prvom
mjestu treba naglasiti da godišnji odmor, kao institut radnog
prava, mora sačuvati svoju bit – a to je duži odmor radnika od
rada i radnih obaveza tijekom jedne kalendarske godine. Nipošto
nije ispravno, zapravo je protuzakonito, radniku koji je zbog
mjera tijela državne vlasti bio prisiljen raditi od kuće (ili
izvan mjesta rada čekati radne zadatke, biti dostupan poslodavcu
za izvršavanje radnih zadataka), retrogradno evidentirati da je
za to vrijeme zapravo koristio godišnji odmor. Za takvu povredu
poslodavca propisana je po Zakonu o radu i prekršajna sankcija i
to u rasponu od 31.000,00 kn do 60.000,00 kn po svakom radniku
odnosno po svakom prekršaju poslodavca’, rekao je, pa dodao:
‘Raspored korištenja godišnjih odmora donosi poslodavac i to
najkasnije do kraja mjeseca lipnja. Pri utvrđivanju rasporeda
korištenja godišnjeg odmora poslodavac ima pravo i obvezu
unaprijed uzeti u obzir potrebe organizacije rada, o čemu
poslodavac samostalno i neovisno vodi brigu, ali je dužan uzeti u
obzir i mogućnosti koje su radnicima raspoložive za odmor. Dakle,
poslodavac nije ovlašten ignorirati radnike i njihove mogućnosti
za korištenje odmora, već upravo suprotno’.
Rad od kuće nije godišnji odmor
Kada donese odluku o rasporedu godišnjih odmora, poslodavac mora
svakog radnika obavijestiti o korištenju i razdoblju
njegovog/njezinog godišnjeg odmora najmanje 15 dana prije početka
tog godišnjeg odmora. I ta zakonska odredba nedvojbeno ide u
prilog tvrdnji da retrogradno upisivanje u evidenciju rada da je
radnik iskoristio godišnji odmor za vrijeme rada od kuće potpuno
nezakonito.
‘Dakle, zaključak je nedvojben i jednostavan – svim radnicima
treba omogućiti redovno korištenje godišnjeg odmora u pravom
smislu tih riječi odnosno u punom opsegu tog zakonom zajamčenog
prava’, zaključio je odvjetnik Antonio Volarević.
‘Prisilni godišnji’ neka je nova praksa
Sličan odgovor imala je i Petra Ivšić iz BRID-a (Baza za
radničku inicijativu i demokratizaciju) koju smo također
kontaktirali:
‘U praksi, u poduzećima gdje su radnici pokriveni kolektivnim
ugovorom i u kojim djeluju sindikati razina prava je veća, kao i
njihovo poštivanje, pa tako i prava vezana uz godišnji odmor,
čije trajanje tada može biti duže od zakonskog minimuma od 20
dana godišnje, radnici mogu imati veća prava da sami odlučuju
kada će ga koristiti i slično. Budući da je sindikalna gustoća u
privatnom sektoru znatno niža od one u javnom, u njemu su i prava
radnika, pa tako i pravo na godišnji odmor, znatno niža i češće
se i teže krše. Ono što se u trenutnoj situaciji često
događa je da poslodavci šalju radnike na ”prisilne” godišnje
odmore, pri čemu također krše zakonsku odredbu da se korištenje
godišnjeg odmora mora radnicima najaviti barem petnaest dana
ranije’, rekla nam je Ivšić.
Pravo na godišnji se ne smije uskratiti
‘Godišnji odmor je pravo svakog radnika i radnice, određeno je
njegovo minimalno trajanje od 20 dana godišnje i to pravo se ne
smije uskratiti niti ga se može odreći. Ono što je važno jest da
godišnji odmor služi tome da se radnik/ca odmore od svojih
svakodnevnih radnih obaveza, i ne smije ga se koristiti da se
njime ”popune rupe” u periodu kada poslodavac ne može raditi,
kao što je slučaj s aktualnom koronakrizom. No poslodavci masovno
rade upravo to, koriste instrumente iz radnog zakonodavstva kako
njima odgovara, na štetu radnika, računajući da će im to zbog
krizne situacije proći nekažnjeno, a u poduzećima gdje ne djeluju
sindikati vjerojatno i hoće, jer radnici se boje za svoja radna
mjesta a inspekcija rada ne funkcionira kako bi trebala. Pouka i
ove situacije jest da poslodavci koriste krizu da smanje radnička
prava, a jedini efikasan način zaštite radničkih prava jest kroz
snažne i aktivne sindikate’, zaključila je Petra Ivšić.