"Nešto što je bilo zazorno najedanput postaje novo normalno", kaže
“Dobio sam prijeteće pismo s kombinacijom zloćudnih uvreda i imbecilnosti kojega potpisuju ‘Osvetnici Bleiburga” i zaključuju pokličom ‘Za dom – spremni!'”, objašnjava kakvo je to prijeteće pismo dobio predsjednik Antifašističke lige 81-godišnji Zoran Pusić i s njime to zumirali.
Dodao je da je to pismo dobio dva tjedna nakon pisma kojega je također predao policiji i da su u njemu uvrede vrlo detaljizirane.
“To ukazuje na to da ga je napisao netko tko me bolje poznaje, a to pismo sadrži i prijetnje, poruke da me se prati”, nastavio je Pusić.
“‘Šteta je što to nismo riješili 1990-ih, ali budemo’, stajalo je također u tom pismu”, napomenuo je Pusić.
Jeste li navikli na prijetnje?
– Jesam. Nekima smeta nepristrano zalaganje za ljudska prava i kritiziranje kršenja ljudskih prava, što izravnog, što neizravnog stvaranjem atmosfere u kojemu je mržnja prema drugačijima više-manje prihvaćena kao politička alternativa. Prijetnje nisu ugodne, neke su se i ostvarivale. Posljednja takva neugodna po formulaciji je bila prije nešto više od godinu dana u 14 sati na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Nepoznati muškarac mi je tada rekao da ću biti prvi kojega će zaklati, što je prijavljeno policiji. To se događa kada takvi zaključe da je došlo njihovih pet minuta. Prijetnja koju sam posljednju spomenuo upućena mi je u svibnju 2024. godine, neposredno nakon stvaranja koalicije između Hrvatske demokratske zajednice i Domovinskog pokreta kada je postojao osjećaj da je radikalno desna politička orijentacija postala legitimna. Ovogodišnje dvije prijetnje su povezane s koncertom Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu. Thompson je prije svega politička i vrijednosna poruka za mlade. “Jasenovac i Gradiška Stara” je strašna pjesma kojom se veličaju najgori zločini. Da je netko u Njemačkoj tako veličao logor Auschwitz, više tamo ne bi mogao nastupati. Isto je i u Austriji koja je uvela nedavno stroge kazne za korištenje nacističkih i sličnih pozdrava, pa i pozdrava “Za dom – spremni!” i drugih ustaških simbola. Na koncertu je Thompson pozdravio sa “Za dom”, a barem sto tisuća ljudi je odgovorilo sa “Spremni”. To je zabrinjavajuće, a najviše zabrinjava prisustvo dobrog dijela ministara i predsjednika Hrvatskog sabora koji je oduševljen koncertom i koji se pravi da ne vidi da to znači promjenu političke paradigme u Hrvatskoj – nešto što je bilo zazorno najedanput postaje novo normalno.
Jesu li Vam prijetili zbog kritike Thompsona?
– U pismu otprije dva ili tri tjedna se o tome govori. Potpuno suludo se postavlja u tom pismu sugestivno pitanje jesam li spremao diverziju koncerta. Po tome vidite s kakvim tipovima imate posla. To što se može činiti da je netko s druge strane granice normalnog ne znači da je prijetnja manje opasna. Na stotinu ili tisuću onih koji ne vide ništa zloćudno u veličanju ustaštva zasigurno dođe pokoji koji je spreman realizirati nasilje, ako se ukaže prilika za to. Onu gadnu prijetnju sam dobio usred dana na glavnom zagrebačkom trgu, a može se dogoditi da takvi tipovi sretnu suradnicu koju će prepoznati navečer u praznoj ulici i lako je moguće da ne ostanu na prijetnji. Zato uglavnom prijavljujem takve situacije policiji.
Jesu li se uplašili nekakve partizanske diverzije na koncertu?
– Na policiji je da istraži.
Kako oni koji odlaze na Thompsonove koncerte na kojima se širi ljubav mogu tako postupati prema Vama, ali i na društvenim mrežama djelovati slično od onih koji odlaze na njegove nastupe slaviti Boga?
– Ne vjerujem baš da se na Thompsonovim koncertima širi ljubav i slavi Bog, a klerikalizam se možda i slavi. Vrijednosti istinskog kršćanstva i Thompsonovi nastupi su nespojivi. Čak i njegove pjesme koje bi mogle proći kao domoljubne ili ljubavne imaju uvijek stihove koji potiču na netrpeljivost i na nasilje. U pjesmi koju su tako silno željeli čuti rukometni reprezentativci ima stih “zar su vam zavezali oči/ne čujete tuđe korake u noći”. Čiji su to tuđi koraci? Stalno smo u nekakvoj opasnosti. Thompson pjeva da će zbog Anice i bokala vina zapaliti Krajinu do Knina, a to je, kao, ljubavna pjesma.
Vidim da ste upoznati s Thompsonovim opusom.
– Jesam. Moram biti upućen u ono što kritiziram.
Postoji li neka njegova pjesma koja Vam se svidjela?
