"Kad mijenjam filter, zahvalim mu od čega nas je sve spasio", kaže
Traje natezanje gradonačelnika Karlovca Damira Mandića i inicijativa koje se bave kvalitetom vode za piće oko tijela koje bi okupljalo stručnjake, vlast, opoziciju i građane i koje bi se bavilo tim problemom, pa smo to zumirali s predstavnicom GI Dubovac dr. sc. Natašom Jakšić.
Kojih znanosti si doktorica?
– Rusistika i germanistika su moji prvi predmeti.
Što je bila doktorska teza?
– Zove se “Diskurs tijela u kulturi ruskog postmodernizma”.
Jesi li surađivala s rusisticom iz Duge Rese Irenom Lukšić?
– Nisam. To je bila disertacija na više polja, bilo je tu i psihologije i rusistike i komparativne književnosti, a najzaduženija je bila Dubravka Oraić Tolić.
Je li rad dostupan na mreži?
– Morao bi biti.
Zašto si se odlučila doktorirati?
– Za to je kriva moja mentorica Dubravka. Magistrirala sam kad su moji blizanci bili mali, a ona je ponudila da se pozabavim tom temom kojom se do tada nitko nije bavio i literatura uopće nije bila dostupna, pa sam morala slati ljude u Minsk, Moskvu i drugdje po primarnu literaturu. D. Oraić Tolić me zamolila da napravim disertaciju izvan doktorskog studija. Dugo me nagovarala na to i drago mi je da sam pristala.
Radiš u osnovnom školstvu.
– Da, no radila sam svugdje, i u Austriji, i na fakultetu, u privatnim školama stranih jezika… No, zbog djece mi je najviše odgovaralo radno vrijeme osnovne škole.
Je li ti koristila literatura I. Lukšić?
– Jest. Radiš s onime što imaš, a što nemaš moraš stvoriti sam. Od literature nije bilo ništa. Radila sam i na teoriji Viktora Žmegača, no to nije bilo dostatno za objašnjenje tog novog književnog pokreta. To je bilo jako čudno, provokativno, puno komada tijela je bilo u tim knjigama… Trebalo je to sve skrpati i objasniti.
Kakva je nova ruska literatura?
– Teška je za čitati nekome sa strane i nekome tko je navikao na klasike kao što su Lav Tolstoj ili Aleksandar Solženjicin. Jako je teška i obično se knjiga stavi sa strane nakon prvih petnaestak stranica. To su autori poput Vladimira Sorokina i Eduarda Limonova. Dosta je teška, krvava i brutalna ta književnost.
Je li to isti Limonov koji se “proslavio” kod nas u ratu?
– Jest. Ima i spisateljica.
Kako se suvremeni ruski pisci odnose spram autoritarnog režima u Rusiji?
– Nisam to pratila jer imam previše problema u Karlovcu. Koncentrirana sam na naš mali grad.
Truje li netko građane Karlovca?
– Ne mogu na to pitanje izravno odgovoriti, no stoji tvrdnja da voda nije u redu. Otkako smo kupili filtere više nemamo probavnih problema. Nema niti bakterijskih bolesti koje mogu biti povezane s bakterijama koje pronalazimo u vodi. Kad mijenjam filtere i vidim blatni sloj na njemu, zahvalim filteru na tome od čega nas je sve spasio. Voda u stanu je dobra, osim u bideu – tamo provjeravam kakva je nefiltrirana.
To je u Pivovarskoj ulici, zar ne?
– Jest.
Kada smo pisali o tvojim problemima vode za piće, predstavnik stanara je rekao da drugi nemaju problema.
– Upozorio me na to da je voda žuta.
Jesam li pogriješio?
– Koliko znam, bio je rekao da nema problema, a za druge stanove ne znam. Kad god je voda bila žuta, on bi me upozorio najčešće. Sad sam slijepa za boju vode jer imam odlične filtere i više ne znam kakva je voda.
Jesu li u toj zgradi tri stana?
– Četiri.
Sjećam li se dobro da jedan nije naseljen?
– Dva nisu bila jedno vrijeme naseljena, a sad jedan nije.
