Mlada karlovačka odbojkašica Maja Milovanović već je dugo dio seniorske postave, ali dosad je uglavnom bila specijalist za servis. No, dobre igre kada bi dobila priliku, kao i one u Kelteksu 2, urodile su i s dva velika reprezentativna nastupa. Od nove sezone očekuje puno, ne samo na sportskom, nego i na akademskom planu.
– Da, početak se skoro poklopio. Kreće nam nova sezona Superlige, a meni kreće i fakultet. Završila sam Gimnaziju i upisala Kineziološki fakultet tako da će ova sezona u svakom slučaju biti nešto novo i nešto zahtjevnije od dosadašnjih, ali vjerujem da neće biti problema.
Klub, uostalom, tako djeluje već godinama, većina djevojaka studira, no klub se pobrinuo da ih, od ove godine možemo reći i vas, redovito dovodi na treninge?
– Da, to je dobro sređeno i organizirano, imamo kombi, imamo i dodatni automobil ako zatreba i sve je dosad funkcioniralo sa svim drugim curama iz kluba pa nema razloga da tako ne bude i sa mnom, samo se treba dobro organizirati kad vidim kakve će biti obaveze na fakultetu.
Putuje vas dosta na treninge?
– Pa da, ako se ne varam ove sezone samo su dvije cure iz prve ekipe još srednjoškolke i jedna ili dvije cure izvana su u hostelu Bedem, sve ostale studiramo. Ja ću biti isto smještena u Zagrebu u domu, ali neće biti problema s dolaskom na treninge.
Tek krećeš na fakultet, ali već si dugo u odbojci. Kada si počela?
– Negdje desetak godina treniram, počela sam u trećem razredu osnovne škole, znači s nekih 9-10 godina.
To ti je i prvi sport?
– Nije, prije toga sam trenirala gimnastiku, čak i dosta dugo, 5-6 godina, to sam počela kao još mala.
I kako je došlo do prebacivanja na odbojku?
– “Kriva” je kuma. Ona je trenirala odbojku i pričala mi je kako je baš dobro i zabavno i tako odvukla i mene na trening.
Imala je pravo?
– Je! Neću reći da sam se odmah zaljubila baš u odbojku kao sport, ali jesam u treninge, društvo, klapu, stvarno mi je od početka bilo super, a onda je s vremenom to preraslo i u pravu ljubav prema odbojci.
Kada si ušla u prvu ekipu?
– Pa tu negdje kada je krenula i Superliga, ne odmah na početku ali tokom te prve sezone sam ušla među seniorke, normalno kao rezerva, nisam bila u prvom planu, pa i još uvijek sam uglavnom na klupi, no vjerujem da će nova sezona biti “moja”.
Je li ti smetalo biti na klupi?
– Ma ne. Ni najmanje. Ja znam da sam još mlada, da nisam još izgrađena odbojkašica, drago mi je biti dijelom ekipe, biti s curama, bodriti ih, navijati, a kada dobijem priliku potruditi se da odradim što bolje. Trener me dosad najviše koristio za servise, imam dobar i siguran servis, po prirodi sam dosta hladna, tako da sam zasad najviše ulazila da odserviram pokoji poen. Uz to, nije da nisam igrala, jer sam cijelo to vrijeme bila registrirana i za Kelteks 2 koji igra u 1.B ligi i tamo samo imala puno prilike za igru.
Znači, nemaš treme?
– Za to ne, ali moram priznati da me dosta uhvatila trema u prošloj sezoni kada smo igrale kod Don Bosca i baš smo imale dosta pehova, imale dosta ozlijeđenih i onda nam se na početku utakmice ozlijedila još jedna suigračica i morala sam ući i odigrati praktički cijelu tu utakmicu. To stvarno nisam očekivala u tom trenutku i malo me zaskočila i trema onda, ali mislim da sam se dosta brzo snašla i na kraju je i završilo super, jer nam je to bila jako važna utakmica i na kraju smo dobile sa 3:2.
Ta prošla sezona je bila jako čudna, imale ste velikih problema kod kuće, a puno bolje ste igrale u gostima.
– Da. I ja nemam objašnjenja za to. Da nas je netko gledao na bilo kojem treningu vidio bi da smo u dobroj formi, da nam dobro ide, nikada nije bilo nikakvih problema u ekipi što se tiče atmosfere ili nešto slično, uvijek smo sve međusobno super, ali onda dođe utakmica i kao da se potpuno pogubimo, pogotovo kod kuće. Ali na kraju je dobro završilo, ostale smo u Superligi i sigurna sam da će ove godine biti bolje.
Znači, nema straha oko ostanka u Superligi?
– Ja mislim da nema, ali liga će sigurno i opet biti jako teška i kvalitetna.