– Ne. Opjevao je Jasenovac i Gradišku Staru, Juru i Bobana i započinje pjesmu sa “Za dom – spremni!”, a sad sam naveo i neke stihove, a njegovi su stihovi baš takvi da bi se o njima trebalo razmisliti. Zamisli da netko iz Srbije pjeva kako su lijepi Šumadija, Mačva i Kordun predstavljajući sve to kao srpske regije. Hrvatska bi u tom slučaju s pravom reagirala. “Lijepa li si” potiče aspiracije na tuđi teritorij.
Čita li se ta glazba i čitaju li se ti stihovi doslovno? Ne reagira li se možda pretjerano na to?
– Reagirao sam na pisma u kojima se prijeti likvidacijom, što se tiče policije, a što se tiče Thompsona i njegove glazbe moja je reakcija bila na izjavu ministra turizma prije dočeka rukometaša kada je poručio da će Vlada Republike Hrvatske učiniti sve da on pjeva na tom događaju. Tu večer sam šetao svog psa kada je s klizališta izašla vesela skupina od četiri ili pet klinaca nekih četrnaest godina starosti pjevajući da će Drinu pregaziti, a Srbiju zapaliti. Stvara se atmosfera kod djece i taj događaj mi je bio neposredni povod da pismom poručim premijeru Andreju Plenkoviću kako smatram da Vlada ne bi trebala sudjelovati u organizaciji Thompsonovog nastupa na dočeku rukometaša. To čini normalnim ono što uistinu jest opasno i to korak po korak vodi ka prihvaćanju onoga što cijelu zemlju gura u smjeru koji predstavlja najveću opasnost za nju.
Kako ocjenjujete stav premijera utoliko i što bi Vlada trebala napraviti?
– Vlada nije trebala sudjelovati u organizaciji tog nastupa i trebala se ograditi od spomenute izjave ministra. Pokušajte organizirati Thompsonov koncert u Austriji – za sada to neće ići jer biste završili u zatvoru, ako bi koncert uopće bio dozvoljen s obzirom na to da ta zemlja ima gadnu prošlost. U normalnim prilikama ono otprije 80 godina bi bila daleka prošlost koja ne bi pobuđivala emocije, a prije četrdesetak godina je tako i bilo – tada je to bila daleka prošlost, a danas je upozorenje na to kakva bi budućnost mogla biti.
Kako biste ocijenili držanje predsjednika Republike Zorana Milanovića prema cijeloj toj priči?
– Napisao sam premijeru što o svemu tome mislim, a on mi je pristojno odgovorio i iznio stav s kojim se ne slažem. Poručio je da je bolje da se zajedno veselimo umjesto da politiziramo, a smatram da je upravo dovođenje Thompsona politiziranje jer je njegova poruka prije svega vrijednosna i upućena mladima. Predsjednik Vlade i ja smo stavove izmijenili u relativno korektnim pismima. Predsjednik Milanović se nije oglasio. Znamo da njegovi stavovi mogu biti ovakvi jedan dan, pa onakvi drugi. Ne znam kakvi su.
Je li dobro da se nije oglasio?
– Nije. Ne bih se niti ja oglasio da ne mislim da je riječ o važnom problemu, a on je još pozvaniji da se o tome oglasi.
Kako biste ocijenili to da je zagrebačka vlast uopće dozvolila taj koncert?
– To je bila greška koju nisu lako učinili, ali jesu prije izbora. U politici ne utječe samo moralni izbor na donošenje odluka. Da su se odlučno postavili oko toga i naprosto rekli da ne žele prijeći tu crvenu liniju, bilo bi galame protiv njih, ali bi im politički više koristili, dok će im ovakva odluka više štetiti. Njihovi glasači nisu bili na Thompsonovom koncertu, a oni koji su bili neće glasati za njih. Počinili su grešku sa stanovišta vlastitog političkog interesa.
Kako gledate na koncept dvostruke konotacije pozdrava “Za dom – spremni!”?
– Nema tu nikakve dvostruke konotacije, riječ je o izmišljotini. “Za dom – spremni!” je “stari” ustaški pozdrav i simbol kao što su “Heil Hitler” simbol nacizma – svi nacistički dokumenti su bili napisani s tim pozdravom na kraju, kao što su svi ustaški bili, počevši od rasnih zakona, bili potpisani sa “Za dom – spremni”. Hrvatska stranka prava nije izmislila pozdrav “Za dom – spremni”, nego ga je preuzela upravo zato što je to bio ustaški pozdrav. HOS označava Hrvatske oružane snage, dakle to jest sjećanje na ustaštvo i njegovo veličanje. To se sve pojavljivalo sa slikama Ante Pavelića i Jure Francetića. Thompsonove slike s početka njegove karijere su u zagrljaju sa slikama Pavelića i Francetića. Nema tu nikakve dvostruke konotacije – taj pozdrav je simbol ustaštva.
Kako biste odgovorili na argument da i zvijezda petokraka ima višestruku konotaciju?