Gradonačelnik je reagirao na Vaše izjave od četvrtka ujutro i poručio da mu je nevjerojatno da bilo tko bez argumenata negira nalaze ovlaštenih institucija, tvrtke Vodovod i kanalizacija, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ili Državnog inspektorata Republike Hrvatske te da je to prevažna tema koju u okviru tijela kojeg je predložio oblikovati treba raspraviti. Dodao je i da ne vidi objektivne razloge za nesudjelovanje predstavnika građanskih inicijativa u tom tijelu, ali da prihvaća subjektivna opravdanja. Koja su tvoja subjektivna opravdanja za odbijanje sudjelovanja u takvom tijelu?
– Nismo rekli da odbijamo sudjelovati u tom tijelu, nego smo ga oblikovali da bude demokratskije, da ne bude gradonačelnikovo savjetodavno tijelo, nego građanski nadzorni odbor u kojemu će na prvome mjestu biti stručnjaci i građani te da se da prostor i opoziciji i vlasti – svatko bi imao po tri člana.
Poručili ste da odbijate njegov prijedlog.
– Odbijamo takav prijedlog.
Nisam shvatio razliku, osim u tome što vi to smatrate nadzornim, a on savjetodavnim tijelom.
– Došlo je do buke u kanalu. Napravit ćemo odbor, povjerenstvo, savjetodavno i nadzorno tijelo. Preoblikovali smo onakav njegov prijedlog, pa da to bude demokratski odbor u kojemu će svatko imati pravo glasa.
Što je u formi različito?
– Sve se razlikuje. Stavili smo da su svi u ravnopravnom odnosu – i struka i građani i politika.
Kakav je omjer gradonačelnik predvidio?
– Nisam sigurna. Svakome od nas koji smo prisustvovali tematskoj sjednici Gradskog vijeća Karlovca prošlog tjedna je stigao dopis elektronskom poštom s upitom koga bismo predložili u to tijelo. O broju mjesta nismo informirani.
Kako znate da se prijedlozi razlikuju, ako ne znate što je njegov prijedlog?
– Nije nam dao nikakvu konstrukciju. Bacio je to u eter na sastanku u Kinu “Edison” u subotu i nisu nam dane nikakve precizne informacije o tome. To je bilo tko mogao shvatiti bilo kako. Rekli smo zatim da moramo skupiti glave i osmisliti prijedlog za to tijelo, da to izgleda demokratski i bez demagogije.
Je li oblikovanje tog tijela izvjesno?
– Moramo to vidjeti s Mandićem. Očito je da on to odbija.
Kako sad on odbija?
– Iz ovoga što je zadnje rekao čitam između redaka da ne bi pristao na takav nadzorni odbor.
Koliko sam shvatio, svejedno mu je hoćemo li to zvati nadzornim ili savjetodavnim tijelom.
– Mislim da je polupao lončiće, da nije shvatio što predlažemo. Nije stvar u imenu, nego što će taj odbor raditi i kako.
Kakve biste htjeli ovlasti da ta odbor ima?
– Neće imati nikakve jer izvršnu vlast nemamo.
Može biti savjetodavno tijelo.
– Može. Savjet i nadzor spadaju pod istu kapu – to bi bio istodobno i savjetodavni i nadzorni odbor.
Rekli ste da sve to smatrate besmislenim i postavili pitanje zašto bi neki stručnjak volontirao u tom tijelu. Volontirao bi i u odboru kakvim ste ga zamislili.
– Rekli smo točno što smo mislili, no možda smo bili prekratki u izjavama. Nismo pristali na gradonačelnikov oblik, na neko nediferencirano tijelo nepoznatog sastava i djelatnosti. Znamo samo to da smo pozvani u to tijelo, kao i oporbeni vijećnici. Prijedlog je bio da se sastajemo jedanput mjesečno, a predložili smo da se sastajemo ovisno o situaciji. Ako pukne cijev i dođe do zamućenja, odbor se sastaje. Svi u tom odboru bi radili bez naknade. Tko bi od stručnjaka dolazio na sastanke u tom slučaju iz Osijeka ili Koprivnice.
Imate li na umu stručnjake koje biste postavili u to tijelo?
– Imamo.
Koga?
– Ne mogu to reći jer mogu odbiti. Za sada su spremni surađivati i to veseli.
Jesu li iz Karlovca?
– Neki jesu, neki nisu. Tome se baš jako veselim. Ti stručnjaci bi mogli objasniti stručnjacima iz tvrtke Vodovod i kanalizacija gdje griješe i na što bi trebalo obratiti pažnju. S njima bi se problem mogao riješiti.
