Nemaju jednake šanse da će živjeti barem donekle kvalitetan život
Navikli su na to da ih se redovito odbija na natječajima za posao
i da je sustav krut prema onima s dodatnim potrebama,
ali osobe s invaliditetom rođeni su borci.
Jedan od načina kako da si osiguraju barem malo bolji život je i
da dulje ostaju u studentskom domu, u kojemu se može normalno
živjeti čak i ako si u kolicima. No stigla su nova pravila
koja kažu – oni koji su dugo u domu, moraju van.
Nemaju jednaku šanse da će živjeti barem donekle kvalitetan
život. Studenti s invaliditetom navikli su dobivati odbijenice za
posao.
“Nakon što sam se prijavila za studentske poslove za koje sam
bila školovana, tipa lektoriranje, dobila sam odbijenice zato što
sam pitala je li prilagođena zgrada da mogu pristupiti razgovoru.
Oni su me odbili odmah zbog mojeg invaliditeta i ja sam onda
zaključila da to tako ne ide”, rekla je Mirna Brođanec.
Zagreb jer je jedini grad u kojemu invalidska kolica nisu
nepremostiva prepreka
Nakon što završe jedan fakultet, studenti s invaliditetom često
upisuju drugi. Ne zato što im se studira, već zato što su
primorani na to kako bi zadržali barem nešto od prava koja im
olakšavaju život. 28-godišnja Mirna je nakon što je završila
kroatistiku i komparativnu književnost, upisala bibliotekarstvo.
Mirna i Ivan, čiji život je također vezan za invalidska kolica,
imaju isti razlog zašto žele studirati čim duže. U studentskom
domu imaju uvjete života dostojne čovjeka.
“U domu nam je zapravo jako dobro, imamo i prilagođen smještaj i
asistenciju za studente kojima je to potrebno, i mi bi voljeli da
postoji adekvatan takav smještaj kada izađemo iz doma, kada
završimo fakultet”, ispričao nam je Ivan Babec.
Ne žele napustiti dom, a ne žele napustiti ni Zagreb jer to je
jedini grad u kojemu invalidska kolica nisu nepremostiva
prepreka.
No Mirna nakon osam godina ostaje bez doma jer stigle su promjene
Pravilnika o subvencioniranju smještaja. Ako je završila jedan
fakultet i upisala drugi, ostaje bez prava smještaja. Mora se
snaći na tržištu ili se vratiti doma jer pronaći adekvatan stan u
Zagrebu njoj je, kao i Lari i drugim osobama s invaliditetom,
osobito teško.
Potraga se u priči pozabavila problemom odnosa sustava prema
osobama koje imaju samo malo veće zahtjeve od onih kojima je
lakše normalno se kretati. Novinarka Ana Trcol istražila je kako
se može pomoći ljudima koji su smanjene mobilnosti, ali su
pametni, školovani i s nevjerojatnom voljom za radom. Ljudima
koji su borci čitav svoj život.