– Ima, naravno. Možete li zamisliti kako su zvijezdu petokraku doživljavali osuđenici u Gulagu? Zvijezda petokraka se najviše pojavljuje na američkoj zastavi.
Misli se na crvenu zvijezdu petokraku.
– Crvena boja je simbol Francuske revolucije. Zvijezda petokraka u Narodnooslobodilačkoj borbi je simbol jedne od najvećih i najslavnijih epopeja u povijesti ovog naroda, obrane u doba kada je izgledalo sasvim nemoguće da se pobijede fašizam, nacizam i ustašluk, kad su ljudi za koje je bilo više vjerojatno da će nastradati nego pobijediti ustali protiv porobljavanja zemlje, jednog od najgorih u povijesti. To je dovelo do ratnog antifašizma protiv nesumnjivo jačeg protivnika. U ratu se događaju gadne stvari. Sovjetski Savez je bio od 1939. godine nastojeći izbjeći rat u savezništvu s Trećim Reichom. Staljinizam ima slične crte nacizmu i bio je više totalitaran nego što je bio talijanski fašizam, no kad je Sovjetski Savez napadnut postao je jedna od najvažnijih šansi antifašističke koalicije i trebalo je fašizam pobijediti. U tome se uspjelo za dlaku. Treba razlikovati vrijednosni od ratnog antifašizma – u ratnom se radilo o borbi protiv fašističkih država koje su vojnički bile najjače na svijetu, a vrijednosni se odnosi na temeljne civilizacijske vrijednosti kao što su individualna sloboda, težnja ka miroljubivosti i tome da se svijet izgradi na suosjećanju, a ne na netrpeljivosti, na socijalnoj pravdi, a ne pohlepi. Upravo je fašizam zastupao suprotne stavove – država je bila apsolutni prioritet, a pojedinac joj je u potpunosti bio podređen. Fašizam je propagirao rat kao nešto vrlo pozitivno. Fašizam je bio rasistički – ljudi su bili podijeljeni u manje vrijedne skupine i vrednije. Stav fašističkih država je bio da jači narodi imaju pravo porobiti slabije, što je primitivni kvazidarvinizam.
Crvena zvijezda petokraka je bila simbol Jugoslavenske narodne armije koja je razarala ovu zemlju.
– Vrlo kratko je koristila crvenu petokraku u ratu – morali su je se vrlo brzo odreći i zamijeniti je kokardom. Dogodio se bio raspad JNA. Vodeći časnici u Hrvatskoj vojsci su uglavnom bili oni koji su samo koji mjesec prije prelaska nosili crvenu zvijezdu petokraku na svojim kapama i nisu je doživljavali negativno. Bilo je jasno da petokraka svakome smeta. Na kapi Ratka Mladića se vrlo brzo pojavila kokarda jer je petokraka bila vezana za rat i bratstvo i jedinstvo kao temeljnu devizu, a nacionalistička netrpeljivost je bila deviza ovih ratova.
Je li bilo koji slučaj prijetnje istražen do kraja?
– Jest, ovaj zadnji. Ustanovili su tko je počinitelj i podnesena je kaznena prijava.
Je li Vam se javio i ispričao?
– Nije. Vjerojatno će to biti na sudu.
Oni koji Vas kritiziraju Vas smatraju anacionalnim, no nije li se Vaša obitelj zalagala za neovisnu Hrvatsku još u doba Austro-Ugarske?
– Ima različitih dijelova moje obitelji. Jedan moj djed je bio pukovnik u armiji Svetozara Borojevića u Italiji, dakle austrougarski oficir. Jedna moja baka je bila za veću neovisnost Hrvatske, ali to nije imalo nikakve veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Moja druga baka je studirala u Grazu i zagovarala je ideju Jugoslavije kakvu je zagovarao Josip Juraj Strossmayer. Čovjek nije niti zaslužan niti odgovoran za stavove svojih predaka.
Hoće li Hrvatska institucionalno prihvatiti pozdrav “Za dom – spremni”?
– Ne znam što nam nosi budućnost. Prije 14 ili 15 godina su potencijalne mogućnosti bile bolje. Međunarodna organizacija Igmanska inicijativa koju smo osnovali 2000. i koja je radila na poboljšanju odnosa između Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore je uspjela organizirati konferencije na kojima su se sastajali predsjednici republika. Na jedan takav sastanak u Beogradu smo doveli sva četiri predsjednika i predsjednike Nordijske lige koje čine skandinavske zemlje i Finska. Predsjednik Norveške lige je bio predsjednik Islanda i on je tada obrazlagao kako izgleda njihova suradnja. To su predsjednici ovdašnjih zemalja s pažnjom slušali i zaključili da je skandinavski model nešto vrlo korisno za budući razvoj situacije u ovoj regiji. Četrnaest godina potom nemamo skandinavski model suradnje, nego srpski sve, Thompsonov koncert i slične ispade u Hrvatskom saboru. Potencijali postoje, a koji će se ostvariti iznenadi i najbolje upućene stručnjake.