Zašto već nisu istupali?
– Pitaš krivu osobu. Godinama vučemo za rukav, molimo i kumimo i oni su u biti naše savjetodavno tijelo. Nisam stručna za to – noću sam proučavala izvješća tvrtke Vodovod i kanalizacija, za što se koristi pojedina vrst cijevi, kako se čiste muljni ispusti, kakva je situacija s teglicama… Sjedim noću i čitam to poput idiota da bih mogla shvatiti o čemu je problem, da bih mogla postavljati pitanja.
Što se vidi po filterima u tvom stanu?
– Preporučeno je da ih mijenjam svakih šest mjeseci, a to činim svaka tri mjeseca i uvijek je prljavo. Takav filter odmah bacamo u smeće.
Plaćaš li račune za vodu?
– Naravno i nažalost.
Jesi li tužila tvrtku Vodovod i kanalizacija?
Nisam – još.
Hoćeš li?
– Ne kažem niti da hoću niti da neću.
Koliko iznosi materijalna šteta do sada?
– Početna investicija za zaštitu vlastite vode je oko 1.200 eura, a onda se svaka tri mjeseca mijenjaju filtri, što je dodatnih dvjesto do tristo eura. Povećao se i iznos komunalne naknade. Teško je to izračunati. Prošlog tjedna nam je izgorjela vešmašina i kad smo je otvorili vidjeli smo naslage, ali ne kamenca.
Je li tvrtka Vodovod i kanalizacija uzorkovala vodu u tvom stanu ili ispred tvoje kuće?
– Kad je bilo problema s povećanom koncentracijom mangana uzorkovali su vodu iz kuhinjske slavine. Nakon toga nam se ugradila slavina na šahtu kod sata i od tada tamo redovito uzimaju uzroke. Njihova prva crta obrane je bila tvrdnja da je problem u internim instalacijama i da u to ne žele ulaziti, pa će uzorkovati na njihovoj slavini. Zadnji put je voda bila žuta baš na šahtu.
Kad je to bilo?
– Ne znam napamet.
Stalno ističu da nema smisla nositi zamućenu vodu na analizu jer vidiš golim okom da ne valja.
– A što da radim, ako stalno teče zamućena voda? Nosim na analizu ono što dobivam – želim znati što je u tome.
Jesi li nosila zamućenu ili bistru vodu na analizu?
– Oboje.
Što kažu analize?
– Svašta. Objavljujemo svaki nalazi, i dobar i loš. Ima svega – bilo je povišene koncentracije mangana i povišene koncentracije bakterija, bilo je i više klora, a ništa od toga nije bezazleno. Dovoljan je jedan povišeni parametar, da se nešto loše dogodi.
Je li voda u kojoj je zabilježena povećana koncentracija mangana bila zamućena ili bistra?
– Djelovala je “na oko” bistra, ali mislim da je bila “nježno žuta”. Teško se to vidi jer su boce HZJZ plastične. Izgledala je bistro, a ako je bila zamućena, bila je vjerojatno nježno žuta.
Je li bilo još takvih nalaza?
– Ne za mangan – nismo niti tražili. Nosili smo nedavno uzorak vode u Zavod za javno zdravstvo i pokazalo se da ima veliku količinu klora.
Mijenjali ste dotrajalu cijev u kući nakon što ste uzorkovali vodu u kojoj je bilo previše mangana.
– Da. Cijev je pukla dva tjedna nakon uzorkovanja, što je dovoljno vremena. Nakon toga smo je zamijenili.
Zašto odbijate obrazloženje da je voda bila kontaminirana zbog te cijevi?
– Jer to nije istina – ne slaže se niti vremenski niti prostorno.
Je li bilo previše mangana u vodi nakon što je cijev promijenjena?
– Nismo više testirali vodu na mangan. Imala je klora, kako je pokazala zadnja analiza.
Osim što bi se zamutila, je li voda bila u redu nakon toga?
– Nije. Voda je masna. Ne znam što mora biti u vodi da bude takva.
Koliko se ljudi javilo da ima kontaminiranu bistru vodu?
– Dosta njih. Nedavno smo imali prijave bistre vode s Borlina, a tamo piju gažansku vodu. Probleme s vodocrpilištima Gaza 1 i Gaza 3 ne može nitko negirati. Na Borlinu ta bistra voda ima čudan miris i okus i to znači da nešto s njom nije u redu. To ćemo isto dati na analizu.