U prvom kolu sljedeće subote dočekujete Osijek s kojim tu prošlogodišnju neobičnu situaciju da igrate bolje u gostima imate već dulje vrijeme?
– To je istina, uvijek odigramo super u Osijeku, a onda one odigraju super u Karlovcu. Mislim da je vrijeme da i to malo promjenimo, prvo je kolo, bilo bi lijepo startati pobjedom.
Ovo ljeto imala si i dva važna reprezentativna ispita, bila si na kvalifikacijama za Europsko prvenstvo do 22 godine u Bugarskoj i na Svjetskom prvenstvu do 21 godine u Indoneziji, jesi li očekivala te pozive i kako je bilo?
– Pa ne mogu reći da sam baš očekivala, a normalno da mi je bilo jako drago, uvijek je velika čast biti u reprezentaciji. Još sam prošle godine dobila priliku na Europskom prvenstvu do 20 godina biti dijelom reprezentacije, ove godine bila su ta dva natjecanja, različita, jedno kratko i brzo, drugo pravo veliko prvenstvo, a i rezultati su bili različiti.
Da, niste se nažalost uspjele plasirati na Europsko prvenstvo, no na Svjetskom prvenstvu igrale ste zapravo i iznad očekivanja?
– Tako je, u Bugarskoj nažalost nismo uspjele, bile smo blizu, ali izgubile smo dvije utakmice 3:2 i to je bilo presudno. U Indoneziji je reprezentacija bila jako oslabljena, no prošle smo skupinu, u osmini finala smo izgubile od Japana koji je kasnije osvojio srebro, a mi smo u daljnjem razigravanju pobijedile Srbiju i Tajland i osvojile 11. mjesto od 24 reprezentacije.
Koliko si zadovoljna svojim nastupom, jesi li dobila dosta prilike za igru?
– Jesam, čak sam malo i iznenađena koliko sam imala prilike, ali turnir je bio dug i bilo je mjesta za sve.
Je li taj Japan koji je poslije uzeo srebro najjača ekipa protiv koje si igrala?
– Cure su stvarno jako dobre, ali nije to nešto tako nedostižno. Evo, one su uzele srebro, a mi smo od njih izgubile 3:1, znači uzele smo im set, bile su bolje i zasluženo pobijedile, ali nije to sad bio neki drugi svijet. Tako da nisu ni najjača ekipa protiv koje sam igrala, to je sigurno Roma protiv koje smo prošle sezone igrale u europskom CEV Challenge kupu, to je baš bila vrhunska odbojka. I pitam se kakva je ta talijanska liga, jer Roma je kasnije i osvojila taj kup, znači imaju europski trofej, a ispale su iz talijanske lige.
Jesi li imala priliku razgledati Indoneziju ili je sve bilo vezano uz treninge i utakmice?
– Pa i nisam baš. Imali smo utakmice po tri dana uzastopno pa jedan slobodan dan, ali nismo smjele ići predaleko od hotela. Jedan dan smo imale organizirano odlazak u jedan njihov veliki shopping centar i to je to.
Budući si imala te reprezentativne nastupe, a i odlaziš u Zagreb na fakultet, je li bilo kakvih ponuda od strane drugih klubova?
– Nije, ali i da je ne bih otišla. Meni je super u Kelteksu, uostalom Karlovac je moj grad, dobra smo klapa u ekipi, a što je najvažnije vidim da trener vjeruje u mene, a ja vjerujem da će od mene napraviti dobru odbojkašicu.
Upravo se igra muško Svjetsko seniorsko prvenstvo, pratiš li ga? Odnosno, pratiš li i inače odbojku, ili ti je dosta odbojke na treninzima i utakmicama?
– Pratim odbojku, kako ne, stvarno volim taj sport. Pratim i svjetsko prvenstvo iako nešto manje, onako kad naletim, puno više volim otići uživo na utakmice, odem do Zagreba kad se ne poklapa s našim utakmicama, volim pogledati i žensku i mušku odbojku.
Planiraš li onda u njoj jednom i ostati kao trener?
– Ne, u tome se stvarno ne vidim. Ali voljela bih ostati uz sport, imam tri godine za razmišljanje u kojem ću smjeru na fakultetu ali sada mi se čini da sam najbliža kineziterapiji, a to je onda i nešto što će uvijek biti potrebno i u klubovima.
Imaš i odbojku u programu na fakultetu?
– Da, naravno, i toga se još i najviše pribojavam (smijeh). Često se dogodi da aktivni sportaši i sportašice imaju iz nekog razloga problema sa svojim sportom, već mi je nekoliko cura reklo da su iz odbojke dobivale nekakve dvojke, trojke… valjda neće i sa mnom tako biti!