Je li neka analiza nakon tvog slučaja potvrdila sumnje?
– Mogu se pozivati samo na naše analize, ne mogu na tuđe.
Je li se inicijativi koju vodiš netko javio sa svojom analizom?
– Javili su se s Borlina – mikrobiološki parametri su bili u redu, ali olovo, aluminij, željezo i mangan su bili povišeni. Ne znam preko kojeg laboratorija su radili.
Rekla si da laboratorij tvrtke Vodovod i kanalizacija nije ovlašten, a da vi nosite uzorke u ovlaštene. Je li u pitanju formalnost ili drugačiji tip rada?
– To je interni laboratorij tvrtke Vodovod i kanalizacija. Mesnica može imati interni laboratorij u kojemu testira meso i naravno da će ono biti čisto i zdravo te preporučljivo – možda usporedba nije skroz ispravna, ali uglavnom tako shvaćam interni laboratorij. Vodovod i kanalizacija prikazuje uvijek prosječne vrijednosti. Dakle, naprave nekoliko analiza, to se sve stavi u nekakav mikser, pa dobijemo prosječnu vrijednost i to je uvijek ispod maksimalno dopuštenih količine (MDK). Uzimaju 70 uzoraka i nema šanse da nikad nisu naišli na slučaj prevelike koncentracije teških metala u vodi ili povećane koncentracije bakterija – za to nema šanse, ako je naš svaki drugi nalaz problematičan.
Vjeruješ li im?
– Ne vjerujem takvoj objavi analiza. Tražim da objave sve nalaze, a ne prosječne vrijednosti – mora biti skokova. Nije moguće da je sve stalno divno i krasno, a voda nam nije dobra, nismo ludi, a na oko je bistra. Ne znam što je u njoj, ako voda smrdi, ostavlja loš okus u ustima ili ako je masna poput moje.
Oni uzorkuju vodu u mreži, a ne kod krajnjih korisnika, odnosno obratno – uzorkuješ kod sebe doma, a ne ideš na šaht po uzorak.
– Ne mogu uzeti vodu iz hidranta, a kad bi to i dopustili dva dana prije bi isprali cijevi na tom području i opet ne bismo znali stvarno stanje. Predložila sam da se testira voda na šlusevima, krajnjim dijelovima vodoopskrbe gdje se sve sliježe.
Gradonačelnik je napomenuo da vodu testiraju i HZJZ i DIRH. Postoji li odgovornost inicijative za narušavanje povjerenja u sustav i u institucije?
– Ne. Postoji odgovornost inicijative za podizanje svijesti građana o vodi. Objasnili smo da se mora pripaziti kakva je voda, da je se mora natočiti u bijelu šalicu i drugo. Više ne moram komentirati i objašnjavati – ljudi već znaju te mogu poduzeti nešto da zaštite sebe i svoju obitelj. To je bila poanta cijele priče.
Što sad slijedi nakon odgovora gradonačelnika na vaš tvrdnje?
– Morat ćemo ga kontaktirati jer ovo ne može visjeti u zraku. Moramo naći način da se spojimo u taj odbor. Puno je raspodjele odgovornosti unutar toga. Izlažemo se jer za pet ili šest mjeseci, ako se situacija ne popravi ili ako se pak i pogorša, kritizirat će nas da smo već mjesecima u tom odboru i da ništa nismo napravili. Jako izlažemo leđa.
A niste izabrani na izborima.
– Da, točno tako.
Smatrate li da gradonačelnik želi na vas prebaciti odgovornost?
– Tako mi to izgleda. Zato se i jesmo narogušili na taj nesistematizirani prijedlog – to je bila mrkva, a u biti prikriveni štap. Bilo nam je zato stalo da makar mi sjednemo i osmislimo kako bi to tijelo trebalo izgledati i djelovati.
Gradski vijećnik Hrvatske demokratske zajednice Tihomir Mamić je na sjednici iznio dojam da mu se problem s vodom za piće čini malo napuhanim. Jeste li negdje pretjerali?
– Nismo. Što god da izjavim potkrijepljeno je video-zapisom, fotografijom ili nalazom. Zavod za javno zdravstvo je pokazao da su količine premašile maksimalno dopuštene, pa, ako ja prenapuhujem, prenapuhuje i Zavod.
